U trenutnim uvjetima ekonomske i zdravstvene neizvjesnosti, građani Europe traže nešto konkretno čega se mogu držati; vizija za budućnost koja uzima u obzir njihove brige, način života i vrijednosti. Europski san, vođen temeljnim principima EU - demokracija, inkluzija, ekonomski liberalizam - još uvijek može ispuniti tu prazninu. Međutim, ova se vizija može ostvariti samo ukoliko europski lideri shvate da bez plana za budućnost ne može biti izlaza iz neizvjesnosti sadašnjosti. Počinjemo u petak (29.01). Treće izdanje “Priča iz regije” provode makedonska Res Publica i Institut za komunikacijske studije iz Skoplja, u suradnji sa crnogorskim elektronskim novinama PCNEN i partnerima iz Albanije (IDM), Hrvatske (Lupiga), Kosova (Sbunker), Srbije (Ne Davimo Beograd), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), Bugarske (Sega.bg), Grčke (Macropolis) i Slovenije (Had).

Koliko traje imunitet stečen prebolijevanjem i cijepljenjem jedna je od najvećih i svakako najvažnijih enigmi COVID-19 pandemije. Nakon nekolicine inicijalnih istraživanja koja nisu obećavala dobre vijesti, novije, dugotrajnije studije temeljene na većem uzorku daju nadu da bi imunitet kod većine ipak mogao trajati barem godinu dana, a potencijalno i duže. O tome što su znanstvenici dosad naučili o imunološkom odgovoru našeg tijela na infekciju virusom SARS-CoV-2 za Lupigu su pojasnili jedan od autora ovog zapaženog istraživanja, ujedno i jedan od najcitiranijih svjetskih znanstvenika na ovu temu, dr. Allesandro Sette s kalifornijskog La Jolla instituta za imunologiju, te dr. Felix Wensveen s Medicinskog fakulteta u Rijeci čije aktualno istraživanje pokušava odgovoriti hoćemo li biti imuni i na razne mutacije virusa. S dvojicom znanstvenika, u potrazi za odgovorima, vodili smo opsežan razgovor.

Miri Furlan nije ostalo ništa drugo nego da ode u izgnanstvo, u Sjedinjene Američke Države, ali žurnalistički hrvatski asovi ni tada je nisu ostavili na miru. Feljton tjednika Globus, u kojem su joj njegov autor i nadređeni urednik pedantno "izvadili utrobu", objavljivan je između 31. siječnja i 14. veljače 1992. godine. U to je vrijeme Mira Furlan sa suprugom, redateljem Goranom Gajićem, već bila u SAD-u. Tekst je nepotpisan, točnije potpisao ga je "Globusov investigativni tim", a svoj glodurski potpis na njega je stavio Denis Kuljiš, kojega su u kolovozu 2019. godine brojni hrvatski novinari i novinarke u legendu ispratili ganutljivim oproštajnim napisima, gdje je spomenuti figurirao kao najveći hrvatski novinar otkad je hrvatskoga novinarstva. Globusov feljton o Miri Furlan, što će se kasnije doznati, pisao je novinar Rene Bakalović. Lupiga se potrudila i pronašla sva tri nastavka ovog sramotnog, mizoginog i huškačkog feljtona.

Kate, tj. Mira Furlan nije se mogla i nije htjela promijeniti. Čak i kada je krenula hajka na nju. Mira je ostala Kate u vremenu ludila koje je zahvatilo njenu zemlju, i u kontekstu svakodnevnih smrti i uništavanja, ovaj put pravih, ostala je dosljedna sebi. Čvrsta i nepokolebljiva. Kao na kraju kakve nespretne i mučne, krive ljubavne priče, napisala je u svom pismu svojim sunarodnjacima, čeznula je za samo jednom porukom svojih prijatelja, u moru poruka mržnje koje je dobijala tada, samo zbog toga što nije mogla ne biti Kate. Čekala je Kate poruke podrške u tim vremenima ludila, upravo kao i Kate koja je čekala da je prijatelji serijala „Velo misto“ shvate, njenu dvojbu, no upravo kao i Kate nije ih dočekala. Izdajnica, ostavljena od prijatelja, kolega, suradnika, upravo kao Kate ostavljena od svih koja čeka da se njen „junak“ vrati iz rata koji je za njen grad bio stran, tuđi i na mnoge načine protiv njih.

Nakon objave Hrvatskog narodnog kazališta, kojom se ova kazališna kuća na nepriličan način oprostila od glumice Mire Furlan, na istom mjestu oglasio se ravnatelj Drame HNK Ivica Buljan, koji je, između ostalog, napisao: "Kao ravnatelj Drame HNK osjećam sram zbog događaja koji su Miru Furlan prisilili da napusti kazalište i Zagreb. Miro, molim te da nam oprostiš." Podsjetimo, u prvoj objavi na službenom profilu nacionalne kazališne kuće pisalo je da je "odlazak u SAD 1991. godine zbog političkih razloga bio trenutak prestanka njezinog rada u Hrvatskom narodnom kazalištu..." Međutim, veliki broj pratitelja profila HNK oglasio se povodom ove rečenice, smatrajući da je nedopustivo prešutjeti da je Hrvatsko narodno kazalište Miri Furlan iz političkih razloga dalo otkaz te da je to, uz medijsku hajku koja je protiv nje vođena, bio jedan od osnovnih razloga njezinog bijega u Ameriku.

Mira Furlan, jedna od najvećih glumica koju su ikada dali ovi prostori, preminula je u srijedu 20. siječnja. Rođena je 1955. godine u Zagrebu, a u jugoslavenskoj kinematografiji ostavila je neizbrisiv trag. Već s 23 godine postala je članicom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a četiri godine kasnije zapaženo ulazi i u svijet filma. Uistinu je teško pobrojati sve njene uloge, jer snimala je izuzetno brzim tempom – tri do četiri uloge godišnje. Zasigurno ćemo je pamtiti po ulogama u filmovima „Kiklop“, „U raljama života“, „Otac na službenom putu“, „Ljepota poroka“, „Za sreću je potrebno troje“, „Gluvi barut“, ili, u novije vrijeme, „Cirkus Columbia“, dok će u svjetskoj kinematografiji biti upamćena po ulogama u popularnoj seriji „Lost“ te u znanstveno-fantastičnoj hit seriji „Babylon 5“. Najviše ćemo je ipak pamtiti po njenoj ljudskosti od koje nije odustajala ni po koju cijenu.