U opsežnom intervjuu iz 1981. godine koji je Mira Furlan dala TV Novostima, između ostaloga se osvrnula i na ulogu Kate u „Velom mistu“, njenu prvu televizijsku, i ulogu koja će je proslaviti diljem Jugoslavije. Kao mladu glumicu tek stasalu na Akademiji, prepoznao ju je režiser serije Joakim Marušić i tako je ta rođena Zagrepčanka postala fetiva Splićanka. No, ne bilo koja i ne bilo kakva. Veliki glumci imaju sposobnost da iznesu natprosječnu ulogu u jednoj tv seriji, da je prilagode sebi i to je iznimno teško u serijalima koji su se snimali kao „Velo misto“, čas osmi, čas drugi dio. Upravo je ta glumačka transformacija bila fascinantna za tek stasalu glumicu koja je novinaru izjavila kako se strašno radovala ulozi, ali je istovremeno i opteretila. 

TAKO JE GOVORILA VELIKA MIRA FURLAN: „Ne mogu se natjerati da mrzim“

NAŠ NETJAK: Škovacin za kojin tuguje cili Split

DUJE, NISI SAM: Najveća uloga Mustafe Nadarevića

SAMO KURBIN SIN: Grad kojeg je Smoje napravija velikin danas ne želi njegove knjige

Fetiva Splićanka Kate, što bi mi u Splitu rekli „od kolina“, prgava i buntovna cura iz Velog Varoša, ušla je u naše domove i živote bez da smo jasno shvatili samu težinu tog lika, ne nužno iz same izvedbe glumca, već lika s kojim su se mnoge žene u Dalmaciji mogle usporediti. Koji im je bio tako blizak, tako životan. Tako tipično splitski. Kate je cura koja se ludo zaljubi, a kao takva, u patrijarhalnoj sredini kakav je bio Split na prijelazu stoljeća, osuđena je da do kraja života živi za svog muža, kakav je – takav je. Ljubomorna, nagle ćudi i prgave naravi, Kate je bila i ostala sama bit djevojke i žene u Splitu. I tada, a bogami i dan danas. Vatrene naravi, koja je u stalnoj suprotnosti sa krotkim i poslušnim uzusima društva u kojem živi.

Kate je mogla biti manje prgava, manje vatrena i manje buntovna. No, nije mogla Mira Furlan. Kate je bila njena prva uloga u kojoj je možda čak i zbog glumačkog neiskustva dala sebe u ulogu potpuno. Svoju narav, ali i svoje životne stavove koji su se jednostavno preklopili u savršenu glumačku interpretaciju i potpuno pogođen sam karakter uloge. Dok je Vlasta Knezović briljirala u seriji kao nježna i krhka Marijeta koja će tek vremenom postati „čvrsta Dalmatinka“, Kate je od samog početka bila dinamit čitavog serijala. Njegovo pogonsko gorivo, i mnogi će vam u Splitu, a bogami i šire, priznati da upravo jednu takvu imaju i u kući. Bezrazložno (ili razložno) posesivnu, eksplozivnu i naglu, britku na jeziku i nepokolebljivu u svojim životnim stavovima, a opet i dovoljno ženstvenu i dovoljno nježnu. Sve je to bila naša Kate, kako ju je Split prozvao od milja, Split kojem rijetko uđeš u srce, a kada ga osvojiš, tada kažu možeš sve što želiš, i uspjeti u životu i u svijetu u onome u čemu želiš. Takvu životnu ulogu odigrala je Mira Furlan, no život se pobrinuo da upravo ta uloga bude i njena životna. Da ostane upravo to što jest – Kate.

U serijalu „Velo misto“ naime, Kate će se uskoro naći na istinskoj životnoj i moralnoj raskrsnici. Kate će morati birati, između veze koja je za života i koja se u ovom podneblju bez obzira što se događa sa supružnicima ne raskida, i svog života koji teče paralelno sa tim kojeg je odabrala. Života u kojem pate njeni prijatelji, koje njen životni izabranik Tonči na mnoge načine izdaje i života kakvog je mogla imati da nije bila to što jest. Žena koja voli do opsesije, ali i žena koja unatoč toj činjenici „da voli“ neće i ne može pogaziti svoje ideale. Svoja stara i životna prijateljstva, svoj svjetonazor i moral, sve ono što naziva svojim. Njen grad, njene prijatelje, njen život. Kate se u čitavom tom srazu njena svijeta koji se okrenuo protiv nje, a u koji ju je gurnuo besmrtni Miljenko Smoje, snašla upravo onako kako smo svi mi odrasli u Splitu i očekivali. Uz svog Tonča je ostala do kraja, no svoj svijet i svoje prijatelje nikada nije izdala. Čak niti u najtežim vremenima kako za nju, tako i za grad sam po sebi. Kate je ostala kao prkosni simbol, kao grad koji stoji unatoč svemu, kao žena kakva treba biti iako su sve okolnosti od nje tražile da se mijenja. Kate to nije učinila.

Kate, tj. Mira Furlan nije se mogla i nije htjela promijeniti. Čak i kada je krenula hajka na nju. Mira je ostala Kate u vremenu ludila koje je zahvatilo njenu zemlju, i u kontekstu svakodnevnih smrti i uništavanja, ovaj put pravih, ostala je dosljedna sebi. Čvrsta i nepokolebljiva. Kao na kraju kakve nespretne i mučne, krive ljubavne priče, napisala je u svom pismu svojim sunarodnjacima, čeznula je za samo jednom porukom svojih prijatelja, u moru poruka mržnje koje je dobijala tada, samo zbog toga što nije mogla ne biti Kate. Čekala je Kate poruke podrške u tim vremenima ludila, upravo kao i Kate koja je čekala da je prijatelji serijala „Velo misto“ shvate, njenu dvojbu, no upravo kao i Kate nije ih dočekala. Izdajnica, ostavljena od prijatelja, kolega, suradnika, upravo kao Kate ostavljena od svih koja čeka da se njen „junak“ vrati iz rata koji je za njen grad bio stran, tuđi i na mnoge načine protiv njih. Čekala je Mira upravo kao Kate na prozoru svog stana bilo kakvu poruku, od bilo koga. No, kao i Kate, ostavljena i prezrena, nikada je nije dočekala. Jer upravo kao i Kate, nikada se nije mogla staviti u službu nijedne političke ili nacionalne ideje. Nikada nije mogla podnijeti vojničke „šinjele“ od kojih je, kao uostalom i od čitavog rata, tražila samo jedan dalekozor da može gledati brodove u luci.

Tako se naime sudbina poigrala sa Mirom Furlan, našom Katom. Da se usprotivi svemu što nije u njenoj naravi. U svemu što je ona, istinska ona. Ona koja ne poznaje nacionalne i vjerske granice zbog kojih bi bilo tko trebao ginuti. Takva je bila prkosna Kate, prva u demonstracijama zbog smrti jednog mladog sugrađanina, a u kojoj je sudjelovala vojska njenog muža. Takva je bila naša Kate i kada su te smrti mladosti postale stvarne. Kada su sa serijala i naših televizora postale zbiljske. Kate je odbila drugačije misliti. Kate je odbila vjerovati da rat i ubijanje imaju smisla. Kate je odbila sudjelovati u tome

Danas je otišla naša Kate.

Njen Split nakon trideset godina iza rata nije više isti. Grad koji je proslavila svojom ulogom, grad koji je beskrajno bio zaljubljen u nju, grad koji je zašutio kada je Kate i u stvarnom životu ostala Kate. Kate je po tadašnjem Splitu, trebala ipak biti više glumica, a manje Kate. No Kate to nije znala biti. Današnji Split ravnodušan je, kao uostalom i Split prije trideset godina, njen odlazak neće ga uznemiriti, tu sredinu koja je zaspala tamo kada se Kate probudila, sredinu koja će i danas gromoglasnom šutnjom ispratiti još jednu svoju veličinu. Samo za nas, za mali broj nas, koji danas istinski tugujemo u Splitu za našom Katom ovaj dan je drugačiji.

Adio ti Kate naša. Tvoj Split je izgubio još jednu svoju veličinu. Još jedan svoj znak prepoznavanja. Svoj pečat. Nekima će biti svejedno, neki će likovati, no jedno je sigurno. Svi mi u Splitu imamo Katu u svojoj kući.

I takvu je trebamo pamtiti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube