Ratni put Gorana Brumnića zvanog Mex ovjekovječen je poznatom slikom tenkiste na kninskoj tvrđavi koja je izložena u Muzeju Oluje. "Ne znam točno ni di je nastala ta slika, ali je očito je bila fotogenična postavljačima izložbe", kaže Mex. On je svoju borbu protiv demona rata - alkoholizma i povratka normalnom načinu života sam preusmjerio na način da nije preuzeo nikakve ratne povlastice, sinekure, već kao i u ratu oslonivši se na svoje dvije ruke krenuo svojim osebujnim životnim putem. Sa svojom životnom družicom Aleksandrom Ožanić odlazi živjeti u selo Blatušu, koje se nalazi nedaleko Siska, u svojevrsnu hippie komunu. No željan života, slobodno od konzumacije opijata, seli u još veću zabit - napušteno srpsko selo Trkulje, gdje, prema konceptu okretanja leđa lošim navikama u civilizaciji, živi u priličnoj verziji samodostatnosti. Danas za život zarađuje ekološkom gradnjom i korištenjem prirodnih materijala.

Dva tjedna prije premijerne projekcije „u promet“ je pušten trailer filma „Koncentriši se, baba“ Pjera Žalice. Žalici je ovo, možda zvuči nevjerojatno, ali tek treći dugometražni igrani film. Međutim, njegova prva dva filma – „Gori vatra“ (2003.) i „Kod amidže Idriza“ (2004.) ostavili su izuzetno dubok trag u poslijeratnoj bh kinematografiji te naišli na vrlo pozitivne kritike, kako javnosti, tako i filmskih kritičara. Jednako tako zapaženi su bivali i Žalicini dokumentarci te jedan sjajan kratki film. U „Koncentriši se, baba“, Žalica se ponovno vraća u devedesete, točnije u Sarajevo 1992. godine. Taman kada rat u Bosni i Hercegovini polako, ali sigurno, postaje stvarnost, u središtu Žalicinog filma odvija se jedna obiteljska „drama“. Mnogočlana obitelj razbacana po cijeloj Jugoslaviji okuplja se u Sarajevu oko posmrtne postelje stare majke.

Krajem lipnja Grad Zagreb izdao je lokacijsku dozvolu za izgradnju nove stambeno-poslovne zgrade koja bi se imala graditi na zagrebačkoj Knežiji. Zgrada bi trebala imati 60 stanova i biti visine osam nadzemnih etaža, a gradila bi se na mjestu malog perivojnog trga na kojem je i manja prizemnica. Bio je to alarm na uzbunu za lokalno stanovništvo, koje se organiziralo i počelo sakupljati potpise protiveći se planiranoj izgradnji. Problem nastaje u detaljnim urbanim pravilima GUP-a gdje se propisuje kako „gradnja na građevnim česticama s postojećim kvalitetnim visokim zelenilom i na uređenim zelenim površinama nije moguća“, a u nastavku se navodi kako „prenamjena uređenih javnih zelenih površina i igrališta nije moguća“. Tu dolazimo u domenu prosudbe što je to „kvalitetno visoko zelenilo“ i što su „uređene zelene površine“.

Još od 15. ožujka zagrebačka Medika je zatvorena, prvo radi koronavirusa, a potom zbog potresa i u Dvorani otada nitko i ne vježba. Svi umjetnici koji rade u dvorani inače plaćaju Gradu članarinu, ali ne mogu u nju uopće ući. Za hitnu sanaciju krova Hacklaba, udruge su bile spremne platiti tvrtku izvođača radova o svom trošku, ali s obzirom na činjenicu da je kompleks AKC Medika u vlasništvu Grada Zagreba koji već godinama korisnicima centra naplaćuje mjesečni najam, a da nemaju obnovljen ugovor, Grad Zagreb je i jedina stranka ovlaštena i obvezna izvršiti radove s ciljem popravka bivše tvornice Medika. Svaka daljnja odgoda sanacije zgrade potencijalno će rezultirati trajnom neupotrebljivošću pojedinih oštećenih dijelova i tako po drugi put izbaciti velik dio nezavisne kulturne scene na ulicu, bez ikakve alternative za nastavak njihove djelatnosti.