Kako su popularni crveni kiosci Tiska postali jedan od najvidljivijih urbanih znakova ekonomskog kraha i kako u njima funkcioniraju radnice i radnici, pokušali su dokumentirati fotograf Marko Ercegović i novinar Igor Lasić, a rezultati njihovog zanimljivog projekta moći će se od danas vidjeti na izložbi u galeriji Nova BAZA u zagrebačkoj Novoj cesti. Izložba je nazvana „Tisak, dvadeset i tri kioska“. Prvenstveno je to serija fotografija koja je nastajala u razdoblju od 2017. do 2020. godine, kroz Ercegovićev objektiv i u suradnji s Igorom Lasićem, Lupiginim suradnikom koji kao novinar dugi niz godina prati privatizacijske procese. Ercegović je frontalno snimao pročelja kioska dokumentirajući konstelacije izloženih proizvoda. Od kioska gdje se nekad moglo kupiti novine i tek poneka sitnica, kroz godine crveni Tiskovi kiosci počeli su služiti kao punktovi za obavljanje niza zadaća, a radnice u njima sve su više bile zatrpavane robom i zaduženjima.

Zanimljiva interaktivna zvučna instalacija danas će biti postavljena u zagrebačkom Pogonu. Naziva „Berlin, obećani grad – Izvještaj iz call centra“ ova instalacija Ivane Papić zamišljena je kao svojevrsni audio dokumentarac, ima svojih devet stanica, a svaka stanica je zapravo adaptirani uredski telefon, kakvi se danas nalaze u brojnim call centrima. Na svakoj stanici, odnosno telefonu posjetitelj će moći poslušati kratke isječke iz ukupno 13 intervjua koje je umjetnica obavila sa strancima, radnicima koji rade ili su radili u call centrima smještenima u Berlinu. Mahom su to agenti i menadžeri, mladi i vrlo obrazovani ljudi. S radnicima je, ovisno o njihovom porijeklu, razgovarala na hrvatskom, srpskom i engleskom, a sve je montirala kao audio kolaž i postavila u zatamnjeni ambijent koji evocira U-Bahn, berlinsku podzemnu željeznicu te posjetitelj osluškuje fragmente njihovih života baš kao slučajni suputnici u U-Bahnu.

Tog 26. listopada 1944. godine ilegalne antifašističke novine Naš izvještaj, koje će se kasnije preimenovati u Slobodnu Dalmaciju, na naslovnici su imale samo jedan naslov. Pisalo je – „Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije“. Oslobođenjem Splita ostvarile su se povoljne okolnosti za napredovanje Narodnooslobodilačke vojske prema Lici te Bosni i Hercegovini te oslobađanje tih krajeva. Upravo iz Bosne i Hercegovine danas je u Split odaslana svojevrsna čestitka povodom 76 godina oslobođenja. Odaslao ju je preko svog Facebooka, Midhat Kapetanović, čije smo ilustracije već objavljivali na Lupigi, poput one kada je nakon potresa u Zagrebu nacrtao Vučka, maskotu Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, koji daje podršku Zagiju, maskoti Univerzijade 1987. godine. Ovaj put Kapetanović je naslikao Galeba koji stoji na Vučkovom ramenu, a i Galeb i Vučko na glavi imaju partizanske kape.

Ova je godina jedna je od najtežih za LGBT zajednicu u Poljskoj. Od ožujka prošle godine diljem Poljske općine su donosile rezolucije protiv „LGBT propagande“ često predlagane od ljudi iz vladajućeg PiS-a. LGBT zajednica je uzvratila brojnim Pride paradama širom zemlje što je često završavalo sukobima s ekstremnim desničarskim skupinama. Među nasilnicima koji su napadali sudionike parada bili su i gradski vijećnici, pa i svećenici. Nakon što je Europska komisija zatražila objašnjene od poljskih općina koje su usvojile povelje protiv LGBT zajednice ili povelju Ordo Iuris organizacije, EU je odbila financirati šest poljskih gradova jer su se označili kao "zone slobodne od LGBT ideologije”. Poljska vlada je reagirala tako što je potez iz Bruxellesa proglasila cenzurom i tim gradovima dodijelila pet puta više novaca nego što bi dobili iz europskih fondova. Primopredaju čekova je prenosila javna televizija.

Roman „Kafka na žalu“ poput je nekog filma ceste, ili pikarskog romana u kojem glavni junaci moraju nešto obaviti da bi postigli cilj; on je na trenutak blizak detektivskoj priči, pa čak i hororu, na tragu je metafizičkog romana, kažu neki, nisu mu strane ljubavne pa i erotske scene, ta veza Erosa i Tanatosa vrlo je bliska i prisutna, što ne čudi budući da dobrim dijelom počiva na tradiciji mita u kojem je ukorijenjena cjelokupna književnost, pa tako i teatar. Sam Murakami kaže: „mitovi jesu prototipovi svih priča i golem rezervoar brojnih tema“. Ali, uz mit, ta drevna predanja i legende, on veže i nešto samo njemu svojstveno, nešto što ga razlikuje od drugih sličnih pripovjedača koji također polaze s tih izvora – Murakami, naime, tokove priče omata brojnim zagonetkama, a čitatelju ostavlja da ih, u svojim mogućnostima, rješava. On sam rješenja ipak ne daje.

Napokon je vidjelo dana ugledao treći album Valentinota Boškovića, prvog bračkog astronauta iz 17 stoljeća. Valentino je, kao što, sigurni smo, znate, još uvijek u Svemiru, putuje još otkako se s bračke Vidove gore 1646. godine raketom lansirao iznad nebesa i sakrio se iza zvijezde Sirius. Vratit će se tek 14. veljače 2046. godine kada će na mjestu odakle se lansirao održati spektakularni koncert za koji su karte već odavno u prodaji. Album se zove „Velika Praska“, i to je treći Valentinov nosač zvuka, nakon izvrsnih „VSSR-a“ i „Marsovske Listine“ te kompilacije „Vodič kroz galaksiju za redikule“. Sniman je od 2018. godine, a u međuvremenu su Branko Dragičević i Josip Radić, duo koji stoji iza Valentinota Boškovića, objavili gotovo sve singlove s albuma, od kojih je zasigurno najpoznatiji „Adio Trafikonte“ koji su napravili u suradnji sa Sašom Antićem i TBF-om, kao posvetu novinaru Predragu Luciću.