Kada bih birao državnu službu u kojoj bih mogao provesti ostatak svog besmislenog života, zadnje što bih izabrao bila bi socijalna skrb. Besmislenog kažem, jer u ovoj zemlji živiš ionako da preživiš. To ti je jedina svrha postojanja. Ismijavali se mi s onim avanturistom Bearom Gryllsem kada je jeo muhe i zmijama čerupao kožu, pio iz mješina raspadnutih deva u onim svojim emisijama kako preživjeti. Ismijavali se kako je lako po tamo nekim zabitima Kalaharija, ali kad je frajer nek' dođe u Hrvatsku i preživi. No, odavno se mi više ne zajebavamo na taj način. Ovih dana glavna tema u ovoj zemlji je odgovornost Centra za socijalnu skrb. I Europski sud za ljudska prava već nas je znao kazniti zbog kaosa koji u toj instituciji vlada, i znali smo čuti kako je taj „sustav opet zakazao“ kao kod tragedije na Pagu kada je muškarac kroz prozor bacio svoje četvero djece, kao što smo znali da Hrvatska ima ozbiljan problem s centrima za socijalnu skrb.

„Ko ne bude gledao ovaj koncert grdno je pogriješio, jer ko zna kad će opet biti ovako“, riječi su svjetskog Megacara, Ramba Amadeusa, a s kojima se mala redakcija Lupige jednostavno mora složiti. U koncertnoj suši koja uz manje iznimke traje više od godinu dana prilika da uživo, pa makar to bilo i online, gledate jednog ovakvog vrsnog muzičara i neopisivo duhovitog zabavljača nešto je što se ne pruža svaki dan. Sam Rambo ne krije uzbuđenje i oduševljenje ovim, jer, kako kaže, napokon je u mogućnosti napraviti nastup o kakvom je oduvijek sanjao. Kao prednosti ovog vida druženja s morem vjernih obožavatelja razasutih diljem planete, navodi činjenicu da vas zaštitari na ulazu neće spriječiti da ponesete vlastito piće i iće, nećete morati čekati u redovima na šanku i u WC-u, a ne trebate strahovati da će vas „neko načepiti po nozi, svojom kudravom glavom zakloniti vam pogled, proliti pivo po vama ili vas munuti laktom“.

Čak i kad pesimističnu statistiku cijepljenih pripišemo potencijalno slabijem političkom utjecaju male Hrvatske u kompleksnoj dinamici navodno ravnopravne raspodjele cjepiva unutar EU, teško se može reći da se Hrvatska dobro nosi s javnozdravstvenim zadatkom cijepljenja. Podsjetimo, nedavno se navršilo godinu dana otkako je Hrvatska, kao i mnoge druge države ušla u prvi lockdown. Vrlo brzo je postalo jasno da se pandemije nećemo riješiti tako brzo. Relativno brzo je postalo jasno i da će prva cjepiva biti dostupna početkom 2021. godine. Dakle, otprilike osam mjeseci je aktualna Vlada RH imala da pripremi jedan od najvažnijih zadataka u svom mandatu – strategiju učinkovitog cijepljenja protiv najveće javnozdravstvene pošasti od početka novog milenija. Za državu čije javno zdravstvo počiva na temeljima genijalnog Andrije Štampara (1888. - 1958.) taj zadatak trebao je biti gotovo pa rutinski.

U 84. godini života danas je u Sarajevu preminuo Jovan Divjak, bivši oficir JNA i Armije Republike BiH. Divjak je rođen u Beogradu, ali je najveći dio života proveo u Bosni i Hercegovini te se izjašnjavao kao Bosanac. Prvi je nositelje iz BiH koji je dobio najviši francuski orden "Legije časti", a u Parizu je na francuskom jeziku objavljena i knjiga njegovih razgovora pod naslovom „Sarajevo ljubavi moja“. Pokrenuo je i vodio udrugu „Obrazovanje gradi BiH“ koja je za cilj imala pomagati školovanje djece koja su roditelje izgubila u ratu. Vrlo uspješno jer udruga je uspjela stipendirati na tisuće djece. U trenutku izbijanja rata Divjak se pridružuje Armiji BiH, gdje nailazi na nepovjerenje, koliko ozbiljno može se vidjeti u njegovom pismu koje objavljujemo na ovom mjestu. Ipak je dobio čin brigadnog generala, ali kasnije će ga vratiti kao čin građanske neposlušnosti. Pismo je napisao u prosincu 1992. godine.