Čim je u ponedjeljak navečer krenula odjavna špica zadnje epizode serije „Dnevnik velikog Perice“ počelo je masovno guglanje pojma „Zagrebački festival 1965.“ Gledatelji su željeli saznati tko je spomenute godine bio pobjednik tog nekad mega-popularnog festivala zabavne glazbe jer nas je u zadnjem kadru cijele serije redatelj Vinko Brešan zakinuo za tu informaciju. Dobro, vjerojatno nije bilo baš puno onih koji su očekivali da je pobijedio Perica Šafranek alias Pietro Zafferoni jer on je, ipak, izmišljen lik. „Dnevnik velikog Perice“ serija je koja se samo naslanja na vjerojatno najpopularniji hrvatski film svih vremena „Tko pjeva zlo ne misli“ i ne treba je ni na koji način gledati kao nastavak spomenutog filma iako je to, dakako, vrlo teško izbjeći. Tim više što serija počinje zapravo istim kadrom kojim je završio film - svadbenom slikom tete Mine i gospona Fulira. Ne treba seriju s filmom ni uspoređivati, iako će i u tu zamku mnogi upasti.

Vest kaže: „Novinar Daško Milinović pretučen je jutros, oko 6:45 časova, u Novom Sadu, prilikom odlaska na posao. Napad se dogodio u blizini Osnovne škole Vasa Stajić. Kako je objasnio, poprskan je suzavcem u oči, a dvojica mladića su ga napala šipkom.“ "Napali su me jadnici, dvojica mladih neutreniranih fašista koji su me čekali. Jedan od njih me je poprskao suzavcem, preporučio bih im da za sledeći put kupe bolji suzavac. Krvarim iz ruke, šipka im nije bila lošeg kvaliteta", objasniće Daško Milinović. Život novinara u Srbiji je užasan. Potplaćeni, pa čak i neplaćeni, cenzurisani, pa čak i autocenzurisani, ponižavani, pa čak i prebijani. Dobrim delom za takav status sami smo se izborili pristajući na ponižavanje razne vrste, nepostojanjem solidarnosti, ali i pristajanjem da se stavimo u službu najužasnije propagande

Kada joj je u svibnju 2015. godine dijagnosticiran rak, novinarka Ivana Kalogjera vjerojatno nije ni slutila da će usred liječenja ostati bez posla, a potom i osnovati portal „Nismo same“ te istoimenu udrugu. Udruga je u javnosti najpoznatija po projektu „Nisi sama – ideš s nama!“, novoj socijalnoj usluzi taksi prijevoza na kemoterapiju žena oboljelih od raka koje se liječe u zagrebačkim bolnicama. Danas, nakon godina rada od kuće, Udruga „Nismo same“ dobila je od Grada Zagreba na korištenje prostor u Boškovićevoj ulici koji zahtijeva uređenje i ulaganja pa je pokrenuta GoGetFunding kampanja. "Naš novi prostor zamislile smo kao mjesto u kojem će se onkološke bolesnice družiti, učiti, razmjenjivati iskustva i dobivati podršku. No, kako bismo to postigle, prvo ga moramo urediti. Nažalost, prostor koji smo dobile na korištenje nema grijanje, a još je dodatno stradao u potresu", kaže Kalogjera.

Tijekom pandemije i karantene povećao se neplaćeni rad u kućanstvima s djecom i za muškarce i za žene, no i dalje je ženski neplaćeni rad u kućanstvu veći za 15 posto. Uz to, utvrđeno je da su žene u većem postotku u odnosu na muškarce izgubile posao tijekom pandemije. Samohrane majke nemaju s kime podijeliti „teret“ pojačane skrbi za djecu. Čak 85 posto samohranih roditelja u EU čine upravo žene, a samohranih je kućanstava u Europi 15 posto. Od toga je 48 posto samohranih majki ugroženo siromaštvom. Za mnoge žene i djevojke dom nije sigurno mjesto tijekom pandemije, što posebice dolazi do izražaja tijekom „lockdowna“. Tijekom pandemije se povećao broj slučajeva obiteljskog nasilja u cijeloj Europi, a pokazalo se da su neke skupine žena izložene većem riziku. Žene s invaliditetom suočavaju se s dva do tri puta većom vjerojatnosti da će doživjeti nasilje od strane partnera i članova obitelji.

Prvobitni plan predviđao je da se sva virusna vektorska cjepiva nabave od jednog dobavljača - AstraZenece. Nakon zahtjeva Europske unije nova raspodjela „izgledala" je malo uravnoteženije sa 33% svakog od tri vrste cjepiva. Izvršna direktorica AstraZenece u Bugarskoj je Zoya Paunova, jedna od osnivačica stranke GERB bugarskog premijera Bojka Borisova. Paunova je ujedno i majka Eve Maydell (Paunove) MEP, koja je također iz GERB-a. Slobodna Evropa Bugarska i aktivisti postavili su pitanje da li se odluka o favoriziranju AstraZenece u nabavi cjepiva temelji na ovim odnosima. To bi mogla biti samo manifestacija uočenog sukoba interesa, ali je dovoljno da se dovede u pitanje cijeli proces raspodjele cjepiva u Bugarskoj. Kasnija zabrinutost o sigurnosti cjepiva AstraZenece koja se pojavila u međunarodnim medijima samo je potaknula daljnju ljutnju građana i doprinijela krizu povjerenja u vladin program.

Odlučno djelovanje ostavlja jak dojam na mlade pa se pokret posebno širi među studentima, radnicima, ali i u ruralnim sredinama. Nekoliko dana prije nego što je čileanska vojska na čelu s Pinochetom izvršila državni udar “cordonesi” šalju Salvadoru Allendeu “Otvoreno pismo” u kojem poručuju: “Upozoravamo te druže (…) da ćeš biti odgovoran za uvođenje zemlje, ne u građanski rat, jer je on već u punom zamahu, nego u planirani hladnokrvni masakr nad najsvjesnijom i najorganiziranijom latinoameričkom radničkom klasom”. Kada 1973. dolazi do profašističkog državnog udara Miguel Enríquez nudi Allendeu da ga njegovi borci izvedu iz predsjedničke palače Moncade “na sigurno”, ali Allende je već odlučio da se žrtvuje pa Enríquezu samo šalje kratku poruku - “Sada je red na tebe Miguel!”. Ostalo je poznato. Dolazi do strašnog, krvavog obračuna desnice s čileanskom ljevicom i mnogi njeni pripadnici su ubijeni ili odlaze u egzil.