Umro je Aleksandar Saša Petrović, veliki bosanskohercegovački glumac, koji će ostati upamćen po brojim filmskim i kazališnim ulogama koje je igrao pred jugoslavenskom publikom, među kojima izdvajamo njegove role u predstavi „Audicija“ i „Top listi nadrealista“, odnosno njegove uspjele uloge u filmovima „Ovo malo duše“, „Gori vatra“, „Kuduz“ i „Teško je biti fin“. Saša Petrović rođen je u Sarajevu 2. siječnja 1962. godine. Na filmu je debitirao s 23 godine, u kratkometražnom ostvarenju redatelja Stjepana Zaninovića "Solista i beton". Sporedne, ali vrlo zapažene uloge ostvario u nizu popularnih televizijskih filmova s kraja osamdesetih godina, a naročitu popularnost stekao je ulogama u filmovima "Hajde da se volimo", s Lepom Brenom kao glavnom zvijezdom tog serijala.

Srđanovo ubojstvo dogodilo se u središtu Trebinja, u blizini policijske stanice i gradske tržnice, naočigled svih. U Trebinju je vladao zavjet šutnje, sve do 2007. godine, kada se počelo pisati o njegovoj sudbini. Potom je Srđan postao simbol i stvarni heroj ratova iz devedesetih godina. Gradovi u regiji počeli su nazivati ulice, avenije, prolaze … imenom Srđana Aleksića. Rijetki Trebinjci su govorili da je Srđan Aleksić bio prvi i jedini vojnik koji je otvoreno, ispred zgrade općine, zgađen onim što se događalo na dubrovačkom ratištu, prosvjedovao i bacio pušku. Ispričali su i kako je i prije tragičnog dana, on u nekoliko navrata obranio svoje susjede Bošnjake od nasilnika i zlikovaca. Njegov sugrađanin Ljubiša Gluščević rekao je da Srđan zaslužio spomenik "veći od Njegoševog i Dučićevog", jer je obranio čast i obraz Trebinja u zlim vremenima.

I ove godine, tradicionalno, održan je pomen žrtvama zloglasne Novosadske racije, jezivog ratnog zločina mađarske okupatorske vojske iz 1942. godine, kada je u glavnom gradu Vojvodine pobijeno, a zatim pod led Dunava bačeno više od 1.200 Jevreja, Srba, Roma i drugih “nepodobnih” i “inovernih” Novosađana. Komemoracija žrtvama tradicionalno se održava kod spomenika “Porodica”, na Keju žrtava racije. Istovremeno, u istom gradu, ista gradska vlast koja svakog januara održava pomen žrtvama Racije, odlučila je da, koji kilometar dalje, takođe u blizini Dunava, podigne spomenik “nevinim” žrtvama s kraja Drugog svetskog rata, iz 1944/45. godine. Međutim, organizacija “Antifašistički front 23. oktobar” istraživanjem je do sada utvrdila da se na spisku “nevinih” žrtava nalaze najmanje 32 osobe koje su osvedočeni ratni zločinci.

Zelena akcija predstavila je u četvrtak „Studiju deplinofikacije RH do 2035.“ koja prikazuje alternative fosilnom plinu u grijanju, proizvodnji struje, industriji i transportu. Tu je studiju za Zelenu akciju izradila Udruga za održivi razvoj energetskih sustava, a voditelj te studije je prof. dr. Neven Duić. Studija pokazuje da je tu tranziciju iz plina u obnovljive, zelene izvore energije teoretski, pa čak i u praksi, moguće izvesti, ali će to iz raznih razloga biti komplicirano. Cilj je okupiti stručnjakinje i stručnjake, donositelje odluka, predstavnike civilnog društva i sve za to zainteresirane da bi se poveo ozbiljan dijalog i krenulo u efikasnu energetsku tranziciju, a tako i u naše rješavanje klimatske krize. „Deplinoficirati Hrvatsku do 2035. godine je moguće, ali treba vidjeti koje bi tehnologije mogle zamijeniti fosilni plin i koliko to košta“, kaže Duić.

Na samom početku ove priče u raspravama se na društvenim mrežama moglo čuti da se radi o „NIMBY ekipi“ (NIMBY je prema Wikipediji pejorativan naziv za osobe koje se protive bilo kakvim promjenama ili razvoju u blizini njihovog susjedstva). NIMBY ili ne, ekipa iz kvarta je napravila zavidan istraživački pothvat i u svega nekoliko dana izašla sa svojim argumentima na konferenciji za medije održanoj krajem prošlog tjedna. Inicijativu je podržala Zelena Akcija koja je nekoliko dana prije pressice izašla sa svojim argumentima protiv izgradnje spalionice i sudjelovala na samoj konferenciji za medije. Građani_ke su izrazito zabrinuti zbog štetnih spojeva koji nastaju spaljivanjem ovakvog otpada, a koji imaju štetan utjecaj na okoliš i zdravlje. Pozivaju se na više od 93 studije o različitim učincima spalionica na ljudsko zdravlje.

Od ulaska Hrvatske u eurozonu povratna naknada za ambalažu od pića iznosi sedam eurocenti ili, ukoliko to pretvorimo u upokojenu kunu, nešto manje od 53 lipe, što je porast od tri lipe u odnosu na dosadašnju naknadu od 50 lipa. Unatoč tom povećanju Hrvatska i dalje ima najnižu naknadu za povratnu ambalažu među svim zemljama Europske unije, što u zagrebačkoj Zelenoj akciji ocjenjuju sramotnim. „Pozivamo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja na povećanje povratne naknade za ambalažu od pića koja je sramotno najniža u Europskoj uniji“, poručuju iz Zelene akcije u kojoj procjenjuju da bi povratna naknada morala iznositi minimalno deset eurocenti. Time bi se, uvjereni su, zajamčila viša stopa prikupljanja materijala za recikliranje u lokalnoj industriji.