Kada je Sinan Gudžević za Algoritam napisao knjigu „Protiv svih nastava“, o parodijama Predraga Lucića, u njoj je ispisao i sljedeće: „Neće biti iznenađenja ako neki poznat pjevač snimi ploču pjevajući Lucićeve parodije. Kako se knjiga ('Haiku, haiku, jebem ti maiku - Velika Feralova pjesmarica') dobro prodaje, valjalo bi očekivati i njeno drugo izdanje. No se ne zna hoće li ga biti.“ Antiratna pjesma riječkog benda Let 3 ovog je tjedna „skupila“ Doru i poslala je na društvenu marginu u podrume punka, dakle tamo gdje obično obitava sloboda. Gostujući nedavno na RTL-u Damir Martinović Mrle iz Leta 3 rekao je kako je inspiracija i motiv pobjedničke pjesme „Mama ŠČ“ zapravo kazališni komad Predraga Lucića koji je rađen na Ljetnoj sceni, LizistRATa te jedna Predragova pjesma – „Kupi mi, mama, jedan mali rat“. Kratko prije Predragove bolesti, koja nam ga je otela i odnijela, osvanuo je „Cervantesov trg“, drame i songovi ... I u njemu, dakle, pjesma...

Mučne scene fizičkog zlostavljanja Borisa Davidoviča i ubojstava drugih zatvorenika kako bi ga prisilili na lažno priznanje smjenjuju prizori iz Tužilaštva danas gdje se, ucjenama i prisilama, dokazi o kriminalu visoko rangiranih optuženika tope i nestaju, a nevini opet stradaju, uklanja ih se poput nepoželjnih svjedoka – na izlasku iz dvorane Bosanskog narodnog pozorišta Zenica dočeka vas umjetnička instalacija – na ljestvama visi obješena zamjenica glavnog tužioca, s natpisom oko vrata: „Ja sam slika našeg tužilaštva“. Režiser Zlatko Paković navodi funkcije svakog protagonista iz vremena današnjeg, ali ne i ime – naprotiv, naziva ih imenima iz proze Danila Kiša, što cijeloj predstavi daje neki gotovo irealni, pomalo jeziv, nadnaravni štih, uranja ih u to vrijeme iz tridesetih godina prošlog stoljeća i njihov današnji staljinizam kao da time postaje nekako prirodniji, bliži, razumljiviji.

Dugo vremena oklijevao sam i pokušati poduzeti bilo što, jer za istinsku promjenu stanja bitna je promjena sustava, ali tad sam se upoznao s nekim ljudima, prirasli su mi srcu i napokon sam shvatio da ne vrijedi samo čekati i gledati. Ne vrijedi čak ni samo pisati priče. Mogu reći da su mi dojadila lamentiranja o promjeni sustava jer tko će ga promijeniti i kad? Moj drug Kavulivwa vlasnik je malene osnovne škole, ali zbog sveopće neimaštine djeca pohađaju razrede sklepane od dasaka. Odlučili smo to promijeniti i skupiti novac za jednu zgradu s čvrstim temeljima. Direktno smo skupili 4.000 eura, a onda smo pokrenuli i kampanju za dodatnih 5.000 eura. I to smo, zahvaljujući vašem odazivu, uspjeli prikupiti. Računica je ovakva: priprema temelja i izgradnja temelja su oko 2.000 eura; zidarski radovi su također oko 2.000 eura; krov je 1.500, a uz te osnove radove dolaze i stolarski radovi, farbanje, novac za projektante i potrebne dozvole.

Bazeni u Utrini, Jelkovcu i na Sveticama, te gradski vrtić Trnsko, neke su zagrebačkih javnih građevina odabrane za pilot projekt ugradnje prvih osam solarnih elektrana u sklopu akcijskog plana Solizag. Riječ je o investicijama Grada Zagreba, Islanda, Lihtenštajna i Norveške u solarne elektrane na gradskoj imovini, čiji je početak označilo raspisivanje tekućeg javnog natječaja za izvođača radova. Planirano je da se svih osam elektrana u pogon pusti do kraja ove godine. No, hoće li svi radovi ispoštovati te rokove tek će se vidjeti. Energiju proizvedenu u solarima ustanove će koristiti za vlastite potrebe, ali uz mogućnost da se viškovi energije predaju u elektroenergetsku mrežu. Za takvo što vlasnici elektrana će trebati dobiti energetsku suglasnost Hrvatske elektroprivrede. Takvo povezivanje ujedno je i bilo i natječajni uvjet za prijavu ovog projekata.

S ulaskom u predizbornu godinu dobili smo konačno i odgovor na pitanje o konsolidaciji oporbenih snaga s ciljem pobjede nad HDZ-om. No koliko god se činilo da ponuđena široka koalicija na potezu od suštog centra do rijetkih socijalista raspolaže konzistentnim te kompatibilnim bogatstvom političkih opcija, jedan drugi i nadasve relevantniji pristup matematici otkriva da bi posrijedi mogao biti tek još jedan otužni prazan skup. SDP, Možemo!, HSS, Centar, Glas, Fokus, Radnička fronta – dakle, praktično nema koga se tu još nije spomenulo u mogućim kombinacijama, počev od informacija doprlih iz prvonavedenog i vodećeg stranačkog subjekta. Nameće se impresija kako je pukom operacijom zbrajanja slobodnih partnerskih kapaciteta, čija je jedina zajednička odlika svjetonazorska liberalnost, riješen problem artikulacije cjelovite platforme za predizbornu i opću parlamentarno-demokratsku reprezentaciju.

Ganuo me Ćiro tada kao mladog oca, i slušao sam kako mi govori o ženama koje, tvrdio je, i dan danas luduju za njim. „To ti je život sine, brzo prođe i sve što ti ostane njihova je ljubav pa opet budeš mlad“, zaključio je. Danas je i do mene stigla vijest da je Ćiro preminuo. Bolest za koju smo svi znali pripremala nas je na to, ali na tugu je čovjeka teško pripremiti. Na tugu da ga više nikada neću sresti pred kafićom onako nasmijana i da ga više nikada neću zajebavati zbog predsjednika i gripe. Otišao je najveći motivator među trenerima, i najveći otac među nama igračima koji još uče sto je život i što nogomet. No jedno je sigurno, dragi moj Ćiro - kada god vidim nasmijane oči kojima pružim čokoladu sjetit ću se tebe. Trenera svih trenera i oca u svakom njegovom smislu. Da ga jebeš, za Bosanca koji preduhitri nesreću, to je veliki amanet.