„Zaboga, ljudi, sjednite i razgovarajte“
Ako itko u ovoj zemlji ima moralno pravo zahtijevati da se o Izraelu piše s razumijevanjem, to je Židovska općina Zagreb (ŽOZ). Ako itko u ovoj zemlji ima moralno pravo kritizirati izraelsko bombardiranje Gaze, to je predsjednik Antifašističke lige (AFL) Zoran Pusić. I zato je odluka o istupanju ŽOZ-a iz Antifašističke lige, objavljena u četvrtak, 26. listopada, najtužniji javni događaj u Hrvatskoj koji je nastao kao posljedica strašne eskalacija na Bliskom istoku, koja već dvadeset dana neprestance odnosi ljudske živote.
ŽOZ je u četvrtak na svojim web stranicama objavio ovo priopćenje: “Zbog sadržaja izjave Antifašističke lige Republike Hrvatske (predsjednika, g. Zorana Pusića) objavljene na društvenim mrežama (FB) i medijima (https://www.portalnovosti.com) i činjenice da ŽOZ nije bila konzultirana o sadržaju objave povezane sa sukobom između HAMAS-a i Izraela, Vijeće ŽOZ donosi Odluku o istupanju iz Antifašističke lige Republike Hrvatske. Ova odluka stupa na snagu s danom donošenja, 25. listopada 2023. godine.”
Izjava koja je ŽOZ potaknula na tu odluku objavljena je, da budemo precizni, u dvije verzije: jednu je, s potpisom AFL-a, objavio glasnogovornik AFL-a Eugen Jakovčić na svom Facebook profilu. Drugu, nešto širu verziju objavio je portal Novosti, a potpisana je kao autorski tekst Zorana Pusića. Ako je suditi po izjavi ŽOZ-a, oba teksta bila su uzrokom odluci ŽOZ-a da istupi iz Antifašističke lige.
Pusić se već pola stoljeća srčano, javno i pošteno zauzimaju za ljudska prava svih (FOTO: Anto Magzan)
U prvom tekstu, koji se može smatrati službenom izjavom AFL i koji je objavio Jakovčić, ovako glasi prva rečenica: “Antifašistička liga osuđuje neselektivno izraelsko bombardiranje Gaze u kojem već dva tjedna gine tisuće i tisuće bespomoćnih civila. Isti dan kad izraelski dužnosnici govore kako Izrael čini sve da bi se izbjegle civilne žrtve među Palestincima, u zračnim napadima ubijeno je preko 400 ljudi u Gazi, većinom žene i djeca. I tako iz dana u dan – a broj žrtava Palestinaca u Gazi na vijestima postaje statistika.”
Drugi tekst, objavljen na portalu Novosti, koji se može smatrati osobnim, autorskim člankom Zorana Pusića, počinje ovom rečenicom: “Ono što treba na početku reći - neselektivno izraelsko bombardiranje Gaze u kojem već dva tjedna gine tisuće i tisuće bespomoćnih civila, pretvara se u ratni zločin.”
Već sad, samo koji sat nakon što je odluka ŽOZ-a objavljena, nagomilalo se više interpretacija oba teksta, odluke ŽOZ-a, i mišljenja “za” i “protiv”. U ovome se tekstu, međutim, tim razlozima nećemo baviti: svaki je od njih točan i istodobno vjerojatno nepotpun; jer i svaki protuargument suprotne strane – nažalost suprotne – pretendira na istu takvu nedovršenu vjerodostojnost. U ovom slučaju, naime, mnogo je važnije tko govori; manje je važno što se govori – jer to što smo čuli, manje-više ovih dana govore toliki oko nas.
Zato ponavljamo: ako netko u Hrvatskoj ima pravo javno iznositi razloge za i protiv o ovome tragičnom sukobu koji nas sve gura preko ruba očaja – a kad kažemo “sve”, mislimo na nas kojima je od srca stalo do sigurnosti i mira svih na ovome svijetu – to je Zoran Pusić.
Osnivač i okupljač Antifašističke lige, prvi u malobrojnom redu časnih ljudi koji se, često u prijateljskoj suradnji sa Židovskom općinom Zagreb, u Hrvatskoj već pola stoljeća srčano, javno i pošteno zauzimaju za ljudska prava svih, traumatiziranih naročito, i zato držimo da valja dvaput razmisliti prije nego što se dovode u pitanje Pusićeve inicijative u obrani ljudskih prava.
Predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus na jednom od zajedničkih istupa Antifašističke lige (FOTO: HINA/Denis Cerić)
Židovska općina Zagreb, pak, institucija je koja se već pola stoljeća, često u prijateljskoj suradnji sa Zoranom Pusićem, i u sklopu AFL-a, srčano, javno i pošteno zauzima za ljudska prava svih, što je logičan i dobrodošao nastavak njezine glavne, uvijek tužne, ali i uvijek časne djelatnosti: upornog, svim kontinuiranim nedaćama usprkos, čuvanja i njegovanja onoga što je od zajednice još ostalo nakon nepojmljivog zločina holokausta, koji su od 1941. do 1945. nad zagrebačkim i hrvatskim Židovima počinili ustaše i nacisti.
I zato, činjenica da se razlaz AFL-a i ŽOZ-a - dviju organizacija koje su zajedno, drugarski i uz uzajamnu podršku prebrodili mnoge riskantne situacije stojeći hrabro pred represijom i opasnošću - zbio tako naprasno, tako neočekivano, i u tako loš čas, ne govori ništa ni o tome tko je od njih pogriješio, a tko nije, nego samo o tome koliko je bolna, koliko je mučna, i koliko duboka – duboka u vremenu, duboka u srcima – nesreća u kojoj danas ginu ljudi na istočnim obalama našeg Sredozemnog mora.
Članovi ŽOZ-a antifašisti su. Članovi AFL-a antifašisti su. Istomišljenici su, i jedni i drugi, često čak prijatelji. Autor ovoga teksta, iz osobnoga iskustva, svjedoči još i nešto mnogo više: svi su ti ljudi, naprosto, dobri ljudi. Nikome ne žele zlo. Žele da ratovi prestanu. Žele da ljudi žive sigurno, mirno i u suradnji. Svakome žele dobro.
Zato, apelirajmo: za boga miloga, ljudi, sjednite i razgovarajte. Razgovarajte, jer valja znati: postoje i oni koji žele zlo; postoje i oni koji ne žele da ratovi prestanu; postoje i oni koji ne žele da ljudi žive sigurno i u miru – takve gledamo svuda oko nas. U ŽOZ-u i AFL-u, međutim, takvih nema. AFL i ŽOZ dragocjene su organizacije, i njihova suradnja potrebna je Hrvatskoj i ovome svijetu.
Ovo nije razmimoilaženje; ovo je nesporazum – a kada se nesporazum dogodi ljudima koji se muče, jer žele, a ne mogu, zaustaviti patnju, često reagiraju nervozno, prebrzo i nepromišljeno. Sjednite, dakle, i razgovarajte – jer, koliko god jedna organizacija istupila iz druge, antifašistička liga u Hrvatskoj ionako će ostati nepromijenjena: nju će i dalje, ovako ili onako, činiti i ŽOZ i Zoran Pusić. Vrijednost njihova razumijevanja, vrijednost njihova zajedničkog rada, vrijednost njihovih vrijednosti – sjetimo se samo Trga žrtava fašizma i svih skupova koje su ondje zajednički organizirali – ne može se dovoljno naglasiti. Uvjereni smo, dakle, da mogu naći zajednički glas i za ovo strašno nasilje – a taj je zajednički glas vrijedan svakog truda.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/Denis Cerić
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"
Nasi stari su imali za to najbolji lijek:
- neka svako svoj dom cisti prvo
- ne sudi da ti se ne bi sudilo
- sto sijes to ces znjeti
- ako nemas sto dobra za reci, ne govori nista
Jednostavno i razumljivo. Odkako je ljudstvo zatrovano nepocudnim ponasanjem imamo to sto imamo.