Već 21 godinu zaredom, Rijeka je bila domaćin filmskog festivala pod nazivom „Uhvati film“ održanog u Hrvatskom kulturnom domu (HKD) na Sušaku. I ove godine, za vrijeme ta dva dana, točnije 30. i 31. listopada, građani i građanke „grada koji teče“ imali su mogućnost posjetiti filmski festival lišen holivudskih kriterija, crvenih tepiha, bilo kakvog glamura i sjaja. No, imali su opciju gledati film(ove) čiji glumci i glumice otvaraju neke nove poglede na svijet oko nas. Odnosno, akteri mogu biti upravo ono što jesu, bez imalo šminke i dodatnih efekata kako bi bili savršeni. Naravno, svi glumci i glumice ovog festivala prate svoj scenarij i opis uloge, ukoliko filmski scenarij to zahtijeva, ali savršenost nema rezervirano mjesto na ovom festivalu. Oni i one su savršeni u svojoj nesavršenosti.

Invaliditet nije više bauk tema, barem nam potvrđuju ovi sjajni ljudi, koji su svojom marljivošću doprinijeli duhu ove manifestacije. Na području Balkana ovo je jedan od rijetkih filmskih festivala koji se temelji na temi invaliditeta. Održava se u suradnji četiri udruge iz četiri države, te nakon održanih festivalskih aktivnosti u Kotoru, Novom Sadu i Banjaluci, 21. izdanje po redu je zatvoreno nakon riječkog izdanja u organizaciji partnera – Udruge SPIRIT.

„Uhvati film“ nastao je 2003. godine kao međunarodna filmska manifestacija pod nazivom „Uhvati sa mnom ovaj dan” u organizaciji novosadskog udruženja studenata sa invaliditetom. Osam godina kasnije ovo događanje je postalo festival koji nosi trenutni naziv „Uhvati film“, a te godine je po prvi puta dio festivala održan i u Rijeci. Dio organizacije je 2017 godine postao i Banjalučki film festival o osobama sa invaliditetom, dok je prvi „Uhvati film” u Kotoru održan 2019. godine.

Obično, nakon javnog natječaja na kojem se bilježe stotine prijavljenih filmova za ovaj događaj, stručni žiri ima jako težak posao pri selekciji za svako izdanje festivala. Svi glumci i glumice, redatelji, scenaristi i sam žiri, koji odlučuje koji će se filmovi prikazati za vrijeme festivala, osobe su sa nekim oblikom invaliditeta. Filmovi koji na koncu bivaju prikazani uglavnom su dokumentarni, igrani ili animirani, a traju do 30 minuta.

Ovaj međunarodni festival kratkometražnih filmova, osim što se bavi tematikom koja govori o poteškoćama u razvoju, odnosno invaliditetu, funkcionira tako da su projekcije filmova također modificirane za sve gluhonijeme, slijepe i slabovidne osobe, kao i osobe sa nekom motoričkom poteškoćom, a u potpunosti su pristupačni za raznovrsnu publiku. Svi filmovi imali su titlove, a dijelovi govora se prevode na znakovni jezik. Ulaz na festival bio je besplatan za sve.

Pored velikog broja posjetitelja ovogodišnjeg izdanja festivala, Rijeku su pohodili i brojni gosti iz Hrvatske i inozemstva. S Kosova su stigli nagrađivani režiser Burim Haliti te kostimografkinja i scenografkinja Ganimete Sava, koja je ispričala i priču o pobijeđenom raku dojke. Njih dvoje su, inače, direktori prištinskog festivala „Art Without Limit“. U Rijeci su bili i Luka Čurić, zagrebački televizijski autor i snimatelj, Maja Šimić, redateljica koja vodi kazališnu grupu u Zadru i na Dugom otoku, kao i Maja Lačen Škrbič iz Mladinskog informativnog in kulturnog kluba iz Murske Sobote. 

Ukupno je prikazano više od 20 kratkometražnih filmova o invalidnosti iz osamnaest država, a nakon projekcija slijedile su rasprave i komentari čime se među publikom još više širila svijest o ljudima s invaliditetom. 

Na programu je bilo više od 20 filmova (FOTO: Lupiga.Com)

Zajednički nazivnik za sve navedene projekcije je moć uvida u stvarnost, odnosno upoznavanje ljudi koji nas okružuju, a o kojima inače ne razmišljamo. Invalidnost i poteškoće u razvoju ovdje nisu prikazane kao neki dio identiteta, već kao različitost i dokaz da ništa nije nemoguće, usprkos svim nedaćama. Posebno je to važno spomenuti svim mladim osobama koje se nose sa ovakvim poteškoćama. 

Film „Grace“ iz Velike Britanije, redatelja Lukea Bradforda, govori o djevojci na koju je, dok je izlazila iz zgrade svog fakulteta, pao muškarac s trećeg kata. Ozlijedila je kičmenu moždinu i ostala nepokretna. Grace je ipak prihvatila svoju radikalnu stvarnost i danas je izvrsna doktorica u području svoga djelovanja.

„Invalidnost se na ovom festivalu ne prikazuje kao bolest, već kao različitost i mogućnost. Ovi filmovi pružaju pogled u svijet bez predrasuda i stereotipa, ali isto tako istančano prikazuju i sve ono s čime se osobe s invaliditetom susreću: neshvaćenost, neprilike, muk i animozitet sustava“, kažu organizatori festivala.

Bilo je filmova koji se bave negativnim društvenim reakcijama na osobe s invaliditetom. Jedan od njih je španjolski „La Vida Entre Dos Noches“ („Život između dvije noći“). Pokazuje nam odnos sina u invalidskim kolicima sa svojim ocem, samohranim roditeljem koji se mora nositi sa surovim društvom koje ne prihvaća njegovog sina.

O dječjoj iskrenosti i nevinosti govorio je libijski film „Paper plane“. Gianna i Jade prijatelji su iz osnovne škole. Iako Gianna primjećuje da je Jade drugačiji, ona ne odustaje od pronalaženja načina da se njen prijatelj osjeća prihvaćenim i uključenim u svojoj ekipi. 

Pored spomenutih filmova, vrijedi istaknuti i još neke naslove koji su svoje mjesto našli u programu festivala, a to su „The Blooming“, o gluhonijemoj ženi Solange, potom „Third Luck“ o djevojci s Downovim sindromom, te „My Eyes are Up Here“, o borbi žene s invaliditetom kako bi nabavila tabletu za „jutro poslije“. 

Na ovom mjestu ćemo spomenuti i jedan film koji se nije našao na programu festivala „Uhvati film“. Radi se o riječkom dragulju koji je nastao u produkciji udruge SPIRIT, a koji se također bavi temom invalidnosti. Film se zove „Agent 010“ i nule u nazivu filma predstavljaju gume invalidskih kolica. Ova, ni manje ni više, nego detektivska priča, bila je čak i dio teme na sjednici Hrvatskog sabora na kojoj je film dobio riječi hvale i ocijenjen je kao vrijedan rad s mladima. 

Ideja za film nastaje u periodu 2019. i 2020. godine, kada je Laura Grubišić, u to vrijeme ravnateljica riječke ekonomske škole, imala želju da napravi nekoliko kratkih videa o načinu života mladih s poteškoćama u razvoju, o tome tko su oni zapravo. Glumci iz filma „Agent 010“ bili su učenici Ekonomske srednje škole, a nakon toga, oni koji su imali i želju i volju dobili su priliku nastaviti surađivati s udrugom i ispuniti svoje glumačke želje te pristupiti glumi na još ozbiljniji način. 

Film je nastao kroz snimanja u improviziranom studiju i caffeu „Bordel“, ali i na drugim lokalitetima u Rijeci nakon dugih radionica s asistenticom udruge SPIRIT – Helgom Paškvan.

„Ja sam radila s glumcima i glumicama na glumačkim i komunikacijskim vještinama. Bilo je to super iskustvo. Bilo nas je osam do deset glumaca, s gostima koji su pomagali, ovisno o prilici, u snimanju ovog filma. Koristili smo i ples i muzičke instrumente u filmu“, naglasila je asistentica udruge SPIRIT.

Film je predstavljen krajem 2021. godine u HKD-u na Sušaku u Rijeci, a zatim i u zagrebačkoj Močvari. Osim roditelja i prijatelja glavnih glumaca, u snimanju su učestvovali pjevač Dražen Turina, poznatiji kao Šajeta, glumac u riječkom HNK Lucio Slama te novinar Damir Konestra, kao podrška. Kako kaže Helga Paškvan, radionice su bile ispunjene satima pjevanja, disanja, glume, a potom su došli glazbenik Mile Kekin i glumac Asim Ugljen, da „podebljaju“ suradnju. 

„Uz mlade glumce i njihovi roditelji, naši frendovi, svi skupa smo se dobro zabavljali“, dodaje Helga Paškvan najavljujući riječku premijeru za 20. studeni.

Film je sastavljen iz tri dijela i svaki dio se može zasebno gledati. Nakon snimljenog prvog dijela „Ni vremena za umirat“, u drugom dijelu filma pod nazivom „Igra sudbine“ uz spomenutog Kekina, pojavljuju se Zoran Čatić, režiser i glumac iz Sarajeva te David Mitchell profesor iz Washingtona. Treći dio je snimljen ove godine u travnju.

„Bilo je teško raditi prvi dio jer smo radili u studiju. Oni su kao pričali zajedno, ali se uopće nisu vidjeli, jer smo ih odvojeno snimali. Na 'greenscrenu' je to trebalo napraviti i ispalo je korektno. Drugi dio je već bolji, a ovaj treći je pun pogodak. Nismo mi kao 'Terminator', pa da nam je svaki novi dio lošiji od prethodnog. Naš svaki film ide na bolje“, reći će nam uz smijeh Denis Pilepić, predsjednik Udruge SPIRIT i organizator riječkog dijela festivala „Uhvati film“.

Mladima s poteškoćama Pilepić poručuje da je ovaj film primjer kako se jednostavno mogu izdignuti iz te situacije, da su isti kao i drugi. 

„Dakle, drugačiji, ali smo isti. Isto kao što smo i ti i ja drugačiji, i oni su isto tako drugačiji. Nitko tu nije ni lošiji ni bolji. Nažalost, cijeli svijet je napumpan na neko natjecanje. Pogledajte ovu djecu i mlade koji su radili ovaj film. To je super, to je uživanje za gledati. Prirodno i spontano je to sve, čak i neke greškice koje vidiš, u usporedbi s pravim profi glumcima. Upravo je dobro zato što nije savršeno“, naglasio je Pilepić.

Helga Paškvan i Denis Pilepić na festivalu (FOTO: Lupiga.Com)

Njegova kolegica Helga Paškvan dodat će je da je ovaj festival namijenjen široj publici kako bi razvijala nove sfere spoznaje, jer se na taj način odbacuju predrasude.

„Ovaj festival je nešto što se inače ne vidi, to se ne može vidjeti u tolikoj količini, pogotovo, čak ni sadržajno, na televiziji, nešto u kinima, ali vrlo slabo. Ljudi se poslije iznenade koliko su ti filmovi jaki. Ima i takvih uradaka koji su bili nagrađivani u svijetu, na raznim festivalima“, zaključila je Helga Paškvan.

O tome da mladima s poteškoćama ili nekim invaliditetom gluma može biti najveća strast za Lupigu je govorio i glavni glumac filma „Agent 010“ – Dorian Matić.

„Ovo je nikad teži projekt na kojem sam bio. Ali ja volim glumu. Još od srednje škole sam znao da volim glumu“, kaže nam Matić.

Glavna poruka svih spomenutih filmova i upravo ovakvog festivala je to da je potrebno demistificirati ideje o tome kako treba konvencionalno izgledati pjevač, glumac, sportaš …. To bi trebala biti glavna značajka inkluzivne umjetnosti. Ona koja angažira, ruši barijere i koja je društveno odgovorna, a prije svega ona mora biti inkluzivna. Ona postaje inkluzivna tek onda kada prihvaćamo sve njene aktere kao takve, bez ikakvog retuširanja. Sirovo, realistično i prodorno, to su epiteti kojima se može opisati ovakav vid angažirane umjetnosti.

Osim radionica snimanja filma, udruga SPIRIT, inače, ima niz aktivnosti koje provodi još od davne 1997. godine. To je neprofitna, grassroots udruga iz Rijeke, osnovana od strane nekoliko studenata, kako bi imali platformu kroz koju bi realizirali (sub)kulturne i kreativne programe. Udruga je aktivno djelovala kroz organizaciju radionica, izložbi, koncerata i uličnih akcija. Neke od njihovih posljednjih aktivnosti su EcoActive i DreamDance; radionice zdravog načina života i plesa.

Napomenimo još kako je tijekom 21 godinu karavana festivala „Uhvati film“ gostovala u dvadesetak gradova, s više od 100 prezentacija, po kinima, školama, knjižnicama, domovima za djecu ili starije osobe, fakultetima, gdje je zbog svoje edukativnosti na zabavan način rado viđen. Ovakvim događajima se stvara pozitivnija klima kada govorimo o osobama s invaliditetom ili poteškoćama u razvoju

Za sami kraj imamo i jednu važnu poruku koju nam je uputio glumac Dorian Matić - „Spremamo nove projekte koji će nadmašiti sve ovo do sada!“

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"