Sredina je ljeta i filmovi na otvorenom dolaze kao pravo osvježenje. Motovun na dan, dva ili pet svakako je obavezna stanica za svakog pravog ljubitelja filmova, a sretna okolnost ove je godine to da nema preklapanja s Pulom niti u jednom jedinom danu. Naime, pauza između ova dva festivala je punih deset dana. S druge strane to mnogima komplicira organizaciju „festivalske turneje“, ukoliko ste planirali nešto tako. No, zato pruža priliku da se između festivala odmorite, složite dojmove i izaberete prioritete. Uostalom, iz prošlogodišnjeg teksta možete pokupiti savjete za preživljavanje i prilagođavanje festivalskom životu, a i naša preporuka za cjenovno prihvatljivu i udobnu varijantu smještaja ostaje ista - hotel u Istarskim Toplicama i organizirani besplatni kombi-prijevoz do samog Motovuna. Kamp vas neće izaći bitno povoljnije ako plaćate još i dnevni parking za automobil te vožnju autobusom od podnožja do ulaza u grad, ali ako preferirate tu varijantu zbog kvalitetnog druženja, samo naprijed. 

Kada posložite detalje oko organizacije, što je važno za svaki festival, ne samo za Motovun, onda i možete pogledati „brdo filmova“ koji nam dolaze s nekih zvučnih svjetskih festivala. U natjecateljskom dijelu programa očekuju nas pažljivo izabrani festivalski naslovi poput redateljskog debija Mirjane Karanović „Dobra žena“ koji je premijerno prikazan i lijepo primljen na Sundance Festivalu, a u svijet srpske anti-ratne drame unosi prijeko potrebnu žensku perspektivu. Ili argentinski „Box office“ rekorder i venecijanski laureat „El clan“ koji donosi „stranger than fiction“ istinitu priču o otmici kao obiteljskom biznisu potkraj vojne diktature osamdesetih godina prošlog stoljeća. 

U službenoj konkurenciji treba istaknuti još i „Certain Women“, prvi izlet američke indie/arthouse autorice Kelly Reichardt izvan suradnje s ko-scenaristom Jonom Raymondom i izvan teritorija Oregona. Ovog puta imamo „hyperlink“ studiju života žena na različitim krajevima Montane.

„Brdo filmova“ koji nam dolaze sa zvučnih svjetskih festivala (FOTO: MFF)

„Viva“ irskog redatelja Paddyja Breathnacha zanimljiv je filmski uradak s podužim festivalskim stažom, kako zbog svoje „queer“ tematike, tako i kao predstavnik novog kubanskog filma koji je u usponu. „Ubojice na kotačima“ Attile Tilla takožer će biti zanimljivo filmsko iskustvo. Na osnovu opisa (dvojica besperspektivnih tinejdžera s hendikepom se udružuju s plaćenim ubojicom u invalidskim kolicima) djeluje kao djelo mađarskog bizarnog filma na tragu Palfija. 

Velika očekivanja budi i u Cannesu premijerno prikazani i nagrađeni „(M)učenik“ ruskog autora, Kirila Serebrenikova, posebno u kontekstu naše balkanske sredine u kojoj nikako da splasne val retradicionalizacije i klerikalizacije. Film prati tinejdžera koji se vjerskom dogmom suprotstavlja svojoj profesorici i u tome dobiva sve veću podršku okruženja. 

Regionalne boje brani i „Nočno življenje“, neo-noir drama smještena u suvremenu Ljubljanu koja je svom redatelju Damjanu Kozoleu (pamtimo ga po vrlo dobroj drami „Slovenka“ iz 2009. godine) donijela priznanje na nedavno završenom festivalu u Karlovim Varyma. 

Domaću kinematografiju predstavlja film „Sve najbolje“ Snježane Tribuson, „božićna priča s pjevanjem i trovanjem“, koji nam dolazi ravno s premijere u Puli gdje je pokupio tri Zlatne Arene (za scenografiju, kostim i efekte), te nagradu Breza za najbolji glumački debi Renate Pokupić. 

Ništa manje zanimljivo neće biti ni u drugom, revijalnom dijelu glavnog programa. Tu prije svega treba istaknuti ovogodišnjeg (neočekivanog) berlinskog pobjednika, meditativno- dokumentarni film „Gori more“ koji nam daje sliku otoka Lampeduse kakvu nećemo vidjeti u vijestima. Iako je otok najpoznatiji kao točka ulaska izbjeglica s „afričke rute” na prostor Europske unije, on ima i svoju tradiciju koja je otočki osebujna, teritorijalno i kulturološki bliska sicilijanskoj i svakako starija od posljednjih sukoba u Africi i Aziji. 

Za ljubitelje filma koji balansira između eksperimentalnog i čisto bizarnog, u Motovunu će biti prikazan „The Forbidden Room“ Guya Maddina i Evana Johnsona. U pitanju je slojevito, uznemirujuće i psihodelično putovanje kroz čudne priče, te direktna posveta danas zaboravljenom dvobojnom technicolor filmu iz dvadesetih godina prošlog stoljeća. „Anomalisa“ Charlieja Kaufmana i Dukea Johnsona najbolji je primjer animiranog filma za odraslu publiku. Autori tehnikom stop-motion animacije uspijevaju ispričati realnu i životnu priču kakvu bi bilo teško realizirati u igranoj formi. 

Kada smo već kod nesvakidašnjih filmskih iskustava, kako vam zvuči „pješački road-movie smješten u Los Angeles koji prati dvije transrodne prostitutke i koji je cijeli snimljen iPhoneom“? Iako opis djeluje kao karikatura festivalskog filma,„Tangerine“ je odličan uradak koji plijeni svojom toplinom barem koliko i hrabrošću. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da će u Motovunu biti prikazan i novi film čileansko-francuskog „šamana“ i „šarlatana“, a zapravo velikog umjetnika Alejandra Jodorowskog, „Poezija bez kraja“, u kojem se on kroz svoju osebujnu prizmu „psiho-magije“ bavi s bogatom i diverzificiranom kulturnom povijesti Čilea. 

Motovun bez socijalnog i političkog angažmana nije „pravi“. Iako se takvi motivi mogu naći i u glavnom natjecateljskom i nenatjecateljskom programu, čak u većini filmova, ekstremna vremena zahtijevaju ekstremne akcente. Zato su na festivalu ove godine pripremili program koji se zove „Gdje ste bili 2016. godine“, u kojem možemo vidjeti pet dokumentarnih i igranih filmova o usponu ekstremne desnice u Europi, s naglaskom na njen post-komunistički istok. Osim na Lupigi spominjanog „Desno, dva, tri – kamo ide Europa“ bit će prikazani i „Fascism, Inc“ koji govori o prisustvu fašizma u Grčkoj, „Posledice“ o anti-semitizmu u Poljskoj, „Mi smo mladi, mi smo jaki“ koji se bavi usponom rasizma i neo-nacizma u istočnoj Njemačkoj nakon ujedinjenja, „Zasluge za ubojstvo“ o neonacističkom podzemlju koje obavlja prljave poslove za ruske vlastodršce i „Model Erpatak“ o bizarnoj situaciji u jednom mađarskom gradiću gdje lokalni gradonačelnik provodi rasistički obojenu samovolju uz punu podršku centralnih vlasti.

Zemlja-partner ove godine je Italija, pa su s tim u vezi upriličene i tri retrospektive. „I grandi maestri“ se bavi suvremenim talijanskim autorima koji imaju status velikana, a s po jednim filmom bit će predstavljeni Giuseppe Tornatore, Paolo Sorrentino, Nanni Moretti, Matteo Garrone i braća Taviani. Programska cjelina „Il mezzogiorno“ posvećena je talijanskom Jugu i nepogrješivo obojena siromaštvom, mafijom, nepravdom i odmetništvom, dok je „Commedia all' italiana“, kako joj i samo ime govori, posvećena priznatim, ali i novim klasicima talijanske komedije, od Fellinijevog „Amarcorda“ do „Lude radosti“ Paola Virzija. 

Već ovo je sasvim dovoljan razlog da se pojavite u Motovunu, a ako vas to nije uvjerilo, onda treba spomenuti i koncerte (između ostalih, bit će tamo i Edo Maajka), kratke filmove i kampus, odnosno školu filma, uz već notorne tulume u kampu i u gradu. Dakle, vidimo se na „brdu filmova“ koje nudi ponešto za svakog.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: MFF