Od 25. kolovoza do 3. rujna u banjalučkom Društveno-kulturnom centru Incel, smještenom u kompleksu tvornice Incel, održan je interdisciplinarno-međunarodni simpozij umjetnosti i nauke Art Guerilla Camp pod naslovom 'Franz Ferdinandov Princip', na koji se od 4. do 7. rujna nadovezao i treći BL Art Fest. Nakon simpozija, neki od uradaka poslužit će i za izložbu u Srbiji i Austriji, uz Bosnu i Hercegovinu, države-okidače najvećih katastrofa, ružnih ratova i nemira u Europi u 20. stoljeću, sve do današnjih dana.

U Incel, veliko industrijsko zdanje nasuprot gradskom kupalištu, svojevremeno je na posao dolazilo tisuće i tisuće ljudi, dok je danas u njemu samo jedan aktivni pogon i Narodni univerzitet Banja Luka. Prijestolnica Republike Srpske, grad je čije se zgrade ministarstava često i ne razlikuju od obližnjih hostela druge kategorije, dok centrom, figurira gradska pijaca, kao most prema starom gradu i korzu na kojem je i rodna kuća revolucionara Veselina Masleše. Grad, kojeg prema jugu omeđuju bosanska brda, razvio se uz Kastel na obali lorkijanski zelenog Vrbasa. Do restorana u Kastelu, dolazi se prateći znakove koji upućuju na ruševnost objekta. Svejedno, tretman koji pružaju utisci s baklave i kafe-kave-kahve, kao i ćevapdžijskog turizma više je nego srdačan, uzme li se u obzir da konobari pamte i narudžbe izrečene prije šest mjeseci, povodom ranije posjete. O suživotu, dakle, raznih lokalnih i temporalnih raskoraka, bi se dalo...

Nekada su u Incel na posao odlazile tisuće ljudi, a danas je aktivan tek jedan pogon (FOTO: Rade Nagraisalović)

Treće izdanje BL Arta, festivala nezavisne kulturne i umjetničke scene, u organizaciji Udruženja nezavisnih stvaralaca i aktivista 'Geto' s prijateljskim organizacijama i pojedincima, te podrškom Pokrajine Štajerske, austrijskim veleposlanstvom u BiH i Međunarodnom mrežom za ples i performans Austrije – INTPA, očito, dakle, spremne na kulturološku samokritiku, održano je pod egidom 'Atentat na kulturu, kulturom na atentat'. U muzičkom dijelu festivala nastupili su Kartofel Osvetnik, Hornsman Coyote, Boris Mihaljčić i Paravojni Orkestar, DJ Filip A, te bend Mile Me Deaf iz Austrije, kao i plesni performans “Krawalle und Hiebe“.

U suradnji s univerzitetima Graz, Novi Sad, Banja Luka i Sarajevo održan je okrugli stol, 4. rujna, uz popratna predavanja. Sudionici su bili prof. mag. dr. phil. Dragan Prole, prof. Zlatiborka Popov-Momčilović, Werner Mandlberger, te dr. Martin Khull-Kholwald. Pod radnom temom 'Tko je pucao na zlatoroga?', Igor F. Petković i Christine Punz sa Sveučilišta u Grazu zamišljaju okrugli stol kao pokušaj remitologizacije stoljetne obljetnice, a svojevrsnim kopernikanskim obratom predstavljaju nepoznatu stranu ličnosti samog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda.

Njegova se patološko bolesna strast prema lovu i pucanju uobličuje već podatkom da je na lovištima širom svijeta u svom kratkom životu ulovio 274.889 trofeja, čime je postao jednim od najvećih lovaca svih vremena. Navodno bi na lovištima vodio svoje bilješke, a nakon što bi mu podanici na puškomet izveli divljač, momentalno bi prekidao svoje poslove, posezao za pištoljem ili puškom, opalio, te se već nakon desetak sekundi vraćao radu. Međutim, njegov najfatalniji trofej se nalazi u Salzburgu, gdje je 13. kolovoza 1913. godine ubio jednu bijelu divokozu. U narodnim legendama i predaji s područja Alpa i Balkana govori se o mitološkoj figuri 'bijele divokoze' kao tabuizirane životinje, koja predstavlja jednu veću silu, božanstvo ili čak i đavolji duh, zaštitnika same divlje planinske prirode. U Sloveniji i Bugarskoj se ta mitološka figura naziva – Zlatorog. Lovac, koji zbog opsesivne požude ulovi Zlatoroga ima umrijeti u roku od godinu dana, što se uostalom dogodilo i samom nadvojvodi Ferdinandu, iz ruke Gavrila Principa, a od iste je kletve, u svoje doba preminuo i rumunjski diktator Nicolae Ceausescu, i sam opsesivni lovac.

Umjesto karakteristične izmjene solo-točaka, ovaj put su slam pjesnici iz zagreba skupni nastup ulančali cikličkim izvođenjem (FOTO: Bl-Art Festival/Aleksandar Mujčinović)

Slam-pjesnici iz Zagreba koji su već otprije poznati tamošnjoj publici predstavili su se u večeri zatvaranja festivala kao Ljubavno-politički cabaret, a umjesto karakteristične izmjene solo-točaka, ovaj put su skupni nastup ulančali cikličkim izvođenjem po jedne pjesme svaki, u vokalno-instrumentalnom nastupu od oko pedeset minuta.

U popodnevnom terminu, održano je predstavljanje knjige 'Mlada Bosna', studije Veselina Masleše koja je objavljena još 1945. godine i imala veliku recepciju u poslijeratnoj Jugoslaviji. U ovom je stoljeću zaživjela u reizdanju Centra za libertinske studije iz Beograda. Pored istoimene knjige Radoslava Gačinovića, objavljene u travnju ove godine, a kojom maše nazi-punker Emir Kusturica ne bi li frizirao biografiju notornog zatirača medijskih sloboda, te slavne monografije povjesničara Vladimira Dedijera, reizdana Maslešina je studija prvenstveno monografija BiH nakon aneksije, odnosno na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i samom se revolucionarnom organizacijom bavi tek tangencijalno.

Disident Milovan Đilas napisao je u predgovoru: „Raspravu o Mladoj Bosni Masleša je napisao 1940. godine, dok se skrivao od progona policije, poslije uvođenja koncentracionih logora u decembru 1939. godine. Ovo pitanje je Masleša studirao godinama, što se vidi iz mnogih njegovih članaka, objavljenih u štampi, a i iz rukopisa i bilježaka koji su pronađeni kod njegove porodice poslije oslobođenja Beograda.“

O nepoznatoj strani prijestolonasljednika Franje Ferdinanda (FOTO: Bl-Art Festival)

S predstavljanja knjige, polučili smo dojam da je Mlada Bosna bila heterogena skupina, ideološki, i s obzirom na nacionalno pitanje neki su bili prosrpski, a neki jugoslavenski orijentirani. Anarhisti iz CLS su propitivali dosege rada grupe, te prizivali potrebu organiziranja bilo koje ideje ako se promjena želi provesti. Tadej Kurepa iz beogradskog Centra za libertinske studije, poznat otprije pet godina iz zgode bacanja Molotovljevog koktela na Ambasadu Grčke u znak potpore kolegi anarhistu, opisujući stanje u Bosni 19. stoljeća, interesantno je naveo da Austro-Ugarska nije ukinula feudalizam begovata, nego je uvela institut otkupa kmetova čime je izbrisala nacionalne razlike, a uvela klasne. Otkup su, kasnije, za srpske kmetove, vršile i srpske banke. Dočim, sam Đilas, navodi, „Bez organizacije, bez jedinstvenog programa, bez čvrsto izgrađene političke linije, Mlada Bosna bila je i bez jednog određenijeg teorijskog stava.“

Pored glazbenog programa, u kojem su sudjelovali spomenuti izvođači, u ionako ruševnom prostoru tvorničkog kompleksa, prenamijenjenom u galeriju, u programu Vizuelna umjetnost održana je i multimedijalna izložbu na kojoj svoje radove izlažu austrijski umjetnici Igor F. Petković, Michael Punz te Stefan Schmid, bosanski Josip Mičković, Selma Selman i Saša Rakić, kao i Saša Tatić, Mile Panić, Igor Kuruzović, a uz Nikolu Kekerovića, i Boris Kadin iz Hrvatske. Srpska umjetnica Vahida Ramujkić organizirala je radionicu 'Istorije u raspravi' – na primjeru biblioteke udžbenika povijesti s područja država bivših članica SFRJ i Austrije, iz različitih vremenskih perioda, pokazala je na koji se način vrši ideologizacija promemorije o uzročnicima početka Prvog svjetskog rata. Umjetnica Ada Kobusiewicz iz Poljske, prikazala je video pod naslovom 'Azotara', a od gipsa je napravila skulpturu falusa na čijem se vrhu nalazi povećalo usmjereno prema sitnom falusu, čime je na upečatljiv način dala simboličku poantu dominantnom diskursu povijesti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: blboom.com