MJESTA KOJA SU NESTALA IZ NAŠIH GRADOVA: Socijalno osviješteni restoran koji funkcionira i u privatnom vlasništvu

MJESTA KOJA SU NESTALA IZ NAŠIH GRADOVA: Socijalno osviješteni restoran koji funkcionira i u privatnom vlasništvu

Čini se, da je ovo jedna vrsta socijalno osviještenog ugostiteljskog objekta, koji i ovako, kao dio privatnog poduzetništva senzibiliziranog za pružanje prehrambenih usluga građanima manje platežne moći, vrlo dobro funkcionira. Donedavno, u ovom su se objektu hranili i studenti. Odnedavno klijentela pulskog restorana „Markat“ van turističke sezone uglavnom su radnici, penzioneri, samci, ljudi koji si mogu priuštiti da plate cijenu dnevnog obroka koja se kreće od 15 do 20, 25 ili 30 kuna. Restoran se nalazi nasuprot gradske tržnice i bilježi veliki broj - doduše malo diskretnijih posjetitelja, koji često i ne vole da ih se ometa dok konzumiraju – najčešće jedini, ili jedini konkretniji obrok u danu. "U Hrvatskoj danas više niti jedna samoposluga ovoga tipa ne radi", sjetno će konstatirati vlasnik "Markata".
PRED PUČKOM KUHINJOM: „Pusti politiku! Ekonomija, brate, samo nas ekonomija može spasiti!“

PRED PUČKOM KUHINJOM: „Pusti politiku! Ekonomija, brate, samo nas ekonomija može spasiti!“

Živjeli su u kući koje više nema. Na zagrebačkoj Trešnjevci. Pokraj tržnice je, pamte malo stariji, niknulo malo naselje. Nešto kao favela. Na hrvatski način. Derutna kuća kojoj su desetljećima pokušavali pronaći vlasnike po dalekim Amerikama i oko nje mali sklepani, urbanisti bi rekli, "objekti" koji su udomljavali i po stotinjak ljudi. Sirotinja. I to ona najteža, gradska. Prije otprilike šest godina i Horvatima je odzvonilo. U noćnoj je akciji gradska površina očišćena, a Horvati su bez prisutnosti aktivista i Hrvatskog helsinškog odbora - deložirani. Nisu Horvati izgubili vezu s Trešnjevkom. Redovno su tu. Ne kao prije, ali i dalje im je trešnjevačka tržnica važan izvor prihoda, da se zadržimo u korporativnom rječniku. I ne samo prihoda, nego i kruha, jer obližnja crkva Svetog Josipa nudi svakodnevni ručak, pa kad se sve skupa uveže - Trešnjevački plac im izgleda kao Wall Street prije krize.
VIŠE MRTVIH NEGO ŽIVIH: Priča o Titaniku iz crnog vrta

VIŠE MRTVIH NEGO ŽIVIH: Priča o Titaniku iz crnog vrta

Do Nagorno Karabaha vodi tek jedna jedina cesta preko armenskog grada Goris. Ne naplaćujemo ulazak, ali se naplaćuje izlazak, poslovni je model po kome funkcionira vizni režim ove tvorevine. Rat tamo nikada nije daleko i sve podsjeća na njega. Iako su dobili „domovinski rat“, u „borbi za međunarodno priznanje“ brutalno su poraženi. Niti jedna zemlja članica UN-a nikada ih nije priznala, a kako stvari stoje nikada niti neće. „Privlačenje stranih investicija“, mantra je svih država pa i onih nepriznatih. Najlakši način, opet svi razmišljaju jednako, je preko dijaspore. Levon Hayrapetyan, milijunaš koji je bogatstvo stekao trgujući balvanima po Rusiji, odlučio je u svom rodnom selu sagraditi grandiozni hotel u obliku Titanika. Isti arhitektonski smjer može se prepoznati i oko nogometnog stadiona u Stepanakertu gdje je prije spomenuti milijunaš jedne godine organizirao masovno vjenčanje za 678 parova.
CRTICE S PUTOVANJA PO RUMUNJSKOJ I MOLDAVIJI: Kad se predrasude razbiju u tisuće komadića

CRTICE S PUTOVANJA PO RUMUNJSKOJ I MOLDAVIJI: Kad se predrasude razbiju u tisuće komadića

Naša Dacia Sandero nas odvodi do Braşova, rubnog transilvanijskog grada. Zanimljiv grad čiju su glavnu ulogu u razvoju odigrali njemački kolonisti poznati kao Transilvanijski Saksonci. Nijemci su bili pozvani od strane mađarskog kralja Geze II., kako bi razvijali grad, gradili rudnike i kultivirali zemlju između 1141. i 1162. godine. Položaj grada, na raskrsnici trgovačkih puteva koji su povezivali Otomansko carstvo sa zapadnom Europom zajedno s posebnim poreznim položajem, omogućio je Saksoncima da steknu zavidno bogatstvo i vrše snažan politički utjecaj. To sve saznajemo u walking touru, u kojem nam se pojašnjava kako su Nijemci tada mogli naplaćivati poreze u gradu, a njima se nije moglo što je grofu Vladu Tepešu kasnije u amerikaniziranoj verziji rumunjske povijesti, prozvanom Drakula, zasmetalo pa je išao riješiti s njima račune.
BAJRAM U PRIŠTINI (FOTO): Tamo gdje se odlazi po zadnje kurbane

BAJRAM U PRIŠTINI (FOTO): Tamo gdje se odlazi po zadnje kurbane

Probudim se, gucnem kavu, uzmem foto-aparat i izjurim u ostatke prištinske kiše. U pustom gradu, tek poneki prolaznik. Stižem na odredište. Ogromno dvorište zjapi prazno. Samo dvije prikaze u radničkim trlišima pakiraju na gomilu šarene tepihe i tepihiće. Vadim aparat, radnički trliš prilazi, glava koja izviruje iz njega nešto progovara, dok moja odmahuje s potpunim nerazumijevanjem. Razumije on da ja ne razumijem, pa kucka prstom u sat i mrda istim lijevo-desno. Ahaaa, to razumijem. Ni ne treba mi prevoditelj da vidim kako su sve one kapice i cipele naslagane u police su već otišle kućama. Danas je Kurban-bajram. Zakasnio sam na sabah-namaz, kojeg su obavili vrijedni vjernici dočekujući zoru. Za zakašnjele, a još željne kurbana, koji ga do sad već nisu nabavili i propisno zaklali, ostala je samo ova pijaca. Kao oni umorni prodavači posječenih jelki koji ostanu i dan poslije Božića. Za one koji nisu imali vremena...
KAD GRAĐANI KAŽU – „NE DAMO“ (FOTO): Protiv prljave igre na dječjem igralištu

KAD GRAĐANI KAŽU – „NE DAMO“ (FOTO): Protiv prljave igre na dječjem igralištu

„Ljudi koji vode grad moraju slušati građane čije novce troše“, o biti demokracije moglo se jučer čuti od Liliane Stanić s improvizirane pozornice na livadi parka na zagrebačkoj Savici gdje se danas prosvjedovalo protiv gradnje crkve na ovoj lokaciji. „Obrani park, obrani grad“ bio je slogan koji je okupio više od dvije tisuće ljudi koji su se zbog jakog sunca raštrkali po parku tražeći hlad po krošnjama drveća u srcu zagrebačkog naselja čiji stanari već deset godina vode bitku s Gradom Zagrebom da Župi bl. Alojzija Stepinca nađe prikladniju lokaciju za župni dvor. Svako je drvo predviđeno za rušenje na sebi imalo natpis; „Ne poželi park bližnjega svoga, nisam za ogrjev“, a bilo je i maštovitih transparenata iz kućne radinosti poput onoga „Eci, peci, sad otimaš djeci“. Samo dan uoči izbora popularnost gradonačelnika barem se u parku na Savici srozala ispod svakog izbornog praga.
ZAČARANI KRUG PREDRASUDA: Romi ne žive kako žive jer su tako odabrali

ZAČARANI KRUG PREDRASUDA: Romi ne žive kako žive jer su tako odabrali

Na kolima konjske zaprege obitelj. Iscrpljeni otac i majka kojima je teško odrediti godine i dva osmoškolca, djevojčica i dječak - sjede na balama sijena. Na leđima nose školske torbe. Vuče ih neuhranjeni konj, sitno kljuse nalik onima što smo ih sretali kako pasu uz prometnice. Nalazimo se u Bugarskoj, u romskom naselju na rubu Samokova, grada u podnožju planina Rila i Vitoša s čijih vrhova većinu godine blistaju bijele snježne kape. Zastajemo kraj improvizirane tržnice u dvorištu jedne od kuća. Tri generacije obitelji sjede oko štanda na kojem je izloženo nešto krumpira, luk, jabuke i među ostalim banane koje nam velikodušno nude na poklon. Uklanjamo se u kraj blatnom Land Roveru. Iz drugog dvorišta cvrče kobasice koje se peku na improviziranom roštilju. Improviziran je i mali šank, dva reda niskih klupica na kojima sjede gosti. Preko puta je sendvič bar s bogatom ponudom.
VJEČITI DERBI ANTIFAŠISTA I FAŠISTA: „Više smo optimizma imali kad su djeca umirala od gladi“

VJEČITI DERBI ANTIFAŠISTA I FAŠISTA: „Više smo optimizma imali kad su djeca umirala od gladi“

Ljepota ljetnjeg krajolika neće vas prevariti, jer je količina zapuštenosti života na cesti prema Gračacu tolika da se odmah prepadnete te stvarne Hrvatske, kakvu ne poznaju turističke brošure. Ljudi na cesti, ni oko nje ni za lijek. Na putu smo za Srb u kojem se slavi Dan ustanka naroda Hrvatske. Prvi znaci života u ovom zaboravljenom i napuštenom kraju iz kojeg je „veličanstvena pobjednička vojno-redarstvena akcija Oluja“ gotovo u potpunosti iscijedila život, veličanstveno ga oslobodivši od njegovih stanovnika, policijske su patrole, koje se pojačavaju na prilazima Srbu. U Gračacu nigdje žive duše, mjesto djeluje napušteno. Puno je ožiljaka iz prošlog rata. U Srbu, življe. Odnosi Srba i Hrvata su dobri, siromaštvo u kojem većina živi ne ostavlja dovoljno elana za međunacionalnu mržnju. Ljudi se pomažu i žive mirno. Mještani se, poput Kninjana i Vukovaraca, žale da ih se Hrvatska sjeti samo jednom u godini. Danas je taj dan.
LUPIGINA NOVINARKA U ISTANBULU: Daleko od Taksima život je tekao sasvim mirno, uz sablasne zvukove aviona

LUPIGINA NOVINARKA U ISTANBULU: Daleko od Taksima život je tekao sasvim mirno, uz sablasne zvukove aviona

Isprva nikome nije bilo jasno što se događa i tek kasnije se počela širiti informacija kako je turska vojska, kojoj je cilj očuvanje ustava, pokušala izvršiti državni udar i s vlasti skinuti turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Vojska je, dakle, preuzela stvari u svoje ruke, riješena da prekine 14 godina dugu vladavinu kontroverznog Erdoğana, poznatog po autokratskom načinu vladanja, prožetog islamizacijom zemlje s višedesetljetnim iskustvom sekularne politike. Građani Istanbula ubrzo su izašli na ulice, mahali turskim zastavama, ali nije bilo lako prepoznati podržavaju li državni udar ili podržavaju Erdoğana. Neuobičajeno za to vrijeme, oko pola sata iza ponoći, s obližnje džamije začula se i molitva. Hodža je pozivao na smirenost i nenasilje, ali je u isto vrijeme apelirao na ljude da izađu na ulice i podrže Erdoğana. I u 2 sata poslije ponoći vojni avioni su nadlijetali Istanbul u niskom letu stvarajući jezive zvukove, što je potrajalo sve do jutra.
LUPIGA NA GOLOM OTOKU: „Molimo upogoniti opet za hrvatske političare“

LUPIGA NA GOLOM OTOKU: „Molimo upogoniti opet za hrvatske političare“

Cijeli Goli otok dobrano je nagrizao zub vremena. Vlast su u potpunosti preuzele ovce. U nekim zgradama pod je prekriven i nekoliko centimetara debelim slojem ovčjeg izmeta. U zatvorskom krugu još uvijek su prisutne izbačene metalne konstrukcije robijaških kreveta, na igralištu gdje su zatvorenici nekada kratili dane, kao svjedok povijesti stoje zahrđale konstrukcije koševa i između njih prevrnuta konstrukcija gola. Posebno je sablasan ulazak u kinu dvoranu. Na mjestu gdje su zatvorenici uživali u filmskim projekcijama, prvi redovi stolica su potpuno skršeni. Strop se opasno urušio, a mjestimice ga više niti nema. Isto je i u nekadašnjoj menzi, gdje su ostali samo metalna ograda i šank, podsjećajući čemu je ta prostorija nekada služila. U jednoj od zgrada zatičemo prepune prostorije madraca na kojima ovce potraže odmor, a kako malo koga od 100.000 turista koji godišnje navrate na otok, zanima ovaj tip „turizma“, najbolje pokazuje paučina koju skidamo gotovo gdje god da uđemo.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BEZ ČAROBNIH RJEŠENJA: Svjedočimo ekstremnoj polarizaciji društva

    21.10.2021.

    Lana Bobić

    BEZ ČAROBNIH RJEŠENJA: Svjedočimo ekstremnoj polarizaciji društva

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Nemojte misliti da vas se ne čita i ne prati

    20.10.2021.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Nemojte misliti da vas se ne čita i ne prati

  3. OSTAVKA JEDNOG KONCEPTA: Što Božinović još uvijek radi u ministarskoj fotelji?

    12.10.2021.

    Boris Pavelić

    OSTAVKA JEDNOG KONCEPTA: Što Božinović još uvijek radi u ministarskoj fotelji?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije