PUTOPIS S ISTOKA (DRUGI DIO): Tjedan koji je trajao kao mjesec

PUTOPIS S ISTOKA (DRUGI DIO): Tjedan koji je trajao kao mjesec

Obilazimo isfahanski bazar, odlazimo do stadiona, a zatim podzemnom opet prema rijeci, na most Khajoo. Most ima dva kata i dok po gornjem šeću prolaznici na donjem se okupljaju ljudi, druže se, piju, jedu i pjevaju. To pjevanje nešto je najljepše što sam vidjela u Iranu. Više je grupica ljudi, jedan započinje pjesmu, ostali je ponekad prihvate, ponekad ne. Vrijeme nam je da krenemo za Teheran. Vozača nam je recepcionarka naručila preko aplikacije slične Boltu. Po nas dolazi vozač toliko mlad da se pitamo je li punoljetan. Odmah započinje suluda iranska vožnja, ne postoje trake, prestiže se s obje strane, trube da jave gdje su i blicaju kada žele da se netko makne. Nakon par sati vožnje kroz pustinjski krajolik, dok sa zvučnika glasno svira neki iranski rap, a naš vozač ležerno kroz prozor trese pepeo cigarete stižemo u teheranski kaos. Volim voziti, vozila sam svugdje, ali ovdje ne bih.
REPORTAŽA S OBLJETNICE BITKE NA NERETVI: Da se ne zaboravi, da se ne ponovi

REPORTAŽA S OBLJETNICE BITKE NA NERETVI: Da se ne zaboravi, da se ne ponovi

Otkad je 1978. godine otvoren Muzej Bitke na Neretvi u Jablanici, umro je Josip Broz Tito, koji je i bio na otvaranju, umrla je Jugoslavija, za koju su se i vodile bitke, dijelovi muzeja su oskrnavljeni u vrijeme rata u BiH, jer su korišteni kao logor za bosanskohercegovačke Hrvate, potom je revitaliziran, baš kao i sjećanje, ali uskoro gotovo da neće više biti ni živih sudionika te velike, humane Bitke. Umrli su na kraju i oni. Skoro svi. Jedan od njih, zvat ćemo ga barba Ive, bio je sudionik bitke kako te na Neretvi, tako i one na Sutjesci. Ivo Karabatić mu je ime i ima punih 97 godina. Već godinama dolazi u Jablanicu na godišnjicu bitke. Na žalost, ove godine bez drugova i drugarica. Bitke jesu bile herojske, budile su u ljudima ono najbolje – brigu i solidarnost, ali ne uvijek i svuda jer ljudi su samo ljudi sa svim manama i slabostima o čemu nam je barba Ive ispričao i štoriju.
PUTOPIS S ISTOKA: Jeftine karte iz Zagreba za Iran? Zašto da ne?

PUTOPIS S ISTOKA: Jeftine karte iz Zagreba za Iran? Zašto da ne?

Jednog jutra u veljači probudila sam se ranije od uobičajenog, dohvatila mobitel i ugledala prvu objavu tog dana: „Jeftine karte iz Zagreba za Iran!“. I tako u devet ujutro imam kupljene četiri karte za Iran i već grubo složeni plan puta. Šaljem mail iranskoj ambasadi da se raspitam za vizu. Ne odgovaraju mi, ali ubrzo čitam vijest da je Iran upravo ukinuo vize Hrvatima. Mi smo, izgleda, jedina zemlja Europske unije koja ne treba vizu za ulaz u tu zemlju. Zgodno. Kada se već jako i nestrpljivo veselim putu u vijestima čitam kako je Izrael granatirao iransko veleposlanstvo u Siriji. Sutradan čitamo kako je Izrael raketirao Isfahan. Avion kojim tjedan kasnije letimo za Teheran neobično je prazan. Očekivala sam strogu kontrolu i mrcvarenje na ulasku u zemlju, no kroz desetak minuta izlazimo s aerodroma gdje nas čeka vozač
REPORTAŽA: Što smo vidjeli i radili na najvećoj smotri pisane riječi na svijetu

REPORTAŽA: Što smo vidjeli i radili na najvećoj smotri pisane riječi na svijetu

Zašto mi je ovaj sajam najdraži? Godinama sam bio dio frankfurtskog sajma, pa onih u Beču, Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Beogradu, Tirani i Sofiji, ali samo sam u Leipzigu osjećao kako cijeli grad diše u ritmu književnosti koji pulsira sa sajma. Onaj slogan „Leipzig liest“ („Leipzig čita“), nije samo farsa, nego konkretni koncept u kojem za vrijeme sajamskih dana na desetine gradskih lokacija, kafića, teatara, kina, muzeja i raznih dvorana otvaraju svoja vrata književnim predstavljanjima, pa u večernjim satima možete naići, primjerice, na nigerijsku autoricu koja čita iz svoje knjige u nekom kafiću, dok preko puta albanski pjesnik predstavlja svoju zbirku poezije prevedene na njemački, a u publici sjede Nijemci, Albanci, Česi, Korejanci … Razmjena svih tih kultura gradi nadu u bolje sutra.
REPORTAŽA – U OBRANI NACIJE: Sve što smo vidjeli i čuli na blokadi fakulteta

REPORTAŽA – U OBRANI NACIJE: Sve što smo vidjeli i čuli na blokadi fakulteta

Naprijed se stavlja veliki transparent, a kolonu uz momka s megafonom predvodi četiri-pet nabildanih mladića koji njeguju opasan izgled, kao da su upravo sišli s neke navijačke tribine. Naizmjence se izvikuje „Dinko odlazi“, pa skandira „Kosovo je srce Srbije“, a svako malo momak s megafonom zaustavlja kolonu i poziva studente iz okolnih fakultetskih zgrada da im se pridruže. Jedan u crnoj trenerci silno želi da se pjeva „Izađi mala“. Ipak, sudeći po pogledima prema tom momku koji, svojim neskrivenim veseljem i širokim osmjehom, pokazuje da je ovu akciju shvatio kao priliku za dobru zabavu, čini se da još nije vrijeme za ovu muzičku numeru. Kolona napokon stiže pred Filozofski, u ulici Zorana Đinđića. Momak s megafonom, nabildani i još desetak mladih staje na ulaz u zgradu. Tu je i mladić s majicom na kojoj se nalazi fotografija Legije.
AKCIJA KREČENJA ODVRATNOG GRAFITA: „Neće nas slomiti, proterati i pobiti“

AKCIJA KREČENJA ODVRATNOG GRAFITA: „Neće nas slomiti, proterati i pobiti“

Ispred jedne novosadske zgrade okupilo se par stotina ljudi s namerom da pomognu u krečenju. A krečio se skaredni grafit koji je pre nekoliko dana osvanuo na ulazu u stambenu zgradu gde živi novinar i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Dinko Gruhonjić, sa svojom porodicom. Preteći grafit, „Dinko-Šakiću za večni dom si spreman“, uz potpis „Srpska Vojvodina“, usledio je nakon što se Gruhonjiću danima pretilo po društvenim mrežama, a političari su, skupa sa za asistenciju uvek spremnim tabloidima, dolevali ulje na vatru javno vređajući novosadskog profesora. Provokatori su se pojavili i sada. Mladići koji su se predstavili kao "čuvari grafita", šutirali su kante s farbom i pribor za krečenje, da bi posle stigao i provokator koji se navezao s autom među ljude i nazivao ih "ustašama".
U BORBI ZA BOLJI ŽIVOT: Osmijeh koji spaja strane i domaće radnike

U BORBI ZA BOLJI ŽIVOT: Osmijeh koji spaja strane i domaće radnike

Dok pijemo kavu pored ceste, naslonjeni na srušena stabla, autom prođu mještani obližnjeg sela, svaki od njih mahne i pozdravi. Maleno je ovo područje i svi se poznaju, a vidjeti jednu djevojku iz nepalskog Melamchija je za nas egzotika, isto kao što smo mi egzotika Nepalcima. A i toliko je danas malo ljudi u ovim krajevima da se maše i nepoznatima, ako se tu nekim slučajem zateknu. „Bilo mi je jako teško napustiti svoju obitelj i zemlju. Čežnja za domom, usamljenost, stres i tjeskoba osjećaji su koji su me obuzeli nakon preseljenja ovamo, iako sam se selila radi bolje prilike za posao, novog početka svog života. U Nepalu se mnogi mladi sele u druge zemlje radi boljeg obrazovanja, boljih prilika za posao i boljeg života“, kaže mi Amreeta kada je upitah kako joj je ovdje bez obitelji koja je ostala u Nepalu.
VESELA FEŠTA: Bezgrešni vitezovi koji kleče „na meti“ razigranih maškara

VESELA FEŠTA: Bezgrešni vitezovi koji kleče „na meti“ razigranih maškara

Već sam pomislio kako je neobično da nema kontra-skupa, ali sam se prevario. Odjednom odnekud dopire graja. Približava nam se. Čuju se zvižduci, neki povici i pljeskanje, sve to uz poneki elektronski beat. Prosvjednici su, za razliku od onoga što se prošli put moglo vidjeti u medijima, bili nešto maštovitiji. Izgled i transparenti su to potvrdili. Kako je trenutno period maškaranja i u žiži je riječki karneval, tako su i prosvjednici došli u raznim izdanjima. Molitelji su do tada bili jako tihi i njihova molitva nije bila zamjetna. Međutim, s dolaskom prosvjednika i njihovom bukom koju proizvode, kreće gromoglasno odjekivati pjesma i s druge strane: „Ave, Ave, Ave Maria!“. Neki od prosvjednika nose transparent sa slikom Borata i porukom "Muževni budite!". Netom, nakon što su stigli, njihov zvučnik u stranu sklanja jedan od policajaca.
GORČINA KOZAPEROVIČKOG PIVA: Tri godine života „na pauzi“

GORČINA KOZAPEROVIČKOG PIVA: Tri godine života „na pauzi“

Još prošlog tjedna sam posjetio nekoliko sela Petrinje i Pounja. Krenuo sam iz Kostajnice prema Hrastovačkoj gori pa iz smjera Petrinje prema Glini. Od Hrastovice novim asfaltom prema Bačugi – onom selu u kojem je potres svinuo konstrukcije škole, odnosno Centra za kesten i šljivu. Novim asfaltnim putem brže savladavam krivine i brzo sam u Bačugi. Velik broj kuća je srušen i sad su na njihovim mjestima samo praznine. Na vrh brijega stara škola u ruševini stoji baš onakva kakvu sam je fotografirao prije tri godine. Ispred nje u dvorištu stoji fotelja. Divan scenski prizor za, na primjer, Očekivanje Godota. Poslije Malog Gradeca stižem u zaselak Kozaperovice. Skretanje ulijevo na polje i tu ostavljam auto jer je put mokar, a ne želim zaglaviti u blatu. Obuvam bakandže pa ću još kilometar pješke do Milana. Nosim mu deset kila šećera i kavu. Neće trebati do Gline po namirnice barem neko vrijeme.
POD PRITISKOM: Kako su mi ukrali pokrajinske izbore u Novom Sadu!

POD PRITISKOM: Kako su mi ukrali pokrajinske izbore u Novom Sadu!

Sastajao sam se i rastajao po Novom Sadu cijelu subotu, zvao Beograd, kontaktirao Zagreb, ama koga god sam uspio dobiti - nije mi znao reći ništa. Tajna pokrajinskih izbora nije mi se otkrivala i već sam kod sebe primjećivao tikove, prve znakove predizborne nervoze. Posjetio sam čak i jednog umirovljenog političara, ali on se odao umjetnosti i umjetnoj inteligenciji pa ni od toga nije bilo ništa. Važan sastanak čekao me poslijepodne; sastanak od kojeg će možda sve ovisiti. Na Salašu kod Laze dogovorio sam ručak s Lászlóm i Anikom Végel. On je pisac, ona novinarka. U mladosti je bila bliska motociklističkim bandama. Mislio sam da će mi se, uz pivo i pečena rebarca, tajna pokrajinskih izbora napokon otkriti. Végel me upozoravao na primitivce, na lukave ljude koji žele biti elita i prave se da čitaju knjige. Kako se ja pravim da sam pročitao sve njegove knjige, žacnuo sam se pri pomisli da je ta žaoka namijenjena meni.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

    20.11.2024.

    Sofija Kordić

    ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

    18.11.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

  3. BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

    16.11.2024.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije