Malo koja institucija toliko govori o Bosni koliko to čini njen Historijski muzej. Priča je to o nemaru, žilavosti, kreativnosti i bosanskom inatu.

Nove drvene stepenice obojene su u crno. 

„Sada možemo ljudima omogućiti siguran pristup našem muzeju“, kaže istoričarka Elma Hašimbegović. 

Elma je direktorica Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine. Prije samo koju sedmicu posjetioci su se morali verati trošnim kamenim stepenicama koje nisu mijenjane niti obnavljane još od vremena Jugoslavije. Lokalne i državne vlasti, unatoč decenijama dugim vapajima muzejskog osoblja i javnosti, nisu smatrale važnim da se one poprave. Kada je situacija postala nepodnošljiva, Elma i njene kolege uzeli su stvari u svoje ruke. 

Stepenice prije intervencije (FOTO: Historijski muzej BiH)

"Uklonili smo stare kamene stepenice i zamijenili ih ovom konstrukcijom. To je možda privremeno rješenje, ali služi svrsi", govori nam. 

Sistem grijanja još je jedno privremeno rješenje. Nakon što se prijeratni sistem pokvario, novi tek uspijeva održavati toplinu administrativnog dijela. Za više od toga novaca nije bilo.

Stanje države oslikava se na muzejskoj fasadi (FOTO: Historijski muzej BiH)

Prema istraživanju Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) iz 2022. godine, obnova oronule fasade, ugradnja funkcionalnog sistema grijanja i zamjena stubišta koštala bi oko osam miliona maraka. Radnici muzeja počeli su da rade na osiguravanju ovih sredstava.

Jedanaest godina privremenosti

Ispred impresivne betonske zgrade ističu se nove stepenice, poput druge instalacije na zidu muzejske galerije okrenute glavnoj sarajevskoj ulici. Zove se „Rukavice“. Izlivene su u betonu, a postavio ih je 2013. godine kolektiv okupljen oko lokalne umjetnice Nardine Zubanović.

Niko nije mislio da će instalacija jedanaest godina kasnije stajati na galeriji zgrade (FOTO: Historijski muzej BiH)

„Pozvali smo građane da nam doniraju ove predmete i oni su to učinili u velikom broju. Govori o povezanosti ljudi i ovog muzeja, i ne samo ovog muzeja nego kulture i obrazovanja uopšte, i o tome kako je politika decenijama ignorisala potrebu stanovništva za kulturom”, objašnjava Nardina. 

Ovaj svojevrsni javni protest također je poručio bosanskohercegovačkoj politici da preuzme odgovornosti i sačuva Historijski muzej, čija se struktura raspada poput nedavno zamijenjenih stepenica. Poziv do sada nije uslišen. 

Niko nije mislio da će instalacija jedanaest godina kasnije stajati na galeriji zgrade, pa tako ni Nardina.

Bosansko stanje

Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine učinio je Bosnu i Hercegovinu konfederacijom dvije uglavnom autonomne države zvane entiteti, temeljenih na etničkoj pripadnosti ili, bolje rečeno, vjeri većine njihovih stanovnika. Federacija s bošnjačkom, odnosno muslimanskom većinom, te znatnom hrvatskom, odnosno katoličkom manjinom, dok Republika Srpska ima srpsku, odnosno pravoslavnu većinu. To podržava nacionalistički egoizam i osakaćuje zemlju već 30 godina. Uključujući kulturu i obrazovanje. 

Republika Srpska odbija priznati nekoliko centralnih državnih institucija kulture, što onemogućuje državnoj vladi BiH da ih finansira. Uključujući i Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine te Historijski muzej.

Muzej ostavljen na vjetrometini (FOTO: Historijski muzej BiH)

Nijedna od ovih ustanova nema redoviti proračun. Nekako uspijevaju preživjeti osiguravajući sredstva lokalnih i regionalnih vlasti za projekte, donacije i saradnju s međunarodnim kulturnim institucijama i nevladinim organizacijama. Samoiskorištavanje osoblja ovih institucija i solidarnost javnosti - ključni su za njihov rad.

A ne uspijevaju uvijek. Otprilike u vrijeme kada su Nardina i njene kolege postavili instalaciju u Historijskom muzeju, Zemaljski muzej koji se nalazi odmah pored, nije mogao platiti svoje radnike i morao je zatvoriti vrata na nekoliko godina. Radnici i volonteri čuvali su muzejsku zbirku. Tek nakon što je lokalna grupa građana „Ja sam muzej“, okupljena oko udruženja Akcija, pokrenula dobro osmišljenu kampanju u ime muzeja, Ambasada SAD-a i neke međunarodne institucije odlučile su finansijski doprinijeti, omogućivši ponovno otvaranje Zemaljskog muzeja.

Odoliti pritisku

Historijski muzej nije te sreće u pogledu američke ambasade – unatoč tome što se nalazi tačno preko puta zgrade ambasade. Za vrijeme Jugoslavija to je bio Muzej revolucije. U očima SAD-a on se nikad nije otresao svoje reputacije "Crvenog muzeja" pa ambasada nije entuzijastična za davanje sredstava.

Tragovi "Crvenog muzeja" blijede (FOTO: Historijski muzej BiH)

Kako bi muzej ostao otvoren, za plate osoblja i druge stalne troškove potrebno je oko 35.000 maraka. Elma i njeni saradnici bili su izuzetno kreativni u osiguravanju tih sredstava, posebno u bliskoj prošlosti. 

Međunarodna saradnja s institucijama i nevladinim organizacijama omogućila im je da bosanskohercegovačkoj javnosti ponude cijeli niz novih i uzbudljivih izložbi koje ih suočavaju s neistraženim ili zanemarenim aspektima nedavne prošlosti. To je uvelike rezultat beskompromisnog znanstvenog i obrazovnog rada osoblja na čelu s Elmom. 

Ne podliježući pritiscima, oni istražuju i objektivno prezentuju istoriju Bosne, čime je muzej stekao međunarodnu reputaciju koja daleko nadilazi njegovu veličinu.

Uspjesi mimo svih izgleda

„Izložba 'Labirint devedesetih' rezultat je diskusija, radnih sastanaka i razmjene regionalnih istoričara i istraživača”, govori nam Elma o najnovijoj izložbi u muzeju. 

„Ona istražuje nasilni raspad Jugoslavije iz različitih perspektiva, nudeći uvide izvan naših pojedinačnih nacionalnih perspektiva”, pojašnjava nam. 

Tako ova izložba, koja je prvo gostovala u Beogradu, a putovat će u Podgoricu, možda i u Pulu, pridonosi poštenom obračunu s ratom devedesetih. 

Iznenađujući je bio njen dosadašnji uspjeh. 

„Posjetioci su posebno dolazili zbog ove izložbe”, kaže Elma, “to se ne događa previše često”.

Elma Hašimbegović (FOTO: Christoph Baumgarten)

Ovo je samo posljednji primjer brojnih zanimljivih izložbi koje je muzej postavio u nedavnoj prošlosti, od prezentacije radova Briana Enoa do izložbe posvećene Jovanu Divjaku, braniocu Sarajeva i cijenjenom humanitarcu.

Ovo ljeto, saradnja s četiri međunarodna partnera i potpora njemačke Fondacije EVZ, omogućila je Historijskom muzeju da otvori drugi stalni postav u vrtu muzeja. 

„Postav 'Wer ist Walter?' istražuje jugoslavenski partizanski pokret kroz međunarodnu perspektivu, ističući dosad zanemarene aspekte i antifašistički otpor pirom Evrope tokom Drugog svjetskog rata”, objašnjava Elma. 

Odajući počast Titovim partizanima kao najvećem naoružanom antifašističkom pokretu u Europi, također se raskida s njihovom mitologizacijom u jugoslavensko vrijeme. To, kao i saradnja sa studentima umjetnosti iz Sarajeva, Zagreba, Berlina i Pariza, čine “Wer ist Walter” jednim od najzanimljivijih prikaza antifašističkog otpora na koje je gorepotpisani reporter naišao.

Dio postava 'Wer ist Walter?' (FOTO: Christoph Baumgarten)

Muzej je čak proširio i svoj izvorni stalni postav o opsadi Sarajeva. 

„Dodali smo odjeljak 'Put života' koji se bavi strategijom ljudi ovog grada da razviju alternativne pravce kada je takozvana Aleja snajpera, odnosno glavna tramvajska i automobilska ulica Sarajeva, postala preopasna”, govori Elma. To će posjetiocima omogućiti bolji uvid u najmračnija vremena Sarajeva.

Ostaje nada

Možemo se samo nadati da će neko jednog dana uskoro – bilo ko – zadužen za kulturnu ili obrazovnu politiku sve to prepoznati i podržati muzej, barem se pobrinuti o gorućim vanjskim pitanjima s kojima nije razumno očekivati da se bave osoblje i javnost. 

Fasada se raspada posvuda - ne samo na stepenicama koje su zaposlenici muzeja upravo zamijenili privremenim popravkom. Kako stvari stoje, poput Nardinine instalacije, drvene stepenice će vjerojatno postati još jedan primjer trajne privremenosti u modernoj Bosni. 

Ne zaslužuju to ni građani Bosne i Hercegovine ni djelatnici Historijskog muzeja.

Tekst je originalno naručio sarajevski časopis Punkura*, a Lupiga ga objavljuje u prijevodu na bosanski jezik, dok je na balkanstories.net objavljen u originalnoj verziji na njemačkom jeziku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Christoph Baumgarten

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.