VJEČITI DERBI ANTIFAŠISTA I FAŠISTA: „Više smo optimizma imali kad su djeca umirala od gladi“

VJEČITI DERBI ANTIFAŠISTA I FAŠISTA: „Više smo optimizma imali kad su djeca umirala od gladi“

Ljepota ljetnjeg krajolika neće vas prevariti, jer je količina zapuštenosti života na cesti prema Gračacu tolika da se odmah prepadnete te stvarne Hrvatske, kakvu ne poznaju turističke brošure. Ljudi na cesti, ni oko nje ni za lijek. Na putu smo za Srb u kojem se slavi Dan ustanka naroda Hrvatske. Prvi znaci života u ovom zaboravljenom i napuštenom kraju iz kojeg je „veličanstvena pobjednička vojno-redarstvena akcija Oluja“ gotovo u potpunosti iscijedila život, veličanstveno ga oslobodivši od njegovih stanovnika, policijske su patrole, koje se pojačavaju na prilazima Srbu. U Gračacu nigdje žive duše, mjesto djeluje napušteno. Puno je ožiljaka iz prošlog rata. U Srbu, življe. Odnosi Srba i Hrvata su dobri, siromaštvo u kojem većina živi ne ostavlja dovoljno elana za međunacionalnu mržnju. Ljudi se pomažu i žive mirno. Mještani se, poput Kninjana i Vukovaraca, žale da ih se Hrvatska sjeti samo jednom u godini. Danas je taj dan.
LUPIGINA NOVINARKA U ISTANBULU: Daleko od Taksima život je tekao sasvim mirno, uz sablasne zvukove aviona

LUPIGINA NOVINARKA U ISTANBULU: Daleko od Taksima život je tekao sasvim mirno, uz sablasne zvukove aviona

Isprva nikome nije bilo jasno što se događa i tek kasnije se počela širiti informacija kako je turska vojska, kojoj je cilj očuvanje ustava, pokušala izvršiti državni udar i s vlasti skinuti turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Vojska je, dakle, preuzela stvari u svoje ruke, riješena da prekine 14 godina dugu vladavinu kontroverznog Erdoğana, poznatog po autokratskom načinu vladanja, prožetog islamizacijom zemlje s višedesetljetnim iskustvom sekularne politike. Građani Istanbula ubrzo su izašli na ulice, mahali turskim zastavama, ali nije bilo lako prepoznati podržavaju li državni udar ili podržavaju Erdoğana. Neuobičajeno za to vrijeme, oko pola sata iza ponoći, s obližnje džamije začula se i molitva. Hodža je pozivao na smirenost i nenasilje, ali je u isto vrijeme apelirao na ljude da izađu na ulice i podrže Erdoğana. I u 2 sata poslije ponoći vojni avioni su nadlijetali Istanbul u niskom letu stvarajući jezive zvukove, što je potrajalo sve do jutra.
LUPIGA NA GOLOM OTOKU: „Molimo upogoniti opet za hrvatske političare“

LUPIGA NA GOLOM OTOKU: „Molimo upogoniti opet za hrvatske političare“

Cijeli Goli otok dobrano je nagrizao zub vremena. Vlast su u potpunosti preuzele ovce. U nekim zgradama pod je prekriven i nekoliko centimetara debelim slojem ovčjeg izmeta. U zatvorskom krugu još uvijek su prisutne izbačene metalne konstrukcije robijaških kreveta, na igralištu gdje su zatvorenici nekada kratili dane, kao svjedok povijesti stoje zahrđale konstrukcije koševa i između njih prevrnuta konstrukcija gola. Posebno je sablasan ulazak u kinu dvoranu. Na mjestu gdje su zatvorenici uživali u filmskim projekcijama, prvi redovi stolica su potpuno skršeni. Strop se opasno urušio, a mjestimice ga više niti nema. Isto je i u nekadašnjoj menzi, gdje su ostali samo metalna ograda i šank, podsjećajući čemu je ta prostorija nekada služila. U jednoj od zgrada zatičemo prepune prostorije madraca na kojima ovce potraže odmor, a kako malo koga od 100.000 turista koji godišnje navrate na otok, zanima ovaj tip „turizma“, najbolje pokazuje paučina koju skidamo gotovo gdje god da uđemo.
TURISTIČKA TURA BEZ TURISTA (FOTO): Novi koraci kroz Zagreb

TURISTIČKA TURA BEZ TURISTA (FOTO): Novi koraci kroz Zagreb

Bila je to turistička tura bez turista, na Svjetski dan izbjeglica 20. lipnja organizirana za tražitelje azila i azilante kojima je Zagreb novi dom, ili se nadaju da će to postati. Pozvani su bili pridružiti se svi, pa se na Trgu kralja Tomislava okupilo dvadesetak ljudi na turi koju je vodila Samia Zitouni. Krećemo s Glavnog kolodvora, objasnila je, jer tu se krije sjeme Zagreba kao modernog, kozmopolitskog grada. „Već kad izađete iz zgrade željezničkog kolodvora prvo što vidite je prekrasan park kao toplu dobrodošlicu u jedan lijepi grad“, objašnjavala je turistička vodičica ideju prvog modernog urbanističkog zahvata u gradu, no kako je srce parka – fontana – trenutno iščupano, tako je i dojam prilično pokvaren. Lial iz Latakije u Siriji kaže pak da je njezin prvi susret sa Zagrebom pokvario konj. „Meni je to nekako djelovalo prijeteće“, smije se studentica engleskog jezika koja je u Zagreb stigla prije koji mjesec. Njezini su ostali u Siriji.
NA "KRAJU" PAKLENOG PUTA: U zemlji papira

NA "KRAJU" PAKLENOG PUTA: U zemlji papira

„Kada sam došla da se registriram, bilo je grozno. Neki ljudi su čekali po tri tjedna ispred zgrade. Ima i onih koji su se vraćali natrag u zemlje iz kojih su došli...“, govori nam Palestinka izbjegla iz Sirije, nazovimo je – na njenu molbu – Fatma, a zatim dodaje - „u niti jednoj zemlji nisam vidjela da je potrebno toliko dokumenata kao u Njemačkoj. Ovo je zemlja papira“. Fatma je jedna od stotina tisuća izbjeglica koje su prošle godine došle u Njemačku. Na putu je, kao i mnogi drugi, prošla pakao. Iako su mislili da je Njemačka kraj njihovog pakla, njihove muke ipak još uvijek nisu gotove. Lupiga je u Berlinu posjetila nekoliko na brzinu sklepanih izbjegličkih domova, a smješteni su čak i u bivšem sjedištu zloglasnog Stasija, te razgovarala s ljudima koji su sve svoje napore uložili samo kako bi uspjeli dobiti azil u Njemačkoj, ali i ljudima koji im već mjesecima pomažu ne bi li im život bio što dostojanstveniji.
REPORTAŽA SA ZAGREB PRIDEA (FOTO): Tko nije bio, propustio je pravi festivali tolerancije

REPORTAŽA SA ZAGREB PRIDEA (FOTO): Tko nije bio, propustio je pravi festivali tolerancije

Taman dok je s pozornice u zagrebačkom parku Ribnjak jedna od govornica na ovogodišnjem Zagreb Prideu, govorila „ovdje su svi dobrodošli“, među okupljenima smo spazili pravog pravcatog svećenika „Ja sam gay, mene to nije stid reći, moj biskup zna da sam ja gay jer sam mu to rekao kad me je zaredio za svećenika - ali ja sam iz Hrvatske starokatoličke crkve koja homoseksualce smatra božjom djecom koju ne treba osuđivati“, rekao nam je svećenik Mario objašnjavajući nam kako se kao svećenik, ne osjeća prihvaćenim u LGBT zajednici. Želio je vidjeti reakcije, no osim začuđenih pogleda druge reakcije nije bilo. A već prije 15 sati ispred muzeja Mimara okupio se priličan broj ljudi. Obilazili su ih aktivisti i nudili standardnu opremu prosvjednika: zviždaljku, bocu vode, naljepnice za uspomenu, a onda su se odjednom pojavile i majice, i to besplatne – to je SDP iskoristio priliku za vlastitu promociju.
LUPIGA NA PROSVJEDU PEGIDE: Kako izgleda mržnja u Dresdenu

LUPIGA NA PROSVJEDU PEGIDE: Kako izgleda mržnja u Dresdenu

„Ovo je obaveza jednog Nijemca. Ostali više nisu Nijemci! Oni na zapadu, to su polu-muslimani! Oni su protiv normalnih Nijemaca“, oštro nas „brifira“ jedan od Pegidinih prosvjednika u masi sakupljenoj na drezdenskom Altmarktu, opremljenoj stotinama zastava, transparenata, merkelofobnih i ksenofobnih natpisa. Vidljiv je snažan prezir prema političkim strankama i prema medijima – parola Lügenpresse („Lažljivo novinstvo“) ovdje je betonirani aksiom i obrana protiv svih kritičara, sve u jednom. Masa plješće porukama s pozornice. Šarena je to skupina od dvije-tri tisuće ljudi, raznolike koreografije. Osim klasičnih njemačkih i saskih zastava, česte su one s nordijskim križem, ali u njemačkim bojama. „Tal der Ahnungslosen“ („Dolina neprosvijetljenih“) - tako su ostali istočni Nijemci podsmješljivo nazivali stanovnike Dresdena i okolice: to je bilo jedno od dva područja na kojima nije bilo moguće hvatati TV-stanice iz Zapadne Njemačke.
LUPIGA U UTOPIJSKOJ MARINALEDI: „Naše mjesto ne bismo mijenjali ni za što!“

LUPIGA U UTOPIJSKOJ MARINALEDI: „Naše mjesto ne bismo mijenjali ni za što!“

Stanove plaćaju 15 eura, imaju najmanju nezaposlenost u regiji, sve odluke donose zajednički, a internet im je besplatan – oni su stanovnici Marinalede, malog sela u srcu Andaluzije. Iako broji tek oko 2.700 stanovnika, ovo je mjesto poznato diljem svijeta zbog svog specifičnog društvenog uređenja, koje će neki pogrešno nazvati „socijalističkom utopijom“ ili pogrdno „tematskim parkom komunizma“. „Naše selo ne bismo mijenjali ni za što. Nemamo puno posla, ali ono malo što ima, guramo. Stanovi su jeftini. Imamo svega što nam treba, malo, ali imamo svega“, govore nam gotovo uglas dvije djevojke koje susrećemo na ulicama Marinalede. Na ulazu u selo nalazi se zgrada općine i kulturnog centra. Pored njih su i škola, igralište, bazen čiji su zidovi prebojani grafitima aktivističkih poruka. Sve je to izgrađeno u posljednjih dvadeset godina i javnog je karaktera, besplatno za korištenje, osim bazena koji se plaća tri eura godišnje.
VLAK U ZABORAVU: Lokomotiva na Glavnom kolodvoru skriva mračnu tajnu

VLAK U ZABORAVU: Lokomotiva na Glavnom kolodvoru skriva mračnu tajnu

Stižu vijesti kako je donesena odluka o postavljanju spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu; gradonačelnik predlaže da se spomenik postavi kod Glavnog kolodvora, na mjestu "stare željezničke lokomotive"; naime, iste ove "rehabilitirane" i preoznačene "Katice" koja, osim kao prešućeni spomenik žrtvama ustaškog terora, govori (ili češće: šuti) i o recentnijoj povijesti prekrajanja prošlosti. Ta je lokomotiva odvozila iz logora transporte logoraša do željezničke stanice u Koprivnici odakle su s natpisom 'trulo voće' dalje transportirani na gubilište u Jadovnu (Lika) i druge logore u NDH". U sklopu spomen-područja sabirnog logora Danica od 1981. spomen-lokomotiva zajedno s vagonom bila je "nijemi svjedok ustaške strahovlade i terora", kako dan-danas piše na info ploči na ulazu u zapušteno i dijelom devastirano spomen-područje.
RIJEČKI KARNEVAL IZ PRVOG LICA: Što sam duže 'unutra', ova mi je vrsta ludila sve jasnija

RIJEČKI KARNEVAL IZ PRVOG LICA: Što sam duže 'unutra', ova mi je vrsta ludila sve jasnija

Ove se godine nisam gužvala s publikom uz ograde postavljene duž karnevalske trase u centru grada. Nisam cupkala ni tražila prvi kafić da se ugrijem i nisam imala osjećaj da sam uz sav trud i volju zapravo više od pola doživljaja propustila. Ove sam godine bila dio karnevalske povorke! Jedna od najstarijih karnevalskih udruga iz riječke okolice - “Vavek Parićani” iz Matulja - povela me sa sobom da doživim ovaj riječki spektakl iz drugačije perspektive od one uobičajene. Stotinu i petnaest nas je! Prolazimo pokraj kraljeva diska, flamenco plesačica, rođendanskih svjećica i cheerleadersica te zauzimamo svoju poziciju. Kraj nas defilira ekipa iz serije „Alo, alo“. Vuku krevet na kotačima s babom, a ispred njih ide „My Little Tenkić“. Ni kada je glavni dio trase odrađen entuzijazam ne splašnjava. Sve je isto kao i na početku - zabava ne prestaje, osmjesi ne silaze s usana, veselje ne jenjava, a ples se nastavlja.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

    28.03.2024.

    Srđan Puhalo

    IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

  2. VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

    18.03.2024.

    Predrag Finci

    VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

    05.03.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije