Razina evolucije jednog društva, mešu ostalim, zrcali se i u njegovom tretmanu prema smeću, u očišćenim javnim površinama i odnosu prema životinjama. Kada bi se ova tri faktora primijenila kao osnova za analizu makedonskog društva, rezultati bi bili poražavajući.

Osim fotografija mučenja životinja, posebno uličnih pasa, zapaljeno smeće na divljim deponijima i prljave ulice su svakodnevica svih makedonskih gradova. Komunalne tvrtke koje su odgovorne za javnu čistoću, unatoč čestim kritikama javnosti, ne trude se previše kako bi obavile svoj posao.

Što nas truje?

Tijekom posljednje dvije godine, razina zagađenosti zraka u Skoplju dostigla je nivo jedne Kalkute, Lahorea ili Pekinga, redom gradova koji su u svjetskoj javnosti poznati upravo po zagađenju. A što je jedan od glavnih problema zagađenosti? U razdoblju vladavine VMRO DPMNE-a, ta je politička stranka, čiji je bivši čelnik, Nikola Gruevski, danas u bijegu pred makedonskim pravosuđem, jednim podzakonskim aktom dozvolila uvoz i paljenje medicinskog i svakog drugog otpada iz Europske unije bez stroge kontrole zagađenosti zraka. 

Zagađenost u Skoplju došla je na razinu one u Kalkuti (FOTO: Lupiga.Com)

Taj kriminalni podzakonski akt proizlazi iz Zakona o kvaliteti zraka, koji omogućava da tvrtke čije peći za spaljivanje otpada imaju kapacitet snage do jednog megavata, ne budu sankcionirane. Takvih malih peći u Skoplju i u cijeloj Makedoniji ima popriličan broj. Indikativno je da se zagađenje zraka najviše povećava u noćnim satima kada se uključuju mali zagađivači zajedno s peći iz najveće deponije u Makedoniji, Drisla u blizini Skoplja. Građani traže da se deponija u Drisli zatvori ili da se tehnologija gorenja otpadnog materijala poboljša kako bi se smanjila razina zagađenosti.

Šamar u lice i mala nada za buđenje svesti

Kako slika društva ipak ne bi bila toliko mračna i besperspektivna, pobrinula se popularna kazališna i filmska glumica Irena Ristić. Ona je sa svojim prijateljima osnovala inicijativu pod imenom “Ne bidi đubre” (Ne budi đubre) i nekoliko puta mjesečno, na temelju prijava građana na Facebooku, oni odlaze na javne lokacije i čiste ih. 

Svoje akcije čišćenja, Irena dopunjuje sarkastičnim komentarima na račun javnih tvrtki koje su odgovorne za čistoću javnih površina, a ne rade svoj posao. Tu je i neizostavno prozivanje svih odgovornih institucija u zavisnosti gdje se nalazi smeće koje se treba očistiti s javnih površina. 

"Govore nam da smo od nekoga plaćeni kako bismo diskriminirali komunalce i da sve radimo samo zbog toga" - Irena Ristić (FOTO: Lupiga.Com)

Prošli mjesec Lupiga je s njima bila u akciji. Čistila se javna površina uz autocestu Skoplje-Tetovo. Ta dionica autoputa je jako frekventna jer povezuje cijelu zapadnu Makedoniju s glavnim gradom. Akcija čišćenja odvijala se na površini odmah uz prve naplatne kućice na autocesti.

Čim smo stigli na lokaciju, uokolo se nevjerojatnom brzinom razmililo tridesetak ljudi, neumorno čisteći, a već na prvi pogled bilo je jasno da smeća ima na pretek. U roku samo dva sata skupljeno je čak 105 vreća raznog smeća.

I sami smo bili svjedoci pozitivnih reakcija vozača koji su prolazili i izražavali svoju podršku automobilskim sirenama. Zapisali smo i jedan sasvim neobičan slučaj kada se jedan automobil zaustavio odmah do aktivista. Vozač je silno oduševljen njihovom akcijom. Toliko da želi uplatiti donaciju za organizaciju “Ne bidi đubre”. Ne želeći da čuje ne, vozač je na kraju ostavio 500 denara (nešto više od 60 kuna). 

Donacija putnika namjernika (FOTO: Lupiga.Com)

Iako je kao koordinatorica akcije čišćenja, Irena Ristić imala brojne obaveze, ipak je našla vremena i da porazgovara s nama. Pitamo je kako je i kada nastala ideja o osnivanju „Ne budi đubre“.

„Sve je počelo od sna jedne moje kazališne kolegice. Sanjala je da mi glumci čistimo. Rekla sam joj da je taj san lako ostvariv. Ubrzo smo dogovorili prvu lokaciju i krenuli u akciju. Ta prva lokacija bio je Klinički bolnički centar u Skoplju, a nakon toga sljedeće lokacije nizale su se bez problema. Posla ima koliko želite, hvala svevišnjem“, kroz smijeh će poznata glumica dok odmotava novi paket golemih vreća za smeće.

Plaćenici, nego što!

Kaže kako brojnost okupljenih aktivista varira, a da jezgru organizacije čini petnaestak osoba.

„Nekad nam se priključi dvadesetak, a nekad i stotinjak duša, a sve se financira kroz donacija od građana, što u novcima, što u alatima za čišćenje. Ponekad dobijemo i sredstva iz naše dijaspore. Neki nam plaćaju prijevoz, drugi ručak i kavu. Simpatično“, kaže nam Irena Ristić, objašnjavajući da su reakcije javnosti uglavnom pozitivne, što se vidi na društvenim mrežama gdje „Ne budi đubre“ dobija silu lajkova i aplauza. Ali ima i onih koji drugačije misle.

Čim smo stigli na lokaciju, uokolo se nevjerojatnom brzinom razmililo tridesetak ljudi (FOTO: Lupiga.Com)

„Nažalost, dobivamo i razne uvrede. Govore nam da smo od nekoga plaćeni kako bismo diskriminirali komunalce i da sve radimo samo zbog toga. Razne slične paranoje su u igri Nije mi jasno odakle ljudima tolika inspiracija i tolika energija za toliko zla“, kaže nam sliježući ramenima. 

Kada je pitamo kako reagiraju institucije na njihove akcije, odgovorit će nam protupitanjem iz kojeg nam je odmah sve bilo jasno, pa je i njen nastavak odgovora bio sasvim suvišan.

„Institucije? Koje institucije? Toga mi ovdje nemamo“, reći će nam. 

Aktivisti s "ulovom" (FOTO: Lupiga.Com)

Kao dokaz te svoje tvrdnje podastrijet će nam kasnije činjenicu kako je 105 vreća smeća prikupljenih kod naplatnih kućica tamo stajalo punih deset dana dok ih komunalne službe nisu pokupile. Dakle, zaključak je jasan – građani su obavili posao komunalne tvrtke, a ona čak nije u stanju organizirati da se prikupljeno smeće u normalnom roku prebaci na deponiju.

Za čišćenje javne površine - policijsko maltretiranje

Kako biste dobili jasniju sliku funkcioniranja makedonskog društva, zajedno s institucijama, moramo spomenuti i jedan prošlogodišnji događaj. Naime, naša sugovornica ima nezgodu da stanuje u zgradi nasuprot zgrade makedonske vlade. Gledajući svakodnevno kako izgleda neposredna okolina oko vladine zgrade, Irena Ristić s prijateljima je odlučila organizirati akciju prikupljanja opušaka uokolo zgrade Vlade.

U znak “zahvalnosti” za tu akciju, vlasti su je u kolovozu prošle godine uhitile s obrazloženjem da je narušila javni red i mir. Maltretirana je i prisiljena da napravi alkotest, a kada je to odbila odvezena je prisilno na psihijatrijsku kliniku. Ova njena golgota završila je intervencijom njenog odvjetnika, ali se nastavila na sudu njenom tužbom protiv policije za zloupotrebu ovlasti i nezakonskog prisiljavanja na alkotest.

Goleme vreće, njih 105, pored puta su ostale čekati na odvoz punih deset dana (FOTO: Lupiga.Com)

Njene prve akcije i prozivke na društvenim mrežama nisu ostale nezapažene. Građani su se krenuli organizirati u čišćenju javnih površina, prvo u Skoplju, a potom i u drugim gradovima. Ostalo je povijest.

Bez obzira koliko nam je tu nedjelju uz autocestu SKoplje-Tetovo bilo puno srce gledajući okupljene ljude, kako su orno prionuli na čišćenje u želji da barem nešto naprave za svoju okolinu, za svoje društvo, istovremeno smo osjetili i veliku gorčinu jer smo spali na to da građani obavljaju posao države. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com