Angelologija

Angelologija

"Angelologija je znanstvena disciplina teologije koja proučava anđele i kao takva postoji u različitim religijama i vjerovanjima." – iz Wikipedije. Najavljivana, a vjerojatno i prodavana kao bestseler, "Angelologija" Danielle Trussoni možda ipak neće biti knjiga za svačiji čitateljski ukus. Naime, "Angelologija" će svakako držati u napetosti čitatelja, ali ne onoga tko u njoj traži dinamičnu akciju, već onoga koga zanima duhovni svijet, koga privlači mogućnost onostranog, nečega što se samo naslućuje, ali nije dokučivo. To je roman koji obiluje "gradivom" znanosti angelologije. Neki dijelovi se čine gotovo poput udžbenika, te će zainteresiranog čitatelja s lakoćom vratiti u onaj poznati osjećaj učeničkog zanosa prilikom upijanja novih znanja
Elita gora od rulje

Elita gora od rulje

Svjestan da je u opakim vremenima nemoguće ostati neopredijeljen, odnosno da se šutke čuvajući svoju stražnjicu zapravo drži strana paklu, Kovač je dosljedno i drsko upozoravao na katastrofu u koju su se 90-ih svojevoljno i s oduševljenjem survali srpska država, društvo i kultura. Svoju hrabrost platio je kako se i pristoji - krvlju. Ova knjiga pokazuje kako su takozvani intelektualci izdali svoje poslanje kritičkog i racionalnog upozoravanja na društvene zablude, ideju glasa razuma u moru bezumlja te se - ukoliko to nisu oduvijek bili - pretvorili u vračeve, opsjenare i potpaljivače najnižih i najgadnijih strasti kod raspamećenih masa i bijesnog lumpenproletarijata. Riječ je o anegdotalno napisanoj enciklopediji nacionalističkog smrada, čiji autor neumorno i britko razara zloćudne utvare, svjetonazorski jasno i dosljedno zastupajući slobodu kao najdragocjeniju umjetničku i ljudsku vrijednost
Projekat Lazarus

Projekat Lazarus

Svojevrsno egzistencijalno krstarenje zemljom mrtvih, sjajno ispreplitanje (barem) dviju priča, koje u osnovi rezultiraju time da se u Hemonovoj zemlji "smrt vijori na državnoj zastavi", muzilovska Mitteleuropa s početka dvadesetog stoljeća - doba isprepletenosti jezika, rasa i naroda, Lombrosova kraniometrija i Nečajevljev nihilizam, svijet koji neprestano pobjeđuje likove, ontološka nesigurnost bosanskog pisca ukrajinskih korijena u Sjedinjenim Državama, u kojem se smatra da je Bosna "zastarjela zemlja čije je stanovništvo tek u Americi moglo doći u stanje ljudskosti, a i to prekasno", složena, geometrijski kontruirana mreža međuodnosa među likovima iz dvije paralelne priče; konačno, uranjanje u magle istorije i boli - ovo je presjek posljednjeg romana Aleksandra Hemona kojeg toplo preporučamo, jer nije za vraga Projekat Lazarus došao do posljednjeg kruga izbora za dvije prestižne nagrade
Vlast i pobuna

Vlast i pobuna

Izdavanje Vlasti i pobune - jedne od ukupno pet Đilasovih memoarskih knjiga - izvanredno je važan događaj. Naime, uz to što je posjedovao izniman književni talent, rijetko je tko s ovih prostora ostvario sličnu političku karijeru; takav svjetski intelektualni utjecaj i slavu nije ostvario nitko, a teško je vjerovati da je na cijelom svijetu ikada bilo mnogo ovakvih životnih avantura. Riječ je o nesvakidašnjem životu čovjeka koji se nalazio u samom središtu vulkana povijesnih događanja na našim prostorima i koji je u njima bio učesnik, svjedok, kroničar, pripovjedač i povjesničar. Da ima pameti, Đilasova djela bila bi na obaveznom popisu lektire u srednjoj školi. Izranja tu čitava panorama maestralno skiciranih psiha i karaktera umjetnika i drugih "važnih" ličnosti - Tito, Staljin, Pijade, Koča Popović, Ranković i ostali nisu tek suhoparni označitelji kao u povijesnim udžbenicima, nego ljudi sa svim svojim vrlinama i manama, nisu tek od papira, nego izrastaju i dobivaju konkretno meso kao snažni romaneskni likovi
Zbog munjolova, zaborava i kemijskog sastava ljubavi

Zbog munjolova, zaborava i kemijskog sastava ljubavi

Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali pripisat ću vlastitoj mani tvrdog realističnog sagledavanja svijeta u kojem živim, isto takvo iščitavanje knjiga. Događa mi se stoga da često književnost svodim na anamnezu, a sama poput nekog specijalizanta truleži društva kroz nju pokušavam, s manje ili više uspjeha, postaviti dijagnozu i pronaći uzroke boleštini koja nas sve zajedno izjeda. Današnja književna scena koja traži put do svoje publike i teži kakvoj-takvoj emancipaciji, dobrim dijelom pripada generaciji suvišnih. Pisce čitam poput doktora, s respektom. Kao kolege s kojima sam zajedno na prvoj crti obrane zdravog razuma. Što sam dakle iščitala iz zabavne povijesti bolesti koju mi je dostavio kolega Robert Vrbnjak za Lupigu?
Živjet ćete u Moskvi!

Živjet ćete u Moskvi!

"Živjet ćete u Moskvi!" osebujan je tekst velikog ruskog neoavangardnog pjesnika, kipara i konceptualnog umjetnika Dmitrija Prigova, pisca koji je jednom ustvrdio da je tijekom života napisao više od 36.000 pjesama, a čijim stvaralaštvom se na sebi svojstven način pozabavio i KGB. Tajna služba je, naime, umjetnika 1986. godine strpala u psihijatrijsku bolnicu, odakle je pušten nakon protesta niza uglednih kolega. Rođen krajem 1940., preminuo 2007. godine, začudni autor je na godinu dana istjeran s akademije zbog, kako je glasio službeni razlog, umjetničkog formalizma. Velik dio svog opusa morao je izdati u samizdatima i tamizdatima. Ništa čudno - ako je suditi po ovom "rukopisu u smislu romana", što je opis koji stoji ispod naslova, jasno je da činovnici kulture zaposleni u zemlji boljševika nisu mogli probaviti ni jedno slovo Prigovljevog opusa
Tajne otoka Krka

Tajne otoka Krka

Knjiga „Tajne otoka Krka“ pravo je obiteljsko izdanje. Prvo na što sam pomislila čitajući, bilo je kako bi knjigu trebalo prevesti, barem na engleski jezik. No, što sam dalje odmicala s čitanjem, ta mi se ideja sve manje sviđala. Probudio se u meni onaj strah „domoroca“ i ona (da li je to sebičnost ili djetinjarija, ne znam) zaštitnička ideja o tome kako je najbolje da tajne tajnama ostanu … možda je to jedini način da ih sačuvamo; jer, kako sam već spomenula na samom početku, a htjeli mi to priznati ili ne, već duže vrijeme samo nijemo svjedočimo promjenama krajobraza koji nas okružuje. Čovjek poželi da zaista postoje mitska bića iz priča u knjizi i da sva ona zajedno, bez obzira na prvotnu opredijeljenost upru sve svoje snage u zaštitu onoga što je još ostalo toliko vrijedno, a toliko neprimjetno i beznačajno
Tvrdo kuhana zemlja čudesa & Kraj svijeta

Tvrdo kuhana zemlja čudesa & Kraj svijeta

Za japanskog romanopisca Harukija Murakamija mogao bih bez problema upotrijebiti jedan od onih populističkih izraza koji su danas tako česti u javnom prostoru poput “najveći pisac današnjice” ili blaže rečeno “jedan od najvećih pisaca današnjice” i time početi svoj osvrt, ali s populizmom i njegovom “akulturom” sam u bespoštednom ratu te – to ipak neću učiniti. Tu ste već nešto naučili ako niste znali od prije: populističke naslove ćete lako prepoznati ukoliko vrve superlativima svake vrste, najveći, najmanji, najovo, najono, zapravo svi su (naj)nevažni(ji). Zato ću samo reći da je Murakami MOJ pisac i ukratko izložiti zašto ga smatram “svojim”, a odatle možda i vi odlučite da ga svojatate na svoj način ako već niste dosad. Zapravo što se tiče istinskih pisaca oni bi i jedino željeli biti to – VAŠI pisci, da im polazi za rukom u nekome pobuditi one iste osjećaje koji i njima ne daju mira. Oni koji kažu da im je do slave, ili ne poznaju sebe ili nisu istinski pisci
Povijest Boga

Povijest Boga

Nastojim pošteno tragati za religioznim u svom biću. Na stranu, pri tom, odgoj mojih roditelja – bivših komunista. Ako ste čovjek kojeg Bog više ne zanima, a takvih je danas i u našoj, proklamirano kršćanskoj državi dovoljan broj, ova knjiga Karen Armstrong vas može zanimati jer vaš ateizam objašnjava kao logičan slijed razvoja paradoksalne religije kakvo kršćanstvo oduvijek jest. Mislite da ste ateisti zato što jednostavno ne vjerujete u Boga, što ste u dubini svoga bića na nagovor svog znanstvenog savjetnika tako odlučili, međutim, autorica ove knjige se s tim neće složiti. Vjerovati već u nekog Boga je prirodno za čovjeka i vaš ateizam je samo rezultat neadekvatne religije koja se nije znala obračunati s izazovima prosvjetiteljskog doba
Posljednji dani panka

Posljednji dani panka

Gordan Nuhanović je napisao remake Majdakove knjige „Kužiš, stari moj“, što nitko nije zamijetio, možda stoga što je spomenuti roman već postao klasik, a klasike nitko ne čita. Posljednji dani panka su groteska koja počesto prelazi u kazalište apsurda, a stil se odlikuje finom, barokiziranom ironijom. Stvarni naslov romana jest Posljednji dani Tuđmanove Hrvatske, ali ... nisu li se ti dani produljili? Pank je tu samo konvencija, on je mit, jednako opipljiv kao i sveti graal. Mokra kifla je čardak ni na nebu ni na zemlji, a u njemu bi se najbolje osjećala amaterska turbofolk pjevaljka okružena nacvrcanim kamiondžijama. Posljednji dani panka su groteska koja počesto prelazi u kazalište apsurda, a stil se odlikuje finom, barokiziranom ironijom

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

    20.11.2024.

    Sofija Kordić

    ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

    18.11.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

  3. BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

    16.11.2024.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije