'Stol od četrunovine' okuplja priče u kojima Julian Barnes tematizira starenje i sve ono što poodmakla dob donosi, od čangrizavosti, samoprijegora i cinične kritičnosti spram drugih, do straha od smrti, borbe s bolešću, žala za propuštenim i prkosnog nepristajanja na kraj koji je svakim danom sve bliži. Barnes se i u novoj knjizi, brodeći različitim prostornim koordinatama (od Rusije, Švedske, Francuske i SAD-a do Britanije) i vremenskim epohama (od 19. stoljeća do naših dana) maestralno poigrava žanrovima, diskursima i formom isporučujući nam još jedno remekdjelo i ponovno se potvrđujući kao jedan od najvažnijih suvremenih pisaca

Roman prvijenac ‘Dvorac u Romagni’ Igoru je Štiksu, tada 23-godišnjaku, 2000. godine priskrbio epitet dečka koji obećava i nove nade hrvatske književnosti. Sada, šest godina nakon prvijenca, Štiks je romanom ‘Elijahova stolica’ potvrdio očekivanja kritike podarivši nam možda i najdojmljivije prozno izdanje tekuće godine. 'Elijahova stolica' roman je posvećen Sarajevu, pisan rukom umješna pripovjedača koji zna kako čitaoca uvući u priču, ali se, osim radnjom prepunom tajnovitosti i iznenađujućih obrata, recipijenta trudi zaintrigirati i širokim tematskim rasponom, kao i filozofskim podtekstom te intertekstualnim vezama i referencama

Pojmovi poput "škrinje" i "blaga", pretpostavljam, većinu će čitatelja asocirati na more. Jer, još kao djeca, a kroz stripove, filmove, priče ili bajke u svojoj smo mašti često tragali za nekim sakrivenim škrinjama u kojima se krilo neprocjenjivo blago ... Škrinje su tražili i gusari na otocima izgubljenima u magli, a i danas se takve teme često obrađuju, filmuju i ekraniziraju pa vjerojatno ni današnju djecu "škrinje s blagom" neće asocirati ni na što drugo nego li opet i ponovo more. Blago svoje skrivene škrinje, sakupljano godinama odlučila je podijeliti s čitateljima i Valentina Vukman, Dubrovčanka, primorsko dijete, žena rasla i stasala uz more i grote

'Obiteljske stvari', roman Rohintona Mistryja, indijskog emigranta nastanjenog u Kanadi, govori o životu u suvremenoj Indiji kroz priču o jednoj obitelji uvelike obilježenoj tajnama i nesređenim računima iz prošlosti. To je roman prepun melankolije i blagosti, pisan jednostavno, bez cifranja, velikih riječi i gesta; nepretenciozno, ali ne i plitko ili otrcano. Mistry piše odu svakodnevlju, magiju dosežući bez intencije, prepuštajući zbilji da čitatelja oplahne vlastitom čarolijom. No 'Obiteljske stvari' također govore i o vjeri i smrti, dvjema temama vrlo blisko povezanima, uz završnu poruku kako smo 'svi mi, na kraju, bez iznimke, kandidati za samilost'