Semezdin Mehmedinović, jedan od najboljih suvremenih bosanskohercegovačkih pjesnika, sredinom 2007. pokrenuo je novu izdavačku kuću u Sarajevu, nazvavši je prema poznatom željeznom mostu na sarajevskoj Skenderiji – Ajfelov most, čija se metalna konstrukcija pripisuje poznatom francuskom arhitektu. Iako za takvo autorstvo ne postoji realna potvrda, to je ime "dokaz da jezik ide iznad stvarnosti", kako to i na klapni izdavačevih knjiga stoji. Roman 'Freelander' Miljenka Jergovića otvara prvu peterosveščanu ediciju tog nakladnika, a to je ujedno i prva knjiga koju je u posljednjih 15 godina Jergović izvorno objavio kod nekog BH izdavača

Bivši carinik te prvi predsjednik političke stranke Dalmatinska akcija (od čega je glavom bez obzira na vrijeme pobjegao), ali i pisac, novinar, humorist, satiričar, najduhovitiji fakovac i jedini dostojan sljednik Miljenka Smoje. Rođen 1949. godine u Splitu, gdje živi, piše i ... igra picigin. Jasno, riječ je o Đermanu Senjanoviću Ćići, 'čudu prirode', kako ga istarski brat po svjetonazoru i peru Franci Blašković naziva. Durieux je prošle godine objavio novu Ćićinu knjigu u kojoj je od 12 kilograma njegovih tekstova tijekom zadnjih nekoliko godina objavljenih u raznim medijima (većinom ipak u "Slobodnoj Dalmaciji") Nada Gašić sastavila svojevrsnu best of kompilaciju nazvanu 'Evo me u posteju'

'Vampirica Castelli' treći je roman iz serije kriminalističkih priča Roberta Naprte o okorjelom zagrebačkom murjaku, inspektoru Marku Prilici Čensu. Napeti i brzi, pisani filmskim jezikom, ti su romani nedavno doživjeli i ekranizaciju u obliku kriminalističke televizijske serije 'Balkan Inc'. Kako bi osvježio već pomalo potrošenu hard-boiled-matricu, Naprta kriminalističkim elementima u novome romanu pridodaje i elemente horora, kao metaforičan komentar zbilje u koju je i 'Vampirica Castelli' duboko uronjena. Nažalost naš je kritičar Bozzo novim romanom prilično razočaran, a na koji je način svoje mišljenje obrazložio pročitajte klikom na

William Somerset Maugham (1874. - 1965.) vrlo je plodni britanski pisac koji je svoje proze gotovo redovito temeljio na osobnim iskustvima i stvarnim događajima iz vlastita života, kao i iz života ljudi koje je na brojnim putovanjima sretao i upoznavao. Jedno od takvih djela je i njegov roman 'Kolači i pivo' u slučaju kojega je ondašnja kritika tvrdila da je lik spisatelja Driffielda Maugham temeljio na osobi slavnoga pisca Thomasa Hardyja. Za razliku od brojnih domaćih bezvrijednih izdanaka 'romana s ključem' (Araličina 'Ambra' i 'Fukara' primjerice) Maughamovi 'Kolači i pivo' dokazuju da je i u tom žanru moguće stvoriti kvalitetno i štovanja vrijedno djelo

Nema tome tako dugo vremena. Iz vedra mi je neba odjednom u misli doletio takozvani "lav istarske osobnosti", narodu znan i kao Elio Pisak. Znate Elia, zar ne?!? Takva se pojava ipak ne zaboravlja tako lako, a tek njegovi hitovi poput "Kuraja do kraja!" ... Nezaboravno i neponovljivo. Dakle, nema šanse da ne znate Elia, on je još jedan u nizu uspješnih građevinaca iz hrvatskog javnog života. I upravo sam se stala pitati "kadi je Elio, da mu se ni ča dogodilo" kad eto ti njega na televizijskom programu, a evo i poštara pred mojim vratima s ugodnim iznenađenjem: prvom knjigom Zorana Krušvara "Najbolji na svijetu". Slučajnost? No way!

Egzistencijalna praznina i ponor, pesimizam i turobnost dovedeni do krajnosti, krase prozu slovenskog pisca Janija Virka, umnogome srodnu Saramagovoj, Bernhardovoj ili pak Cvitanovoj, te uz primjetne posvete i reference na Kafku i Dostojevskog i ozračje blisko takozvanom crnom valu jugoslavenskog filma (Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Dušan Makavejev …). Sasvim zasluženo 1999. godine nagrađena Nagradom Prešernove zaklade, prozna zbirka "Pogled na Tycho Brahe" svakako budi zanimanje za ostalih dvanaest dosad objavljenih (ali na hrvatski neprevedenih) proznih i poetskih knjiga tog 45-godišnjeg slovenskog pisca