Tri godine nakon objavljivanja romana 'Moj mozaik' riječka spisateljica Diana Rosandić svoje je čitateljstvo obradovala svojevrsnim nastavkom toga, kako ga je nazvala, 'poluautobiografskog' teksta. Novi roman, baš kao i njegovog prethodnika, krasi razlomljena, fragmentarna, nelinearna struktura i u njemu autorica od pločica-tekstova koje naizgled nasumično vadi iz životne vreće slaže književni životni mozaik, koncentrirajući se prvenstveno na dane provedene uz od karcinoma oboljelog životnog partnera. Njen se rukopis tako ispostavlja dirljivom i tužnom, te vrlo hrabrom pričom o prekinutoj ljubavi, ali i požrtvovnosti žene koja ne štedeći sebe pomaže Drugome i na taj način pronalazi utjehu, ali i Smisao

Krajem 2006. godine dobili smo cijelu paletu knjiga (točnije, 6 naslova) čiji su autori potekli s bloga, a nedavno je na police knjižara stigla i zbirka priča s blogova koja obuhvaća 53 uratka potpisana od istog broja blogera. Riječ je o natječaju kojeg je organizirao nakladnik Zoro u suradnji s blogerom Bookaletom. Iza tog nadimka krije se novinar i književni kritičar 'Glasa Istre', Davor Šišović, koji je pažljivo iščitao svih 380 priča pristiglih na natječaj te u knjigu uvrstio izbor najkvalitetnijih. Iako zbirka sadrži i određeni broj manje uspjelih ili banalnih tekstova, prevladavaju ipak čitki, pitki i šarmantni uratci, uz poneki pravi mali izbrušeni, kratkometražni dijamant

"Otisci koje ostavlja čovjek na čovjeku, vječni su!" - riječi su koje mi je Zdenko Novak zapisao u unutrašnjosti svoje zbirke pjesama "Prije svitanja", nakon završene zajedničke pjesničke večeri u dvorcu u Iloku, 16. prosinca 2005. godine, a o kojoj sam tada pisala i na stranicama Lupige. I zaista je tako. Kada me je jutros dočekao mail s plakatom o promociji ove knjige u Rijeci, s kojega me je pogledalo poznato lice, prvo sam pomislila kako je svijet zaista vrlo malo mjesto, a zatim se sjetila zapisanih Zdenkovih riječi kojima sam i započela ovaj tekst ... Istina je. Ljudi na ljudima ostavljaju vječne otiske, razlika je samo u vrsti istih

Parodičnost, poigravanje autobiografizmom, citatnost, multireferentnost, otklon u bajkovitost i fantastiku, metatekstualnost, erotika - temeljne su značajke proznog opusa Milane Vuković Runjić, koje nisu izostale ni u njezinom novom romanu. 'Ulica nevjernih žena' ironična je ruralno ambijentirana inačica chick-lita, suvremena 'Seks i selo' bajka o grupi žena različitih generacija i sudbina, a koje sve međusobno dijele jednu osobinu - sve su one vrlo sklone preljubu. Osim seksualnim eksperimentiranjem onkraj granica bračne ložnice, otpor patrijarhalnom društvu Vuković Runjić u novome romanu apostrofira i kroz motiv ženskog samoostvarenja kroz umjetničko, odnosno spisateljsko stvaranje

Hrvatsku književnu situaciju s početka dvijetisućitih obilježile su prve prozne knjige dotadašnjih pjesnika, a 2006. godina pamtit će se, između ostalog, i po prvim romanima autora koje smo dotad poznavali kao vrsne dramatičare. Početkom 2006. Ivana Sajko ugodno je iznenadila romanom 'Rio bar', a pretkraj godine dobili smo i prvi roman još jednog dramskog pisca, Ivana Vidića. Njegova 'Gangabanga' zabavna je, sarkastična literarna replika na hrvatsku 'ko je jamio, jamio je' svakodnevnu zbilju, a fabula prati planiranje i izvedbu akcije preraspodjele društvenih sredstava – pljačkom šoping centra oduzeti bogatima kako bi se dalo siromašnome sebi - a sve začinjeno brojnim kritički intoniranim esejističkim dionicama

Nakon više desetljeća vrlo uspješnog bavljenja dramskim stvaralaštvom, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća Ivo Brešan se preorijentirao na pisanje proze te je u zadnjih desetak godina objavio ukupno šest romana. ‘Gorgone’ su zadnji roman u tom nizu, a poznavatelji Brešanova opusa i u tom će djelu lako prepoznati nastavak autorove opsesije poviješću i novu Brešanovu literarizaciju utjecaja povijesnih previranja i raznih ideologija i politike na život pojedinca. No, za razliku od nekoliko prethodnih naslova, u 'Gorgonama' Brešan odustaje od modela fantastike i uporabe fantastičnih motiva u alegorijske svrhe