Velika smeđa fleka
Nema tome dugo. Prije točno mjesec dana, u riječkoj je "Molekuli" javnosti predstavljena zbirka kratkih priča "Velika smeđa fleka" Daniela Radočaja iz Pule. Prije par godina, Daniel me zamolio da mu napišem osvrt za taj, tada još uvijek rukopis. Rukopis je na moje veliko veselje postao knjigom, a moj osvrt predgovorom. Čitajte Daniela, vrijedi! Radočajevi likovi su pak ljudi koje susrećemo i pozdravljamo na cesti. Njegovi smo likovi mi, pa i on sam. Ljudi koji su rođeni u nekim manje-više normalnim okolnostima i u njima odrastali, a onda su nenadano preko noći postali sirotinjom i to višestrukom. Cijelo vrijeme naši antijunaci imaju potrebu za bijegom od stvarnosti pa to i čine svatko na svoj način. Netko se utapa u alkoholu, netko i fizički bježi u potrazi za mirnim mjestom, a netko pak je suicidalan pa bježi zauvijek ostavljajući za sobom trag sazdan od upitnika! Jer, kako god, vrijeme čovjeka oduvijek gazi i ne može mu se pobjeći