Doktor znanosti Dragan Markovina, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, svoju novu knjigu zasigurno nije pripremao s ciljem da mu zavidi itko iz (ne)kolegijalnih znanstvenih krugova. Nitko to neće ni priznati, čak ni kad iščita svih 240 stranica retrospektive i svjedočanstava, ponuđenih u knjizi „Između crvenog i crnog – Split i Mostar u kulturi sjećanja“, a što su je nedavno objavili suizdavači Plejada d.o.o. iz Zagreba i University Press iz Sarajeva.

Polemika će biti, čak su nužne i poželjne, kako bi se i dalje, stalno i uvijek, rasvjetljavalo jedno vrijeme prepuno proturječnosti, kao što je sama povijest po sebi. Još više će biti osporavanja, također dobrodošlih, iako unaprijed izgubljenih. Zašto? Zato što je svaka situacija iz koje proizlaze mišljenje, ocjena i zaključak, toliko dobro potkrijepljena stvarnim događajima i citiranim rečenicama, da će biti uzaludno dokazivati kako se „to“ nije dogodilo, kako je nešto pogrešno interpretirano ili „izvučeno iz konteksta“.

Tako Kruno Peronja, bivši HDZ-ov župan Splitsko-dalmatinske županije, nikad neće moći opovrgnuti izrečeno: kako su se spomenici podignuti u razdoblju od 1945. do 1990. godine morali maknuti, jer se radilo o obilježavanju „neslavne prošlosti“. Jednako kao što se Boris Dežulović nikad neće moći odreći svojih potresnih „Pjesama iz Lore“, od kojih je ona s naslovom „Dim“ citirana u ovoj knjizi. Uz razliku da bi prvi možda nekad mogao poželjeti odreći se mišljenja, a drugi to sigurno ne bi učinio, čak i da ga prisiljavaju.

Ova dva imena su, u pravom smislu riječi, „izvučena iz konteksta“, budući da se, u „crvenom“ ili „crnom“, čitatelj susreće s ravno 436 imena. Netko bi rekao: s autorove strane jasno svrstana u boje, što se od Dragana Markovine apsolutno moglo očekivati i u ovoj knjizi, kao što je jasno i u svim njegovim objelodanjenim tekstovima. Međutim, ta konstatacija ne bi bila točna, jer „imena u boji“ su se sama razvrstala na crvenu i crnu polutku, za sada samo u autorovim gradovima, rodnom Mostaru i životno-radnom Splitu. Razvrstavanje je potkrijepljeno s citatima iz 128 različitih izvora: knjiga, biltena, novinskih članaka, objavljenih intervjua, kolumni na internet portalima, wikipedije…

Tako je, među mnogim korisnim podsjećanjima, i ono iz 1997. godine, kad je Franjo Tuđman u Splitu rekao: „I danas imamo nekakvih feralskih sramota u Splitu, koje sramote i Split i Hrvatsku“. Ili, ako netko ne zna, bit će korisno obavijestiti se da u Mostaru Antifašistička akcija i Omladinski kulturni centar „Abrašević“ nude novi život Partizanskom groblju, kao simbolu obnove jedinstvenoga grada i antifašističkog stanja svijesti. Opet samo dva, nasumce odabrana detalja, kao ilustracija sadržaja knjige dr. sc. Dragana Markovine, jer, baviti se, u ovoj preporuci za čitanje, cjelokupnim sadržajem, bio bi potpuni promašaj, budući da nije riječ o suhoparnoj znanstvenoj analizi.

Ipak, evo nekih naslova. U poglavlju o Splitu: Imena ulica i trgova; Spomenici i simboli; Splitski mediji između cenzure i otpora – između savjesti i žutila; Slučaj Lora; Sportski klubovi i promjena identiteta; Spomenička revolucija Željka Keruma. U poglavlju o Mostaru: Herceg-Bosna kao trijumf hrvatskog nacionalizma; Nazivi ulica i (ne)obilježavanje dana oslobođenja kao ogledalo službene ideologije; Stari most; Partizansko groblje; Franjevačka crkva i križ na Humu.

„Analizirajući u svjetlu aktualne društvene i političke situacije u Splitu i Mostaru politike sjećanja koje se u tim gradovima provode, njihovu turbulentnu povijest društvenih lomova, idejnih i etničkih sukoba te ratnih posljedica koje je 20. stoljeće ostavilo današnjem vremenu, postajemo svjesni činjenice da današnja stvarnost u tim gradovima predstavlja logičnu posljedicu takva povijesnog nasljeđa, u kojem pobjednik uzima sve, a poraženom ne ostaje ništa, ali ujedno označava i period potpunog iščašenja tih gradova iz vlastite povijesti“, dio je autorova Zaključka.

Dakle, riječ je o knjizi koja će biti čitana, prepričavana, nadopunjavana vlastitim saznanjima i mišljenjima čitatelja – pa, što bi autor više i mogao poželjeti od takozvanog „običnog čitatelja“. Od onih drugih, Dragan Markovina zna, bolje od ikoga, što može očekivati.

Lupiga.Com