Roman 'Smeće' romaneskni je podbačaj Irvinea Welsha u kojemu pratimo beskrupuloznog okorjelog psihotičnog murjaka, sklonog drogi, alkoholu i perverznom seksu, u pokušaju rješavanja brutalnog ubojstva. Radi se o bespoštednoj prozi, bez sofisticiranosti i emocija (osim negativnih – mržnje, bijesa i prijezira) kod koje razmetanje opscenostima i ogavnostima odaje želju za efektom i šokom, uz tek pokoji rijetki bljesak inventivnosti i bez dubine svog filmskog srodnika ('Bad Lieutanant' s maestralnim Harveyjem Keitelom). Roman je to o ljudskoj kloaki koji nije za svačije oči i želudac, i čija konzumacija izaziva mučninu i duševnu žgaravicu

Toni Morrison prva je Afroamerikanka i tek osma žena nagrađena Nobelovom nagradom za književnost. 'Ljubav' je njen osmi roman, a tek treći preveden na hrvaštinu. Iako je Toni Morrison ponajviše zaokupljena temama spola i rase, te su teme u 'Ljubavi' ipak u drugom planu, a naglasak je stavljen na stalnu koegzistenciju i suodnos ljubavi i mržnje te na neprimjetnu, tanku opnu između njih - kratki koračić koji je potreban da se ljubav izopači i pretvori u svoju suprotnost. Riječ je o kompleksnom romanu prepunom simbolike i u njemu autorica kroz priču o sudbini jedne obitelji zrcali iskustvo velikog dijela cijele etničke zajednice

Ivana Sajko najuspješnija je dramska spisateljica mlađe generacije (rođ. 1975.), usto još i dramaturginja, kazališna režiserka, predavačica na Akademiji dramske umjetnosti te urednica dva časopisa. Nakon cijelog niza drama postavljenih u teatrima diljem svijeta Sajko se nedavno okušala i u pisanju romana. 'Rio bar' je naslov njezinog vrlo uspjelog prvog romanesknog pokušaja (nedavna nagrada 'Ivan Goran Kovačić' za najbolji roman) u kojemu se na mučnu zbilju i dvonožne uzročnike iste, Sajko okomljuje s mnogo više oštrine negoli se itko od njezinih suvremenih kolega po peru (tzv. neorealista i mimetičara) dosad usudio

Svoj najpoznatiji roman 'Obojenu pticu 'Jerzy Kosinski izvorno je objavio u SAD-u 1965. godine. Unatoč kontroverzama koje su pratile djelo (od zabrane objavljivanja u autorovoj rodnoj Poljskoj, preko prijepora oko autobiografske odrednice romana, pa sve do upitnosti autorstva nad romanom) prošle ga je godine 'Time' uvrstio na listu sto najboljih romana napisanih na engleskom jeziku od početka izlaženja 'Timea', 1923. godine. Roman je prepun grozomornih detalja i stravičnih opisa ljudske okrutnosti, a govori o univerzalno najdostupnijoj od svih društvenih metafora: konfrontaciji nemoćna pojedinca (dijete) i društva u njegovoj najpogubnijoj formi

Antonio Tabucchi je, uz Itala Calvina, Dina Buzzatija i Umberta Eca, najznačajniji talijanski pisac dvadesetog stoljeća, ali smo s njegovim opusom, na sramotu domaćih nam izdavača, premalo upoznati. 'Igra obrtanja' tek je treći hrvatski prijevod tog 63-godišnjeg pisca i profesora portugalske književnosti. Kao strastveni luzitanist koji već više desetljeća fakultetski predaje portugalsku književnost, Tabucchi je veliki poklonik i poznavatelj stvaralaštva Fernanda Pessoe. Iako je izrijekom Pessoi ne posvećuje, zbirka priča 'Igra obrtanja' u potpunosti je pisana u pessoavskom ključu i nemoguće ju je čitati bez pozivanja na tog luzitanskog genija pisane riječi

Svako dijete, neminovno odraste (bar što se tjelesnih proporcija tiče), a gotovo svako dijete jednoga dana dobije i vlastito dijete. Tako nam se nekako cijeli život odjednom prostre pred nas kao veliko platno na kome možemo vršiti usporedbe svoga i tuđih života, svojih i tuđih grešaka. Možemo uvidjeti, da nešto za što smo, dok smo bili djeca nekome znali teško zamjerali, kasnije možemo i sami počiniti, pritisnuti nekom višom silom ili iz puke radoznalosti ili pak iz bilo kojeg razloga kojeg kao dijete nismo poznavali. Nekako sam na taj način shvatila roman Julijane Matanović, "Zašto sam vam lagala", koji vas grije na onom zanemarenom području, tamo negdje oko srca