Kada sam pisala predgovor pdf. izdanju "DJELA" Janka Polića-Kamova objavljenom na stranicama Balkanskog književnog glasnika, u jednom sam dijelu upotrijebila usporedbu Kamovljevih očiju s rentgenom. U tom trenutku nisam razmišljala o činjenici koja govori da je Mladen Urem diplomirao radiologiju na Medicinskom fakultetu u Rijeci. No, kao osoba uvjerena u nepostojanje slučajnosti, sumnjam da je i Kamov slučajno "odabrao" baš Urema kako bi mu se kao osamnaestogodišnjaku upleo u snove.

Ako je Janko P. Kamov, umro s nepune dvadeset i četiri godine, upravo s osamnaest je stvarao svoja najznačajnija djela, koja eto, ondje gdje je i sam disao tek otkrivaju … Kamov je dakle, vrlo promišljeno prepoznao isti buntovni duh i čvrst karakter vjerojatno svojstven mladićima s Pećina (istočni dio Rijeke) kakvoga je i sam posjedovao, u Mladenu Uremu, znajući da će "upad" u njegove snove uroditi plodom i ispraviti nepravdu koja je mladome velikanu hrvatske književnosti i njegovome djelu nanesena. I nije se prevario. Sedamnaestog studenog prošle godine, u Rijeci je održana  promocija ove intrigantne knjige koja je vjerojatno krunsko djelo Mladena Urema nakon dugih godina ustrajnog istraživanja lika i djela J.P. Kamova, lokacija na kojima je boravio, situacija u kojima se nalazio, osoba u čijem se društvu kretao.

Katkad se i ponavljam no samo stoga što želim naročito istaknuti neke bitne spoznaje u i o životu, pa ću tako ponoviti i onu da je čovjek, što je VEĆI (naravno ne rastom već osobnošću) zapravo pristupačniji, razumljiviji i otvoreniji kao sugovornik s kojim vam se nakon prvog susreta, više nikada ne da prestati razgovarati. Tako je i s Mladenom Uremom i s njegovom spomenutom knjigom. Skromne opreme, unutar korica nudi nam neprocjenjivo bogatstvo Mladenovih saznanja o J.P. Kamovu i o Dori Maar, osobama kojima je fasciniran:

"Priča o Dori Maar, jednoj od najvažnijih žena europske avangarde, duga je i prilično složena. O njezinu podrijetlu malo su ili gotovo ništa znali njezini najbliži prijatelji, dok je šira znanstvena javnost bila u stalnoj zabludi i netočno baratala osnovnim biografskim podacima. Javnosti je bilo poznato da je Dora Maar njezin pseudonim te da joj je pravo ime Henriette Theodora Markovitch. Otac joj je bio Hrvat Josip Marković, arhitekt, vjenčan s Francuskinjom Louisom Isevoisin. Baveći se gotovo dva desetljeća životom i djelom Janka Polića Kamova, došao sam do mnogih zanimljivih otkrića. Većinu od njih prezentirao sam u hrvatskoj i američkoj časopisnoj periodici, pritom ne žaleći ni truda ni vremena na rasvjetljavanju života pisca kojega njegova nacionalna kultura nikada nije shvatila ni do kraja prihvatila. Naravno, uz iznimku nekolicine naših vrsnih teoretičara koji su, često i uzaludno, ukazivali na pravu veličinu Kamova ..."

Knjiga Mladena Urema "Janko Polić Kamov, Dora Maar i hrvatska avangarda" zasigurno nije i neće biti od onih koje kad jednom pročitate, više ne uzimate u ruke. Baš suprotno, ovo je knjiga u kojoj ćete i nakon višestrukog iščitavanja uvijek pronalaziti neke nove tajne i neotkrivene detalje koji će vas iznova intrigirati. Knjiga je to, dakle, koja i Dori Maar i Janku Poliću Kamovu, ali i Mladenu Uremu jamči nezaborav.

Držeći je, dok još miriše na tiskaru u rukama, čitajući životopis autora koji je ranih osamdesetih bio gitarist i pjevač novovalne grupe "Istočni izlaz", a kasnije osnivač i glavni i odgovorni urednik književnog časopisa "Rival" i Biblioteke Val – edicije autorskih knjiga, suosnivač filološkog časopisa "Fluminensia", osnivač i glavni urednik "Sušačke revije" te glavni urednik časopisa "Dometi", koji je objavio respektabilan broj knjiga i veliki broj eseja te studija iz novije hrvatske književnosti, a naročito istraživanja života i djela Janka Polića Kamova u američkoj i hrvatskoj periodici te surađivao sa znamenitim američkim piscima i urednicima: Deborah Treisman, Williamom Phillipsom (1907.-2002.), Robertom W. Binghamom (1966.-1999.) i drugima ..., zaista se ne mogu oteti skretanju misli na početak ove priče i lamentaciji o slučajnostima.