Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta
Kako joj već i sam naziv govori, zbirka prvijenac mladog, svestranog, a usuđujem se napisati i nadasve nadobudnog autora Daniela Radočaja, sadrži četrdeset i četiri izabrane pjesme plus onu "šezdeset devetu pjesmu", a podijeljena je u četiri tematske cjeline. "Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta" zbirka je pjesama duboko intimnog karaktera koja nas uvodi u nimalo banalan tijek misli i preokupacija današnjeg mladog muškarca koji bi, da je lišen emotivnosti i taktilnosti fluida svakodnevnice kao stvari osjećaja i osobnog doživljaja, bio samo još jedan od mnogih koje ćemo susretati na ulici ili u nekom kafiću i na kojega nećemo obraćati pažnju.
Srećom, Danijel obiluje emocijama. On osjeća, promatra i dotiče svijet oko sebe, kuša ga i opisuje nam svoje dojmove tog kušanja tako blisko i tako pitko da ćemo se za tren i sami naći u svakoj od uloga koju je u stihovima stavio pred nas. Daniel Radočaj nije pjesnik sanjar. Nije pjesnik lirik. On je savršeno budan, lucidni kritičar vremena u kojemu diše i kroz koje kroči otvorenih očiju i probuđenih osjetila, a u kojemu je najvećem broju mladih ljudi, bez obzira provode li dane na fakultetskim predavanjima ili za nekim šankom; sudbina - budućnost jednako neizvjesna s istom tendencijom da ne bude ni pretjerano zanimljiva.
Danielova poezija jest bunt, ali ne agresivan. Njegov je bunt zapravo poput tihog alarma koji želi ukazati na opću rezignaciju mladosti uhvaćene u bezizlaz, u kojemu se pokušava snaći vapeći za pojavom boja u svojoj svakodnevici i pronalazeći ih, najčešće na najtragičniji način - uz pomoć najrazličitijih opijata. Stoga je i crno-bijeli ovitak kojim se kao u bunilu komešaju stihovi Danielovih pjesama, pravi "intro" u sadržaj zbirke.
č e t v r t a k
u četvrtak oko ponoći
kljucajući sam za šankom
sasvim me spontano
obuzme nekakvo nedefinirano
intenzivno zadovoljstvo...
želeći podijeliti
taj izniman osjećaj
sms-om proslijedih
redom svima iz adresara:
- pijan sam k'o govno!
no
nisam baš primijetio
da su pojedinci
bili nešto naročito
sretni zbog mene...
26.12.'05. (iz zbirke)
Ma ne seri bah!