„Ako smo nešto naučili, to je da – kada vidite da krenu mošti da se otkopavaju i nosaju po ovim našim zemljicama – treba pakovati kofere i bežati odavde. Za mene su nacionalni identiteti direktno opresivni. Moji roditelji su bili iskreni Jugosloveni, ideološki neopterećeni, i ja sam vaspitan u tom duhu. Nekakvo iznuđeno srpstvo me žulja na isti način na koji bi me, recimo, žuljalo i takvo hrvatstvo. Inače, imam dvojno državljanstvo, i srpsko i hrvatsko, ali me, najiskrenije, boli uvo i za jedno i za drugo. Za mene je to samo zgodna prilika da imam dva pasoša, od kojih je hrvatski prohodniji i, u tom smislu, meni draži. Dotle seže moj patriotizam“, kaže u velikom razgovoru za Lupigu Vladimir Arsenijević, svetski poznati pisac čija su dela prevođena na dvadesetak jezika.

"Na 'Oluju' nikome od Srba nikada nije lako, niti ugodno prisjećati se. Zna se što je to značilo za moj narod. S jedne strane, Hrvati slave taj dan, a nama je to dan kada smo morali napustiti svoje ognjište i ostavili svoj dojučerašnji život. S druge strane da bismo izgradili tolerantnije odnose u društvu svatko mora doprinijeti na svoj način, koliko god to teško bilo", govori u razgovoru za Lupigu Anja Šimpraga, saborska zastupnica SDSS-a. Njena potresna ispovijest koju je ovog tjedna uputila sa saborske govornice izazvala je niz reakcija, od onih, brojnijih, pozitivnih, do neshvatljivo mrzilačkih komentara ljudi koji očito smatraju da Srbima ne bi trebalo biti dopušteno da uopće govore o ovoj temi, što jasno pokazuje kako postoji i poražavajuće veliki broj ljudi koji ne mogu imati empatije čak ni prema osmogodišnjoj djevojčici.

"Taj vid humora mi dođe kao samostalna psiho-terapija, jer je bolje riješiti to na papiru nego li se doslovce opijati ... Bolje je lomiti slova, nego čaše", kaže u razgovoru za Lupigu Siniša Matasović kojeg poznajemo kao autora nekoliko zbirki poezije, pisca i urednika, a upravo je u nakladi edicije „Teatar piva“ objavio zbirku haikua „Noću za šankom“ u trojezičnom prijevodu na engleski i ukrajinski jezik. Pamtimo ga i po zbirci „Hrvatski pjesnički huligani”. Osim kao predsjednik sisačkog ogranka Društva hrvatskih književnika, Matasović je književnoj javnosti poznat i kao viceprvak Prvog prvenstva Hrvatske u slam-poeziji. O tome kaže: "Nikad mi nije sjeo taj natjecateljski dio, nastupio sam samo na prvom natjecanju i nikad se nakon toga nisam pojavio na manifestaciji jer umjetnost ne vidim kao sportsku disciplinu."

"Podmetanje noge državi je također ljubav, prema domu čovječanstva. Može i treba, jer svijetom vladaju hijerarhije, profiti nastali na nečijem trpljenju, a tome treba podmetati nogu na svakom koraku jer u posljednje vrijeme ulicom se događa Hod za mrak. Naravno, ne mora svatko tko piše pisati s tom idejom, ali čini mi se da književnost treba ako nikome drugome, biti podmetanje noge samome sebi, u nastojanju oslobađanja od svega što sistemi ugrade u nas", kaže u kratkom razgovoru Alen Brlek, koji će u petak ovoga tjedna u parku pred zagrebačkom Booksom, u sklopu festivala Prvi prozak na vrh jezika, predstaviti svoju zbirku "Sang" treći dio poetske trilogije za koju je dobio nagradu Kvirin. "Netko odlazi u crkvu, netko na planinu, netko ne odlazi, ja pišem. Odlazim sebi i svijetu kroz književnost, a to je oduvijek bila velika utjeha", objasnit će u intervjuu.