Sociolog, aktivist i ekolog Dražen Šimleša, jedan od pionira promicanja permakulture u Hrvatskoj, rijedak je sugovornik. Pripada, naime, posve otvorenim javnim osobama koje će reći što misle o raznim pojavama na društvenoj sceni, što je rijetkost i u akademskoj zajednici. O političarima da i ne govorimo.

Dražen Šimleša rođen je 1976. godine u Bjelovaru. Dugo se školovao – diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Danas je zaposlen na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Glavno područje njegova rada su održivost, globalizacija, permakultura, dobra ekonomija i obrazovanje za održivi razvoj. Aktivan je i kao koordinator programa Centar znanja za društveni razvoj – područje održivog življenja i razvoja permakulture u udruzi Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG). Upravitelj je Zadruge za dobru ekonomiju. Koordinator je Europske mreže za solidarnu ekonomiju – RIPESS EU.

Objavio je nekoliko zanimljivih knjiga: „Priručnik za gradove – razvoj društvene i solidarne ekonomije kroz javne politike“ (2021.), „Dobra ekonomija“ (2016. i 2023.), „Ekološki otisak: kako je razvoj zgazio održivost“ (2010. i 2020.), „Kako potrošiti svijet: mala škola ratova za resurse“ (2008. i 2013.), „Zeleni alati za održivu revoluciju“ (2007.) u koautorstvu s Brunom Motikom te „Četvrti svjetski rat: globalni napad na život/Drugačiji svijet je moguć - priče iz našeg dvorišta“ (2006. i 2008.). Uz njih, tu je i knjiga „Snaga utopije - anarhističke ideje i prakse u drugoj polovici 20. stoljeća“ koja je objavljena 2000. i reizdana 2011. godine. Posljednjih godina radio je na projektima iPRESENT (Installation Project for REsearch about Social ENTrepreneurship) i MYPLACE (Memories, Youth, Political Legacy and Civil Engagement), a uoči razgovora nam kaže da sprema nove priče za istraživanje. Sljedeće godine, naime, počinje s projektom u kojem će se istraživati sektor hrane, odnosi solidarnosti u tom području i prava zaposlenika. 

"Nije dilema postoji li nešto loše, zabrinjavajuće ili tama, bitno je kako se mi prema tome postavljamo" - Dražen Šimleša (FOTO: Privatna arhiva Dražena Šimleše)

Projekt MYPLACE istraživao je utjecaj povijesnih zbivanja na političke stavove i aktivizam mladih? Kakve su spoznaje o utjecaju povijesti na politički aktivizam mladih osoba? 

- Povijest najviše utječe na mlade ako im u obitelji prenose određene uspomene i traume iz povijesti. Dalje slijedi obrazovni sustav ako se ne postavlja objektivno i zrelo prema isto takvim uspomenama i traumama iz povijesti. Rijetko koji narod to radi na način da prihvaća svoju odgovornost za neke događaje, da nema onog vječitog „da, ali“, i tako ukrug.

Očekujete li veći odaziv mladih na „superbizbore“ naredne godine? Generacija Z postala je punoljetna …

- Možemo se samo nadati da im neće uspjeti politiku još više ogaditi. Što manje ljudi izađe na izbore veća je šansa da se zadrži politika koja je otjerala puno mladih van i zbog koji oni koji dolaze u mogućnost birati priželjkuju istim putem otići.

U knjizi "Četvrti svjetski rat/Globalni napad na život" kažete kako je „bolje upaliti svijeću, nego proklinjati tamu“. Ne pada li tama preko svih nas, od Ukrajine i Palestine do Aljaske?

- Pada, i opet je bolje usred tame upaliti svjetlo nego čekati i čamiti usred tame. Nema nikakve dileme da se suočavamo s ogromnom količinom nesigurnosti i neprijateljstva jedni prema drugima, prema samima sebi, prema ekosustavima i životu na našem planetu. I nema nikakve dileme da ako se tome ne suprotstavimo i gradimo neke bolje svjetove da nam nema spasa. Što se više ljudi pridruži toj gradnji manje će biti tame. Nije dilema postoji li nešto loše, zabrinjavajuće ili tama, bitno je kako se mi prema tome postavljamo. Tako je od početka naše vrste.

Imali ste gledanu TV seriju o dobroj ekonomiji. Aktivni ste u Europskoj mreži za društvenu i solidarnu ekonomiju. Hrvatski građani uglavnom su, po podacima Europske komisije, naviknuti na loše ekonomsko stanje, ima nas 60 posto relativno siromašnih. Što je to dobra ekonomija i kako je postići?

- Dobra ekonomija stvara poslove, proizvodi robe i usluge za tržište, ali je pri tome svjesna da nije sama sebi svrha i da ona ne postoji izdvojeno od društva i ekosustava. Dobra ekonomija se brine da je ona u redu i zaposlenicima, i lokalnoj zajednici, i društvu, i budućim generacijama, i prirodi.

Kod nas je osujećeno pokretanje etičke banke. Zašto?

- Jako je puno razloga i možda bolje da pitate one koji su vodili cijelu tu priču. Dio odgovornosti zasigurno ide na račun onih koji donose odluke i oblikuju naš bankarski sustav, jer nešto što je najnormalnija stvar u skoro svim zemljama Europske unije, kod nas je ispalo da će uzrokovati tektonski poremećaj. A dio odgovornosti sigurno ide i na nositelje cijele priče da se nije prepoznala takva situacija u Hrvatskoj i na vrijeme provela adaptacija pa su se poslije donosile odluke koje nisu vodile sakupljanju energije onih koji su zainteresirani za takvu ideju, nego na osipanje.

Permakultura je donedavno bila skoro pa riječ godine. U Zagrebu su se oko zgrada sadili vrtovi. Danas je rijetko čujemo – no nije li sada, u ekonomskoj krizi i pred mogućim svjetskim atomskim ratom – o njoj potrebno govoriti što više?

- Nemam dojam da je permakultura manje vidljiva ili prisutna nego donedavno. Dapače. U Zelenoj mreži aktivističkih grupa, takozvanom ZMAG-u, pružimo i preko 300 besplatnih savjeta godišnje. Naši tečajevi permakulture rasprodani su nekoliko tjedana, pa čak i mjeseci unaprijed i zapravo se nama više čini da nije problem u potražnji, nego u nedovoljnoj količini ljudi koji mogu prenositi ovakvo znanje i vještine.

Gradnja recikliranog imanja (FOTO: Welcome Spring Festival)

Kažete da niste za revoluciju, nego za transformaciju. Kako transformirati ugojene političke korupcionaše koji vladaju zemljom gdje smo se zatekli da živimo?

- Tako da ih zamijenimo. Nema druge opcije.

Govorimo o „otisku CO2“, ekološkom otisku koji nas definira. Vlada govori o održivom razvoju, Europska komisija proklamira zelenu tranziciju. Zvuči sjajno na papiru, dok ne vidimo, na primjer, kruzere iza kojih ostaje smeće, a država živi na turizmu …

- Oko održivog razvoja je jako puno licemjernog lickanja, bez neke želje da se on zbilja primjeni tako da ne ugrožavamo planetarne granice rasta i ekosustave o kojima svi mi ovisimo, kao i naše ekonomije i naša društva. Održivi razvoj je danas više prigodna poštapalica, a manje nešto što zaista imamo u glavi, rukama i na srcu.

Možemo li svi pobjeći na „Vaše“ reciklirano imanje Vukomerić kod Zagreba – ili napraviti svoje? Ima li u tome utjehe ako nam već nema spasa?

- Mi učimo ljude da naprave svoja reciklirana imanja gdje god žive. Nije dovoljno jedno. Trebaju nam stotine i tisuće takvih priča. Zato nas uvijek veseli kada nam se javljaju nove inicijative i ljudi koji ne čekaju nego stvaraju nešto svoje lijepo i dobro.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatna arhiva Dražena Šimleše