Doktorica znanosti Mirela Holy, profesorica na sveučilištu Vern, bivša ministrica zaštite okoliša i prirode te nekadašnja saborska zastupnica ORaHa, jedna je od javnosti možda najupečatljivijih hrvatskih ekologinja, aktivistica za ljudska prava i feministkinja. Holy trenutačno nije aktivna u stranačkoj politici, ali kao javna osoba i stručnjakinja redovito istupa sa svojim stajalištima koja su mnogima proturječna. U razgovoru za Lupigu Mirela Holy je govorila o nespremnosti Hrvatske za ekološku tranziciju, ali i o pravima žena i patrijarhalnom hrvatskom društvu. 

Treba istaknuti kako je Mirele Holy jedna od onih osoba koje javno progovaraju o onome o čemu Vlada i vlast općenito šuti – da se ne provode direktive Bruxellesa o zelenoj tranziciji, te kako postoji veliki upitnik je li hrvatski turizam i ekonomski održiv uz ekološke štete koje proizvodi. U svojim izjavama Holy provocira vladajuće „stručnjake“ na odgovore – što ne znači da će se oni ikada čuti.

"Hrvatska ni zakonski, ni infrastrukturno nije spremna za tranziciju s linearne prema kružnoj ekonomiji" - Mirela Holy (FOTO: Siniša Bužan)

Zelena i digitalna tranzicija fraze su godine u Europskoj uniji. Primjećujete li u Hrvatskoj neke pomake u tom smislu, možda u Zagrebu gdje je sve više slobodnih pješačkih zona?

- Stvarnih promjena kada je riječ o zelenoj tranziciji u Hrvatskoj nema, radi se o kozmetičkim promjenama, nažalost čak i u Zagrebu gdje je na vlasti zeleno-lijeva koalicija. Hrvatska nije spremna na implementaciju cirkularne ekonomije jer nije usvojila ključne strateške dokumente i akcijske planove nužne za zelenu tranziciju, primjerice Strategiju održivog razvitka koja je trebala biti usvojena 2019. godine. Iako je tranzicija s linearne prema cirkularnoj ekonomiji nemoguća bez implementacije cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, Hrvatska nije poštovala nijedan rok iz otpadnih direktiva EU-a vezan uz primjenu nužnih mjera cjelovitoga gospodarenja otpadom.

Znači, premijer Andrej Plenković ipak nije tako dobar briselski učenik?

- Europska komisija kritizirala je Hrvatsku u Pregledu aktivnosti u području okoliša za Hrvatsku jer se nalazi na samom začelju Europske unije u području implementacije cirkularne ekonomije. Situacija je još lošija kada se analizira primjena zakona i podzakonskih propisa iz ovog područja. Koliko je Hrvatska neučinkovita u implementaciji zelene tranzicije energetskog sektora vidljivo je iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti u kojoj si je Vlada zadala cilj završetka zakonodavnog okvira za obnovljive izvore energije do kraja 2022. godine te priključenje 1.500 megavata obnovljivih izvora energije do kraja 2024. godine. Za to bi iz Europske unije trebali dobiti 670 milijuna eura, no prvi cilj nismo ispunili, a nećemo ispuniti ni drugi jer je za priključenje 1.500 MW novih projekata obnovljivih izvora energije nužan zakonodavni okvir koji nije donesen. Sve govori u prilog tvrdnji da Hrvatska ni zakonski, ni infrastrukturno nije spremna za tranziciju s linearne prema kružnoj ekonomiji.

Gradska vlast u Zagrebu želi smanjiti broj automobila te nagovoriti građane da se voze biciklima, tramvajima i autobusima. Stvara li se tako „zeleni Zagreb grad“ – ili samo podjela među građanima, naviklim na automobile i udobnost?

- U Singapuru građani moraju platiti nekoliko desetaka tisuća dolara samo kako bi dobili dozvolu za kupnju automobila tako da zbog ambicije da smanje promet u urbanim područjima različiti gradovi posežu za sve drastičnijim rješenjima. Pozdravljam ideju o izmještanju prometa iz središta grada, no ove mjere moraju biti praćene i poboljšanjem kvalitete i učinkovitosti javnog gradskog prometa koji je u već spomenutom Singapuru na iznimno visokom nivou. Dobro je da se proširuje biciklistička mreža no žao mi je što pješačke zone u Staroj Vlaškoj i Masarykovoj ulici nisu bolje urbanistički i komunalno uređene, što se nije uredilo simpatične zelene oaze s klupama na kojima bi ljudi mogli sjediti, odmarati ili komunicirati te s uličnim izložbenim panoima s edukativnim i/ili kulturnim sadržajima. Bilo koja promjena uvijek izaziva podjele, no promjene su nužne ukoliko želimo smanjiti promet u centru grada.

Osobno – automobil ili bicikl, iako znam da vi imate moped?

- Imam i automobil i bicikl. Automobil je mali, gradski, s malim emisijama CO2 i više ga koristim nego bicikl jer na biciklu ne mogu na posao. Naime, živim u podsljemenskoj zoni pa bi odlazak na posao na biciklu bio relativno jednostavan, no povratak na biciklu bi bio pravi izazov. Na mopedu se više ne vozim nakon što sam 2019. godine imala prometnu nesreću. Po mojem mišljenju najoptimalnije osobno prometno sredstvo za mene bi bio električni bicikl koji planiram kupiti, iako ga neću moći koristiti tijekom cijele godine. 

Ozbiljnije pitanje održivog razvoja imamo na Jadranu. U sezoni su gradovi pretrpani, turisti zagađuju više nego što se može sanirati ... Jesmo li zamijenili samoodrživost za novac kojim se puni državna blagajna i kupuju glasači?

- Usprkos političkim parolama o održivom turizmu hrvatski turizam je i dalje masovan i sezonalni, a to samo po sebi znači i neodrživ. Koliko je taj turizam i ekonomski održiv to je veliko pitanje jer se u troškove ne ubrajaju štete po okoliš i prirodu koje masovni i sezonalni turizam donose velikim pritiskom na neadekvatnu komunalnu infrastrukturu, ali i prirodne fenomene. Stoga je ključno da ekonomsku uspješnost prestanemo mjeriti kroz rast BDP-a, te broj turista i ostvarenih noćenja, već da se fokusiramo na mjerenje zadovoljstva i sposobnosti zadovoljavanja potreba svih članova društva što zagovara koncept odrasta - degrowth. To se, naravno, odnosi na ukupnu ekonomiju, a ne samo na turizam.

Na koji način se u Hrvatskoj može ozbiljnije krenuti sa zelenim politikama – nijedan veći grad ne uspijeva riješiti problem smeća, dok auto ceste i prometala ostavljaju velik CO2 otisak u sezoni, gašenje jedine termoelektrane, Plomin II, neće mnogo promijeniti?

- Hrvatska treba početi strateški promišljati svoju sadašnjost i budućnost i to na temelju objektivnih analiza i korištenjem benchmark pristupa kao temelja za izradu kvalitetnih i održivih planova razvoja u svim sektorima te potom moramo disciplinirano provoditi te planove. Kada je riječ o otpadu, gradskoj vlasti Zagreba bih sugerirala da istraže dostupnu otpadnu infrastrukturu i njene kapacitete kako bi mogli planirati nove kapacitete i otpadnu infrastrukturu za problematične frakcije te odabrati najbolje, cjenovno i okolišno najpovoljnije i najmodernije raspoložive tehnologije i operativne taktike za efikasno upravljanje otpadnim tokovima. Potom bi trebali pokrenuti obaveznu zagrebačku burzu otpada, realizirati gospodarsku zonu za cirkularnu ekonomiju na području Jakuševca, koristiti internet stvari tehnologiju u pametnom upravljanju otpadnom infrastrukturom, prijaviti ovaj inovativni model za financiranje iz EU fondova, te disciplinirano realizirati projekt uz obaveznu transparentnu objavu svih troškova i prihoda iz projekta kroz sustav tzv. modela otvorenog proračuna u realnom vremenu. Nužno je i kontinuirano mjeriti učinkovitost odabranih rješenja kroz sve elemente provedbe projekta te njihovu kontinuiranu prilagodbu.

Na red dolazi željeznica – ako bude EU novaca. Je li to ekološki prihvatljivije od automobilskog prometa?

- Svakako, nužno je modernizirati hrvatsku željezničku infrastrukturu, no i vozni park. Željeznica je daleko održiviji prometni koncept od cestovnog ili avionskog prometa i u strateškom je interesu države da razvija željeznicu.

"U strateškom je interesu države da razvija željeznicu" (FOTO: Lupiga.Com)

Veliku pažnju izazvala je Vaša izjava koja je, u suštini, upozorenje na rodnu neravnopravnost na državnoj televiziji. Ako je tako na HRT-u, kako je tek, rekao bi Vaš bivši šef Zoran Milanović, u Špičkovini?

- Mediji su negativno reagirali na moju poruku na X-u u kojoj sam upozorila na neravnopravan tretman muškaraca i žena u političkim debatnim emisijama i to u kontekstu oslovljavanja. Muškarci koji imaju akademske titule u pravilu se oslovljavaju s titulama, za razliku od žena koje su gospođe. Rekla bih da se radi o toliko duboko ukorijenjenim patrijarhalnim predrasudama da se one uzimaju kao same po sebi razumljive na što ukazuje i medijsko uokvirivanje ove teme. Ja sam bila prikazana kao pokondirena tikva, tašta na titulu koja je bila medijski obezvrijeđena te se, osim moje titule, propitivala i moja stručnost da uopće raspravljam o temi. Muškarcima se to nikada ne događa, a to je najbolji pokazatelj u koliko nepravednom i patrijarhalnom društvu dvostrukih kriterija živimo.

Čini se da su feministice nekako utihnule, da nema novih lica unatoč bezbrojnim primjerima obiteljskog nasilja, femicida koji konačno postaje posebno kazneno djelo i sličnih događaja …

- Već godinama svjedočimo konzervativno-katoličkom nasrtaju na ženska prava u pokušaju da se vratimo na patrijarhalne postavke za koje smo vjerovale da su davno prevladane. Nasrće se na pravo na izbor odlučivanja o vlastitom tijelu, na jednakopravnost žena u političkom, poslovnom, obiteljskom i javnom diskursu pa je i medijsko ismijavanje kojem sam bila izložena zbog poruke koju sam objavila na X-u manifestacija iste ambicije. Feministkinje se medijski i javno prikazuju kao ružne, glasne, agresivne, muškobanjaste, brkate lezbače, a to bi valjda trebala biti noćna mora za sve pristojne žene. Na taj se način žene pacificira, baš kao što ih se uspješno pacificira potpuno nerealnim mitovima o ljepoti kojima su žene svakodnevno izložene sve kako ne bi primjećivale i bunile se protiv nejednakopravnog, drugotnog položaja u društvu. Nažalost, takvo medijsko uokvirivanje je uspješno i vidimo sve manju zainteresiranost žena da budu građanski i politički aktivne i glasne.

Jasno je kako Hrvatska ne utječe na klimatske promjene u iole značajnijoj mjeri na globalnoj razini. Ali, one utječu na nas – što smo vidjeli ovog ljeta, da ne spominjemo podizanje razine mora i posljedice po poljoprivredu. Prepoznajete li kod nas političku opciju koja može državu pripremiti za izgledne nepogode - postojeća vlast jedva uspijeva poslati SMS poruke građanima?

- Iako Republika Hrvatska u ukupnim svjetskim emisijama stakleničkih plinova sudjeluje s manje od 0,1 posto te je ispunila obveze iz Kyotskog protokola u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za pet posto u odnosu na 1990. godinu u razdoblju između 2008. i 2012. godine, te smo ispunili i zajednički europski cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 20 posto do 2020. godine - činjenica je da do ispunjenja tih ciljeva nije došlo provedbom aktivnih mjera energetskih, industrijskih, poljoprivrednih, prometnih ili komunalnih politika, već zbog smanjenja gospodarskih i energetskih aktivnosti. 

Da, nakon 1990. nam je propala teška industrija. A i ona manja. Ali, što nas čeka u budućnosti?

- Kada je riječ o klimatskim promjenama nije dovoljno raditi samo na mitigaciji, odnosno suzbijanju klimatskih promjena rezanjem emisija, već i adaptacijom klimatskim promjenama jer su one već tu. Sustav ranog uzbunjivanja koji je ovog ljeta zakazao u Hrvatskoj jedna je od važnih mjera adaptacije klimatskim promjenama, no tu su još i mjere melioracije, zaštite od šumskih požara, implementacija umjetnih retencija, mjere pošumljavanja i agrošumarstva, jačanja otpornosti društva na epidemije i pandemije, da nabrojim samo neke. Koliko Hrvatska vlada prepoznaje važnost prilagodbe klimatskim promjenama najbolje pokazuje činjenica da je Hrvatska bila posljednja država u EU koja je usvojila Strategiju prilagodbe, tek 2020. godine, iste godine i isti mjesec kada je EU predstavila nacrt nove europske strategije prilagodbe klimatskim promjenama. Pametnom dosta.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Siniša Bužan