"Generalno mislim da mogu otvoreno kritizirati naš mentalitet, jer sam ga temeljito proživjela. Kao što jedino član obitelji smije kritizirati drugog člana, a ako netko izvana nešto kaže, teško mu se. Da nisam iz Cazina bi me malo bilo strah. Ovako se samo nadam da će barem netko pročitati knjigu, naročito srednjoškolke (i srednjoškolci), mladi i isfrustrirani kao što sam ja bila i znati da ih netko razumije i da se bumerski postulati mogu korigirati za bolje sutra. A ne ko u Macondu, oni nisu čitali moju zbirku", kaže u razgovoru za Lupigu Sara Huskić. Ona će u petak na festivalu Prvi prozak na vrh jezika u parku ispred zagrebačke Bookse predstaviti svoju prvu zbirku priča „Student se vraća kući“ za koju je lani dobila nagradu Prozak za najbolju zbirku autora/ica do 35 godina starosti. Osim što piše, danas se Sara kao znanstvena suradnica bavi tumorima mozga i magnetnom rezonancom na Medicinskom fakultetu u Beču.

"Koliko mi je stalo do toga da u miru živimo bez junaka, toliko mi je važno i da se prisjećamo koliko je mnoge od njih stajala njihova borba. Mislim da i dalje živim u tragikomičnoj iluziji da su pisanje i čitanje vježbanje života i da ćemo, kad dođe trenutak za hrabrost izvan knjiga, zbog toga biti spremniji. Već je i podsmijeh na račun moći mala pobuna, a nije loše ruglu izvrgnuti ni vlastiti moralizam. Važnim mi se čini da dokumentiramo – ne samo prošlost, nego i sadašnjost; ne samo povijesne tokove, nego i smrtno smiješne tragove koje ostavljaju na pojedinačnim životima", kaže u razgovoru za Lupigu Hrvoje Ryznar. Prva zbirka pjesama ovog diplomiranog filozofa i angliste, "Kolaterale", bit će predstavljena na festivalu Prvi prozak na vrh jezika prvi dan, u srijedu, 25. lipnja, u parku ispred zagrebačke Bookse oko 20:45 sati. Tamo će Ryznaru na promociji društvo praviti Kruno Lokotar i Martina Vidaić.

Kvaliteta zraka u Zagrebu sve je češća tema u javnim raspravama, a Zagreb se nerijetko pojavljuje i na listama najzagađenijih gradova u Europi. Javnosti je manje poznato da su u glavnom gradu postavljene brojne mjerne stanice za praćenje kvalitete zraka. Onečišćenje se u Zagrebu se od 2017. godine prati automatskim mjernim senzorima integriranim u Eko kartu Zagreba. Za praćenje kvalitete zraka u Zagrebu je pak zadužen Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”. U potrazi za stručnom perspektivom kontaktirali smo mag. ing. el. Marka Marića s Odjela za higijenu okoliša Službe za zdravstvenu ekologiju NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ koji nam je objasnio kako mjerne stanice funkcioniraju , što mjere i kako tumačiti dobivene podatke.

"Kad netko uloži malo sebe u neki prostor koji je javan, drugačije ga emotivno percipira i osjeća. Pazit će na to kao da je njegov vlastiti vrt, iako je možda samo došao i posadio pokoji bosiljak, ili otkinuo grančicu ružmarina da napravi sebi sadnicu. Na Knežiji se pokazalo da nije bilo devastacije. Znači, nije se dogodilo da je netko došao i sve počupao. Mi ne isključujemo da će se to možda desiti, ali ako se i desi, mi ćemo obnoviti i obnavljat ćemo dokle god ljudi ne prihvate da je to zajedničko. Drugog načina nema", kaže u razgovoru za Lupigu predsjednik Vijeća gradske četvrti Črnomerec, Jere Meić. Naime, u tom se kvartu, nedaleko vreve tramvajskog okretišta, priprema mala zelena oaza. Nakon što se prvi zagrebački aromatični vrt na Knežiji pokazao vrlo uspješnim, uskoro će se na ovoj lokaciji organizirati drugi takav vrt, a u kvartu se pripremaju i neki drugi projekti.

"Energetske zajednice su organizacije koje omogućuju građanima, poduzetnicima i javnom sektoru ulaganje i vlasništvo nad projektima obnovljivih izvora energije i preuzimanje aktivne uloge u proizvodnji energije. Ono što je bitno i razlikuje energetske zajednice od ostalih "igrača" na tržištu energije je njihova primarna svrha, a to je ostvarivanje društvene, ekološke i gospodarske koristi svojim članovima i lokalnim zajednicama u kojima djeluju, umjesto ostvarivanja profita", kaže u razgovoru za Lupigu Mislav Kirac iz Zelene energetske udruge (ZEZ) koja uskoro otvara prvu javnu solarnu elektranu. Kirac kaže kako energetske zajednice mogu biti iznimno važan alat u borbi protiv energetskog siromaštva, te upravo to vidi kao jedan od ključnih društvenih ciljeva koje ove zajednice mogu ostvariti.

„Shvatio sam da ovu generaciju, sve i da hoću, ne mogu ispratiti. Mnogo su brzi i definitivno ne vide stvari isto kao i mi. Mislim da gledaju mnogo više u budućnost, nego što možemo i da pojmimo“, kaže u razgovoru za Lupigu novosadski režiser Aleksandar Reljić. Njegov film „Najglasnija tišina“, večeras će, skupa s novim dokumentarcem „Crveni tobogan“ Nebojše Slijepčevića, otvoriti 21. izdanje ZagrebDoxa. U 28 minuta filma, Reljić je sav mogući prostor ustupio isključivo studentima. „Od starta sam hteo da pokušam da snimim film u jednoj noći, toj novogodišnjoj, jer mi se učinilo da bi taj zabeleženi trenutak nosio u sebi svu univerzalnost i unikatnost studentskog bunta“, objašnjava Reljić u čijem filmu nema naracije. U „Najglasnijoj tišini“ su samo studenti i njihova iskrena želja za boljim, pravednijim društvom i nepokolebljivi žar s kojim organiziraju proteste.