„Shvatio sam da ovu generaciju, sve i da hoću, ne mogu ispratiti. Mnogo su brzi i definitivno ne vide stvari isto kao i mi. Mislim da gledaju mnogo više u budućnost, nego što možemo i da pojmimo“, kaže u razgovoru za Lupigu novosadski režiser Aleksandar Reljić. Njegov film „Najglasnija tišina“, večeras će, skupa s novim dokumentarcem „Crveni tobogan“ Nebojše Slijepčevića, otvoriti 21. izdanje ZagrebDoxa. U 28 minuta filma, Reljić je sav mogući prostor ustupio isključivo studentima. „Od starta sam hteo da pokušam da snimim film u jednoj noći, toj novogodišnjoj, jer mi se učinilo da bi taj zabeleženi trenutak nosio u sebi svu univerzalnost i unikatnost studentskog bunta“, objašnjava Reljić u čijem filmu nema naracije. U „Najglasnijoj tišini“ su samo studenti i njihova iskrena želja za boljim, pravednijim društvom i nepokolebljivi žar s kojim organiziraju proteste.

"Lakše je kročiti utabanim stazama konvencionalne izgradnje - kratkoročno, a je li lakše dugoročno i je li ispravno – to je drugo pitanje. Odgovaram li vas od ekološke gradnje? Apsolutno ne. Iz moje perspektive to je ulog za budućnost, bez obzira na cijenu. Naravno, postoji cijena koju možemo ili ne možemo financijski pokriti, a ona je i jedan od elemenata održivosti, odnosno postoje granice. Uz napomenu da ekološka gradnja može biti povoljnija od konvencionalne, ako je tako planirana od samog početka ili u usporedbi s rješenjima iste učinkovitosti", kaže u razgovoru za Lupigu arhitektica Zrinka Babić koja se zadnjih desetak godina bavi tematikom održive stanogradnje. S njom razgovaramo o trendovima, ali i o nekim praktičnim rješenjima. Na primjer, kako preurediti stariju kuću prema pravilima ekološke stanogradnje ili kako izgraditi novu održivu kuću.

"Europa treba odlučiti hoće li se uspostaviti kao europska konfederacija ili će se raspustiti na niz malih država. Jasno je da Europa kakva jest nije uvjerljiv subjekt međunarodnih odnosa. Osnovna prepreka na putu daljnje integracije EU-a je Lisabonski sporazum koji EU definirao kao nešto između međuvladine organizacije i konfederacije. U doba ekonomske konjukture, EU funkcionira kao labava konfederacija, a u doba opasnosti, EU umjesto da se homogenizira ona se polako rastače. Unutar Unije postoje države koje jedino u Americi vide jamstvo svoje sigurnosti", kaže u razgovoru za Lupigu vanjskopolitički analitičar i bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji, Božo Kovaćević. S njim razgovaramo o prvim tjednima predsjednikovanja Donalda Trumpa u SAD-u te o mogućim pregovorima o završetku rata u Ukrajini. "Dovoljno je da Amerika vidi nešto kao svoj interes, i ona će to ostvariti milom ili silom", smatra Kovačević.

"Afrikanac uglavnom živi za trenutak, a to ima veze s klimom. Osim na južnom kraju Afrike, nijedno drugo mjesto ne poznaje zimu ili ljeto - to su vrlo strani pojmovi koji su nas često zbunjivali kad smo ih čitali u udžbenicima geografije u osnovnoj školi. Tradicionalno su Afrikanci imali vrlo opušteni pristup konceptu vremena. Mjerili su svoju godinu prema sezonama, a ne prema zapadnom kalendaru. Bijeli misionari su uveli te stvari. Prije toga Afrikanac je mjerio svoje bogatstvo u stoci koju je posjedovao, ženama, djeci i tako dalje. Pojmovi poput mjerenja bogatstva u dionicama koje posjedujete u nekoj tvrtki ili koliko novca imate na banci pojavili su se tek nedavno. U suštini, koncept modernog bankarstva uveo je kolonizator. Postoje ljudi u unutrašnjim selima koji još uvijek mjere svoje bogatstvo u stoci i prakticiraju robnu razmjenu", kaže u razgovoru za Lupigu nagrađivani kenijski pisac Stanley Gazemba.

"Moram priznati da mi je stran pojam patriotizma, osim ukoliko pod tim podrazumijevate suprotstavljanje pogubnoj autokraciji jednog režima – u to doba Tuđmanovog koji je svim sredstvima i silama suzbijao svaki demokratski proces – ili nepristajanje na ratnu agresiju njegova brata blizanca Slobodana Miloševića. Pod tom se krinkom naime i dalje i sve luđe krvavo ratuje i ubija - izraelski predsjednik sigurno sebe smatra neupitnim patriotom dok nemilosrdno ubija civile u Palestini, a međunarodna mu zajednica uredno asistira. Tako da, sasvim mi je svejedno gdje živim, jednako volim Beograd, bez Aleksandra Vučića, podrazumijeva se, tamo su mi prijatelji, ili Sarajevo gdje su mi prijatelji, kao i Split ili Ljubljanu. Patriotizam je meni stoga istoznačnica za slobodu i antifašizam, a ne za neki, pukim slučajem nam dodijeljeni, državni teritorij", govori u intervjuu za Lupigu novinarka i glavna urednica Feral Tribunea Heni Erceg.

"Kao i ostatak svijeta, Amerika je postala još skučenija, zagađenija, užurbanija, konzumerističkija i, naravno, skuplja. Jaz između bogatih i siromašnih je još vidljivi. Takođe su vidljivije udaljenosti i nesuglasice među ljudima. Amerika je imperija koja utiče na sve nas. Ono što vidimo u svojoj okolini vidljivo je i tamo. Na primjer, Arizona je toplija i siromašnija. Saobraćaj je gori. Ljudi imaju više oružja. Ima više nasilja. Manje humanosti. Kontakt sa prirodom je organizovan, unaprijed planiran i strukturiran. Priroda se smanjuje, dok se grade velike, sive, bezlične strukture. U knjizi se mnogo govori o ogradama i privatnoj svojini - nešto što sve više viđam i na Balkanu", kaže u razgovoru za Lupigu Rumena Bužarovska, koja je nedavno objavila svoju novu knjigu "Nakon Boga, Amerika" nastao tragom želje da se vrati na mjesta za koja je vežu godine koje je devedesetih, kao tinejdžerka, sa roditeljima provela u ovoj zemlji.