„Iz ove stvarnosti neprestano preispitujemo svoja sjećanja i pitamo se da li je sve bila laž, da li smo zaista u intimi svojih kuća oštrili noževe dok smo se na ulici licemjerno pozdravljali 'kako pripada'. A nismo“, kaže u intervjuu za Lupigu Refik Hodžić. Ovaj bivši novinar, aktivist, vrlo talentirani autor, svojevremeni glasnogovornik Haškog suda, a sadašnji strateški komunikator, danas će u Zagrebu predstaviti svoj roman „Polaroid kauboj“. Radi se o vrlo pitkom štivu, kratkim, melankolijom nabijenim pričama o autorovom odrastanju u vrijeme prijedorskog zlatnog doba, koncem sedamdesetih i osamdesetih. Iako je ono što će u gradu na Sani uslijediti 1992. godine ovdje ostalo u drugom planu, nadolazeća mračna vremena itekako se daju naslutiti, što romanu daje jednu dodatnu dimenziju.

„Vrh smenjenog rukovodstva, kojem sam i ja pripadao, bio je satanizovan godinama pre 'Jogurt revolucije'. Oni koji su famozni proces „diferencijacije“ pažljivije proučavali tvrde da je broj tako diferenciranih pojedinaca, uglavnom iz redova Vojvođana-starosedelaca, samo prve godine prelazio 30.000. Znam i iz najneposrednijeg uvida da su neki od mojih istaknutijih mlađih saboraca bili tako svirepo šikanirani da su, ne samo zadugo traumatizovani, nego su trajno nervno oboleli, a nekoliko njih se ubrzo nakon neviđenog šikaniranja i poniženja kojima su bili izvrgnuti teško razbolelo, pa i prerano umrlo“, govori u razgovoru za Lupigu Živan Berisavljević koji je imao čitav niz važnih funkcija u Titovoj Jugoslaviji. Na početku razgovora Berisavljević ističe da je Milošević u Srbiji postojao mnogo pre Miloševića.

"Možda je ovo i pravo vrijeme da najavim da će nam ovo biti jedan u nizu oproštajnih koncerata koje ćemo odsvirati ove godine. Oproštajni jer to dugujemo i publici, ali i nama, da se izguštamo. Kad pogledam unatrag, bilo je to lijepih 20 godina. Netko ne izdrži ni u braku toliko. A mi smo u našem „braku“, našoj vezi u kojoj je pet osoba izdržali dva desetljeća. Bilo je tu puno pregovaranja i kompromisa, ali i puno predanosti, entuzijazma, ljubavi i rada. Iznjedrili smo ta tri sjajna albuma na koja smo ponosni i iza kojih čvrsto stojimo", kaže nam uoči večerašnjeg koncerta Afiona u zagrebačkoj Močvari, vokalistica benda Lidija Dokuzović. Nastup benda kojeg nemamo priliku često vidjeti održava se povodom dvadesetog rođendana benda, a serija rođendanskih koncerata ujedno će, na žalost vjerne Afionove publike, biti i konačni oproštaj benda koji iza sebe ima više od pet stotina koncerata.

"Fašizam više nije u Nemačkoj, kod Hitlera, nego na drugim mestima. Nije mrtav, živ je. Pokušao sam tom pesmom da iznesem da otpor postoji i danas, i da ga treba buditi. Ali, gde je? Moj prepev „Partisana“ pokušaj je da se pesma ubaci u ovo naše današnje vreme", govori u intervjuu za Lupigu Nenad Marić, daleko poznatiji pod imenom Kralj Čačka. U 15-ak godina karijere, Kralj Čačka - inače akademski slikar - osvojio je sljedbeništvo na području cijele bivše Jugoslavije, a njegova djela dokazuju da je riječ o glazbeniku i stihotvorcu koji stoji rame uz rame s najboljima od onih što su ovaj jezik umjetnički kvalitetno upregli u vlastiti kantautorski izričaj. Lupiga je ugodno druženje poslije koncerta iskoristila da razgovara s glazbenikom koji svim svojim snagama, i mnogim nenaklonjenim okolnostima usprkos, čuva dostojanstvo onih koji ne žive da bi pjevali, nego pjevaju da bi živjeli.

„Ljubljana je i po pitanju otpada i po pitanju transporta cijela dva desetljeća ispred nas“, kaže Luka Tomac u opsežnom razgovoru za Lupigu. A Tomac itekako dobro zna što govori. Već više od dvije godine on je predsjednik Zelene akcije, a njezin je potpredsjednik bio punih deset godina. Radi se o okolišnoj organizaciji koja je početkom godine proslavila 33 godine postojanja, što je stavlja u red najstarijih udruga ovog tipa na ovim prostorima. S Lukom Tomcem razgovaramo na kraju radnog tjedna, pa iako je petak predvečer, pozivi i poruke poslovne prirode ne prestaju mu dolaziti. Aktualna je borba protiv spalionice medicinskog otpada na zagrebačkom Rebru, pa nema ništa logičnije da razgovor otpočnemo upravo tom temom. "Definitivno se radi o jednom projektu i tehnologiji kojoj nije mjesto na toj lokaciji", rezolutno će Toma koji je uvjeren da građanska inicijativa koja se formirala protiv gradnje spalionice može polučiti uspjeh.

"Mi imamo ministra zaduženog za okoliš koji stavlja LNG terminal kao svoju naslovnu sliku na društvenim mrežama i najavljuje ulaganja u fosilnu infrastrukturu. To nije ni dobro ni odgovorno. I Hrvatska i EU moraju napustiti fosilni plin do 2035. godine želimo li biti u skladu s Pariškim sporazumom i ciljem povećanja temperature ispod 1.5 stupnja. Zato vlada i resorni ministar trebaju ponuditi viziju Hrvatske koja će velikim koracima grabiti prema 100 posto obnovljivoj energetici, a ne ulagati u fosilne projekte i time se hvaliti", kaže u intervjuu za Lupigu Petra Andrić, programska voditeljica iz zagrebačkog ureda Greenpeacea. S Petrom Andrić, među ostalim, razgovaramo o akcijama ove organizacije, jednokratnoj plastici, sustavu gospodarenje otpada u Zagrebu, ali i o slučaju Inine plinske platforme, Ivana D. koja je u sjevernom Jadranu doživjela havariju što odgovornima nije upalilo nikakav alarm.