Ona je iz Hrvatske, a on s Kosova. Njihova ljubav se rodila u srcu Slovenije – Ljubljani. Prije nešto više od 11 godina, Tea Vidović u slovenskoj prijestolnici upoznaje Mirsada Dalipija. Dogodilo se to na radionici teatra potlačenih. I tu se iznjedrila ljubav koja će godinama kasnije biti ovjekovječena na filmskoj traci. "Mi smo se upoznali na temelju naših vrijednosti. Onda su se u naš život počele uplitati familije i društvo. To je bilo trnje koje nas je ometalo da se naša veza razvija. Ovdje je bilo normalno jedno, a tamo je bilo normalno nešto drugo. Kroz cijeli taj proces je bilo neko otkrivanje. Osim čina koji sam morala iznijeti njegov baki s rukama, na svadbi nisam znala što je kolo, kada se mora plesati, s kime, pa su se znali dogoditi i momenti ljutnje, jer mi na kraju nitko ništa nije govorio kako trebam nešto uraditi. U montaži sam vidjela da se za vrijeme plesanja smijem, a druge snajke nisu, što ni ja nisam trebala", govori nam Tea.

"Stanje je ozbiljnije nego se misli. Takvom stanju su doslovno doprinijele sve dosadašnje političke opcije u Zagrebu svojim nedjelovanjem i sve dosadašnje hrvatske vlade donošenjem više nego upitnih strategija i planova. Prije skoro 40 godine odlagalište Jakuševec je shvaćeno kao ozbiljan problem. Koncem osamdesetih je objavljen prvi poziv za sanaciju Jakuševca. Radio sam tada u Ingri koja je nudila rješenje privremenog prekrivanja odlagališta, iznalaženje nove lokacije i tek onda sanaciju", govori u intervjuu za Lupigu Viktor Simončič, samostalni savjetnik i ekspert za zaštitu okoliša. Simončič je rođen u Ljubljani, diplomirao na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao je na Univerzitetu u Karlsruheu u Njemačkoj još 1976. godine. Radio je u različitim institucijama i tvrtkama u nekoliko država te, kroz godine, publicirao više znanstvenih i stručnih radova.

"Da budem iskren, u suštini se ne smatram nikakvim Hrvatom, kod mene je to sekundarna stvar i na mjestima gdje trebam unositi svoju nacionalnost najčešće se zafrkavam, tako da sam dosad skupio zavidnu kolekciju svojih nacionalnih pripadnosti: Jugoslaven, Srbin, Židov, Rom, Atalanta, AC Milan, Napoli ... No, to je nešto što ti uglavnom drugi nametnu, tvoji neprijatelji bolje od tebe „znaju“ tko si ti i oni su tu da ti to daju na znanje, pa kad je već tako onda sam eto i Hrvat, njima za ljubav", kaže novinar i doktor matematike Franjo Šarčević, utemeljitelj portala Prometej koji je od početka medij suprotstavljen nacionalizmu, toj svjetonazorskoj pošasti koja uništava redom sve države bivše Jugoslavije. Zbog svojega je društvenog angažmana Šarčević, koji s obitelji živi u Sarajevu, česta meta iznimno ružnih i prijetećih uvreda. Sa Šarčevićem smo razgovor poveli nakon nedavne promocije njegove knjige u Zagrebu.

Kad biste samo znali koja služba je odgovorna, koga zvati, na koju se adresu obratiti ... Ni trenutka ne biste dvojili i iz istih stopa otišli biste prijaviti problem. Samo da niste kronično alergični na birokraciju, javne službe i protokole, njihove službenike, rodbinu i rođake ... Dok ljudi uglavnom bave najvećim problemima (svojima, dakako), negdje je netko marljivo radio za dobrobit svih i rodio se - Popravi.to! Inicijativa civilnih hakera Code for Croatia, u suradnji sa Gongom, pokrenula je internet platformu na kojoj nadležnim vlastima u svakom trenutku možete službeno prijaviti komunalni problem. Kako su ovi volonteri bez kune ili eura nagrade samovoljno navalili na birokratski aparat iscijedivši iz njega, među ostalim, tajnu točnog broja gradova, općina i odgovornih službi zajedno s adresama, porazgovarali smo s koordinatorom portala Popravi.to, Zoranom Lušom te Svjetlanom Knežević iz Gonga.

"Svijest ljudi se vremenom mijenja na bolje, prihvaćenost u široj zajednici je veća, ali i sama queer zajednica jeste povezanija nego prije 10 ili 20 godina. Ali ono što nije dobro, to su desno orijentirani klerikalni pokreti. S ovim pokretima koji su iznimno dobro organizirani dijaloga nema. Ako gay, lezbijka ili trans rodna osoba želi imati pristup zdravstvenoj skrbi ne ugrožava nekoga tko kleči ili ne kleči bilo gdje, ali desno orijentirani pokreti, već negdje oko desetljeća i više, u Hrvatskoj namjerno promoviraju homofobiju i transfobiju pod plaštom da je netko tko je straight time ugrožen, ali ne – nije. Ljudi samo žele imati iste mogućnosti, kao i drugi, i to je sve", kaže u razgovoru za Lupigu Antonija Stojanović iz riječke udruge LORI koja je nedavno organizirala sedmo izdanje festivala queer i feminističke kulture Smoqua na kojem je glavna tema bila - osjećaju li se LGBTIQ osobe sigurno u javnim prostorima Hrvatske.

"Najluđa stvar je bila u Podgori. Vjerojatno se sjećaš onog trenutka kada jedna žena priča o čudnim imenima ljudi koji su bili tamo i onda kaže ime: Zbjegan iz Podgore. Kad je to rečeno na filmu iz publike se čuo glas: 'Evo me, tu sam!'. Zbjegan se pojavio na projekciji. Mislim, ja ga nisam znao, ali poslije sam ga upoznao", govori u intervjuu za Lupigu Ivan Ramljak, režiser dokumentarca “El Shatt – nacrt za utopiju” koji je ovoga ljeta bio apsolutni hit u Hrvatskoj. Za one koji se još nisu susreli s pričom o El Shattu, reći ćemo kako se radi o kompleksu izbjegličkih logora na poluotoku Sinaj, na teritoriji Egipta, kamo je tijekom Drugog svjetskog rata izbjeglo otprilike 30.000 Dalmatinaca, bježeći pred okupacijom nacista i domaćih izdajnika. Boraveći u pustinji izbjeglice su organizirale samostalnu upravu u sklopu koje su djelovala umjetnička društva, škole, pa čak i crkva.