Zagrebačka odvjetnica Vanja Jurić, specijalizirana za medijsko pravo, među istaknutijim je hrvatskim odvjetnicama koje u Hrvatskoj, promičući borbu protiv SLAPP tužbi, brane pravo javnosti na informacije, a time, posve neposredno, i samu demokraciju. Valja podsjetiti: termin "SLAPP tužbe" akronim je od engleskoga "Strategic lawsuits against public participation", što se može prevesti kao "strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja" ili, kraće i jasnije, "javnog angažmana". Istodobno, riječ je o spretnom akronimu, jer "slap" na engleskom znači – "šamar". Pučki bi se reklo: "Odvalit ću ti sudsku 'šamarčinu', da začepiš već jednom tu novinarsku gubicu". Prema podacima Europskog parlamenta i HND-a, po broju SLAPP tužbi protiv novinara Hrvatska je među najlošijim zemljama u Europskoj uniji. 

Vanja Jurić, među ostalim, članica je stručne skupine Europske komisije za borbu protiv SLAPP tužbi, voditeljica GONG-ovih radionica o SLAPP tužbama i brošure "Anti-SLAPP kurikulum za edukaciju odvjetnika i pravnika u Hrvatskoj". Na radionicama što ih je ove godine vodila, njihovi sudionici, osobito sutkinje i odvjetnici, složili su se kako je zbog slabe normiranosti i manjka sudske prakse nužno što više edukacija, ali i da problemi sudbene vlasti nisu samo problem sudstva, već i da vlast sucima mora omogućiti uvjete za kvalitetan rad. O tom problemu, koji u Hrvatskoj itekako opterećuje pravo na slobodu govora, Vanja Jurić govorila je za Lupigu.

"Te tužbe najbolje definira činjenica da su one u svojoj biti neosnovane" (FOTO: Udruga Domino)

Mnogo se govori SLAPP tužbama, ali jedan problem izmiče: može li se precizno definirati SLAPP tužba? Može li se za svaku pojedinačnu tužbu precizno odgovoriti da jest ili nije SLAPP?

- Može, ali zahtijeva puno znanja. I pitanje koje postavljate je važno jer je stvarno bitno da ne miješamo SLAPP postupke s drugim vrstama postupaka, u suprotnom će isticanje SLAPP prigovora izgubiti na vjerodostojnosti. Tema same definicije je od početka dosta velika i na razini Europske unije - kako definirati tu specifičnu vrstu postupaka u zakonskim tekstovima, a da istovremeno bude i dovoljno precizno i dovoljno široko, da može obuhvatiti sve vrste postupanja kojima se postižu SLAPP učinci. Ono što je dodatan faktor jest što se ne može dati formula koja je uvijek ista i primjenjiva, već će odgovor uvijek ovisiti o konkretnim okolnostima pojedinog predmeta. U smislu elemenata koji se smatraju elementima SLAPP tužbi, ima ih dosta, ali u većini slučajeva neće svi postojati istovremeno. Prijedlog direktive je i dalje prijedlog, dakle, nemamo još konačni tekst, a kad ga budemo imali, presudnu ulogu će imati sudovi koji će, u nekom trenutku, uspostaviti sudsku praksu. Očekujem da će do tada proći još dosta vremena, ali stručnjaci koji se bave temama slobode izražavanja i danas uglavnom mogu dosta precizno utvrditi je li nešto SLAPP ili nije. 

Molim Vas što jasniju i pragmatičniju definiciju SLAPP tužbe: za kolege novinare, redakcije i odvjetnike poput vas, koji su na strani slobode govora.

- Te tužbe najbolje definira činjenica da su one u svojoj biti neosnovane, odnosno da im nedostaje činjenična i pravna osnova pa je, već na samom početku, jasno da tužitelj u konačnici neće i ne može uspjeti s tužbenim zahtjevom. Ali da bismo mogli ocijeniti je li neka tužba neosnovana, moramo znati puno o temeljnim standardima slobode izražavanja i sudskoj praksi nacionalnih sudova i Europskog suda za ljudska prava. To predznanje je ključno jer se radi o dijelu prava koji ovisi o nijansama. Na primjer, kad govorimo o uvredi, ona će često biti dopuštena ako se odnosi na dužnosnike, političare ili tijela javne vlasti, ali neće ako se radi o prosječnoj osobi koja nije javna i u odnosu na koju ne postoji javni interes. Bitno je i znati razliku između vrijednosnih sudova i činjeničnih tvrdnji i razlikovati pravila koja se tu primjenjuju. Važno je razumjeti što se smatra pitanjem od javnog interesa i shvaćati, u pravnom smislu, potpuno drugačiji položaj dužnosnika i političara, od prosječnog građanina. Tih nijansi je puno, a kada njima baratamo, onda je vidljivo da SLAPP postupci, za razliku od onih legitimnih, ne služe zaštiti prava pojedine osobe, već da vođenjem samog postupka, a često i više njih, sa svim financijskim i vremenskim opterećenjima koje nose, kod tuženika izazovu strah i prisile ga da prestane javno progovarati o nekoj temi od javnog interesa. Ciljevi su, dakle, ušutkavanje i (auto)cenzura. Od drugih elemenata, to su: da se radi o temi od javnog interesa kojom se ostvaruje pravo na javnu participaciju, pretjerano visoko postavljeni tužbeni zahtjevi, podnošenje više tužbi radi bitno istih informacija protiv iste ili različitih osoba, nesrazmjer u moći između tužitelja i tuženika i slično.

Kada se novinar i redakcija te njihov branitelj u Hrvatskoj suoče s tužbom za koju se može jasno reći da je SLAPP tužba, nemaju alata da se suprotstave tom maltretiranju. Preporučite im što da učine? Kako da se brane?

- Edukacije o ovoj temi obično traju oko pet sati, tako da je dosta teško ovdje sažeti načine obrane i moguće strategije. Pored toga, „obrana“ uvijek ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja – o tome tko je tužitelj, na kojoj pravnoj i činjeničnoj osnovi temelji tužbu, postoji li jedan postupak ili više njih, jesu li informacije o kojima se radi vrijednosni sudovi ili činjenične tvrdnje, je li konkretna tema dio šire javne rasprave i slično. Iako termin SLAPP još uvijek ne postoji u našem zakonodavstvu, bitno je sudu odmah sugerirati da se radi o vrsti tužbe koja predstavlja zloporabu prava i dokazivati da ne postoji dostatna osnova. U našem zakonu i sada postoje neke odredbe koje bi suci mogli primjenjivati, ali to uglavnom nije slučaj. U svakom slučaju, zastupanje treba temeljiti na činjenici da tužitelj pripada nekoj od kategorija osoba koje su podložnije kritici i nadzoru javnosti, dokazivanju da sporne informacije nisu objektivno podobne nanijeti štetu, dokazivanju točnosti činjeničnih tvrdnji ili postojanja dostatne činjenične osnove za iznošenje vrijednosnih sudova, dokazivanju provjere informacija i dobre vjere, dokazivanju ispunjenja nekog od razloga za oslobođenje nakladnika od odgovornosti i, u svim slučajevima, obrazložiti postojanje javnog interesa, kao središnjeg kriterija u postupcima ove vrste. Jako je važno sve potkrijepiti stajalištima viših sudova, odlukama našeg Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava. Savjetovala bih i protivljenje dokaznim prijedlozima koji su očito nepotrebni i predstavljaju sredstvo odugovlačenja, odnosno stvaranja dodatnih troškova, ukazivanje sudu ako tužitelj nije podnio zahtjev za ispravak ili iskoristio neko drugo sredstvo koje je objektivno imao na raspolaganju, dokazivanje da je tužitelj, radi bitno istih informacija, pokrenuo postupke i protiv drugih osoba, medija ili organizacija ili više postupaka protiv iste osobe. 

"Presudnu ulogu će imati sudovi koji će, u nekom trenutku, uspostaviti sudsku praksu" (FOTO: Pixabay)

Postoji li u Hrvatskoj sudska praksa koja prepoznaje SLAPP tužbe? Je li ijedan hrvatski sud ikada odbacio neku tužbu ocijenivši je neopravdanom SLAPP tužbom, ili, je li ijedan sud presudio u korist slobode govora ocijenivši tužbu SLAPP predmetom?

- Koliko mi je poznato, ne postoji pravomoćna presuda naših sudova koja prepoznaje termin SLAPP ili koja obrazloženje temelji uzimajući u obzir elemente koji karakteriziraju SLAPP postupke. To mi je, s jedne strane razumljivo, s obzirom da se radi o pojmu koji ne postoji u našem zakonodavstvu, a sudovi su dužni suditi temeljem zakona. S druge strane, skoro mi je nevjerojatno da u sasvim očitim situacijama, sudovi ne koriste čak ni one odredbe koje postoje u našem zakonodavstvu, a mogu se primijeniti. Sigurno je da suci o ovim temama moraju proći edukacije i ne mislim da je to samo njihova odgovornost, sustav je taj koji bi to morao osigurati i poticati.

Prepoznaje li Europski sud za ljudska prava SLAPP tužbe? Može li tu biti putokaz hrvatskim sudovima?

- Postoji jedna odluka Europskog suda za ljudska prava, iz ožujka 2022. godine, koja spominje pojam SLAPP tužbi, na način da opširno citira izvještaj Povjerenice za ljudska prava Vijeća Europe, kao dio relevantnog pravnog okvira. Dalje u odluci se navodi da taj izvještaj Povjerenice navodi sud na “svijest o rizicima koje sudski postupci pokrenuti s ciljem ograničavanja sudjelovanja javnosti donose za demokraciju”. Sama odluka značajnije je utemeljena na ranije ustanovljenim standardima slobode izražavanja, ali mislim da je ovo važan korak u praksi Europskog suda i mislim da i ovu odluku možemo koristiti, kao jedan od argumenata.

HND je izračunao da je Hrvatska ima najviše SLAPP tužbi u Europi. Što vi mislite, zašto je tako, i što učiniti s gotovo tisuću takvih predmeta?

- Nisam sigurna u same statistike jer se dosta razlikuju, ovisno o tome tko i kako provodi istraživanja. Prema najnovijem izvještaju koje je pripremljeno na zahtjev Europskog parlamenta, Hrvatska je i dalje pri vrhu, ali mislim da je pretjerano reći da svih tisuću predmeta o kojima informacije svake godine prikuplja HND predstavljaju SLAPP postupke. Međutim, neovisno o tome što sigurno svi ti postupci nisu SLAPP postupci, brojka je sama po sebi ozbiljna i zabrinjavajuća, posebno uzimajući u obzir da je Hrvatska mala zemlja. Što učiniti sa svim tim predmetima? Bojim se da nema puno izbora, sudovi po svim tužbama koje su podnesene moraju postupati i put će, samim time, biti dosta dug. Nadam se da polako stvaramo sudsku praksu koja će jamčiti dosljednu primjenu standarda Europskog suda za ljudska prava, što će, u konačnici, dovesti do pada broja takvih predmeta. Takav smjer pokazuju i neke od posljednjih odluka našeg Ustavnog suda koje se tiču slobode izražavanja, međutim, niži sudovi i dalje često ne primjenjuju pravo na način na koji bi trebali. Uglavnom, čeka nas još dosta godina do faze da možemo reći da je broj takvih predmeta u ozbiljnom padu. To će se desiti kada praksa počne pokazivati da naši sudovi štite slobodu izražavanja na razinama na kojima se ona štiti u zemljama članicama za koje želimo da nam budu uzor.

Vanja Jurić i Mirela Čavajda na dodjeli nagrade Nada Dimić za promicanje društvenih sloboda, 2022. godine (FOTO: Udruga Domino)

Kolika je odgovornost vlasti u prosvjećivanju javnosti da SLAPP tužbe uvelike oštećuju demokraciju? Može li se vlast u Hrvatskoj smatrati odgovornom za atmosferu u kojoj cvjetaju SLAPP tužbe?

- Vlast nosi najveću odgovornost i upravo bi vlast, a mislim na svaku i bilo koju vlast, trebala biti inicijator i nositelj podizanja svijesti o tome što je sloboda izražavanja, zašto je apsolutno nužna u demokratskom društvu i koliku štetu nanose SLAPP tužbe. Nositelji vlasti su naši predstavnici i odgovorni su nama – građanima, a mi imamo temeljno pravo primati informacije od javnog interesa. Ograničenja slobode izražavanja i medijskih sloboda, a SLAPP postupci se pokreću upravo s tom svrhom, dovode u pitanje ostvarivanje svih naših prava, ako znamo da se time objektivno ograničava mogućnost građana da nadziru sva politički i društveno važna pitanja. Ako tome dodate način na koji predstavnici vlasti često razgovaraju s novinarima ili činjenicu da ima dosta sudskih postupaka u kojima su sami političari i dužnosnici podnosili tužbe protiv medija, novinara, aktivista i drugih, čini se da izostaje borba za demokratske standarde na koje se često pozivaju. 

Ministarstvo kulture i medija svojedobno je formiralo radnu skupinu za suzbijanje SLAPP tužbi. Je li ta skupina išta postigla?

- Nisam članica te skupine pa nemam neposrednih informacija, osim onoga što sam vidjela u medijskim izvještajima. Mislim da je održano par radionica po većim gradovima, ali nemam dojam da je do sada napravljeno nešto što se može smatrati sustavnim i cjelovitim. A jedino takav pristup može dati rezultate. Ulogu koju bi ovdje trebalo imati resorno ministarstvo preuzele su organizacije civilnog društva koje se time jako aktivno bave, ali podrška sustava je nezamjenjiva, posebno kada govorimo o potrebnim zakonodavnim izmjenama i edukacijama unutar pravosudnog sustava.

I Europski parlament bavi se tim problemom. Prijedlog europske uredbe je iznesen. Kada će zaživjeti, i kako? Hoće li, po vama, pomoći javnosti i novinarima u Hrvatskoj?

- Direktiva je još u fazi prijedloga i postoje neki pokazatelji da su stvari u završnim fazama, ali to su procesi koji u EU traju dosta dugo i ne znamo kada će stupiti na snagu niti kakav će biti konačni tekst jer se oko toga i dalje lome koplja. A s obzirom da se radi o direktivi, i kada stupi na snagu, države članice će imati razdoblje za uvođenje tih odredbi u nacionalno zakonodavstvo, dakle izgledno se radi o najmanje još par godina. Jednako neoptimistično, i kada jednom stupi na snagu, direktiva prema trenutnom tekstu, ima dosta ograničenja – na primjer, odnosi se samo na građanske i trgovačke postupke (ne i kaznene) i samo na predmete koji imaju neki međunarodni element. To znači da direktivom neće biti obuhvaćeni kazneni postupci koji se vode zbog kaznenih djela uvrede i klevete, kao ni većina naših domaćih predmeta. Osim, naravno, ako naš zakonodavac ne odluči da će zaštitu koja se pruža direktivom proširiti i na kaznene predmete i predmete koji nemaju tzv. cross-border element. Uglavnom, jako puno ovisi o poziciji koju će zauzeti naša vlast, a kako stvari u ovom trenutku stoje, ne čini se da ovo pitanje vide kao naročito važno.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatna arhiva

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"