Finska je trenutno druga zemlja po slobodi medija na svijetu, barem po listi nevladine organizacije „Reporteri bez granica“. Ispred Finske je, s malom razlikom, samo Norveška, dok je Hrvatska, ne sumnjate, na zavidnom 64 mjestu te liste, na kojoj se nalazi 180 svjetskih zemalja. Finski „score“, vrijedi primijetiti, „samo“ je četiri puta bolji nego hrvatski. Također, Finska je prema zakladi „Otvoreno društvo“, zemlja s najvišom medijskom pismenošću na svijetu te s najsnažnijim otporom širenju lažnih vijesti u Europi. Po istraživanju Reutersovog instituta, od trideset i sedam promatranih zemalja upravo građani Finske iskazuju najviše povjerenja u mainstream medije svoje zemlje, dok o hrvatskom društvu ponešto govori i podatak istog instituta kako od svih promatranih država upravo Hrvatska drži rekord u kategoriji „izbjegavanje vijesti“. Naime, prema ovim podacima čak 56 posto građana u Hrvatskoj izbjegava vijesti. Zanimljivo je spomenuti i kako Europskom unijom trenutno predsjeda Finska, a na toj će je poziciji početkom sljedeće godine zamijeniti upravo Hrvatska, zbog čega se dio civilnog društva ove dvije zemlje organizirao i umrežio te svojim vladama predstavlja određene prijedloge.

SVIJETLI I MRAČNI PRIMJERI: Na koji se način boriti protiv zločina iz mržnje i govora mržnje

UPOZORENJE UOČI HRVATSKOG PREDSJEDAVANJA: 2019. i 2020. ključne su godine za preoblikovanje Europe

Za impresivne medijske podatke, što se Finske tiče, zaslužno je postojanje nezavisne samoregulatorne medijske institucije - Vijeća za masovne medije, ističe Elina Grundström, predsjednica tog Vijeća, koja je nedavno posjetila Zagreb te sudjelovala na konferenciji posvećenoj borbi protiv govora mržnje o kojoj je Lupiga detaljno pisala. Finsko Vijeće za masovne medije je institucija koja, čini se, djeluje slično Vijeću časti našeg Hrvatskog novinarskog društva, no s mnogo više društvenog utjecaja. O tome dovoljno govori činjenica da, prema istraživanju, 87 posto finskih građana zna za postojanje te institucije, a preko polovice građana poznaje i rad Vijeća. 

Finsko Vijeće za masovne medije ima dva zadatka. Prvi je interpretirati smjernice za novinarski rad te sankcionirati kršenja tih smjernica i novinarske etike. Svatko može podnijeti žalbu na rad određenog medija, a jedina kazna koju Vijeće izriče je obveza da se u dotičnom mediju objavi odluka Vijeća. Drugi zadatak Vijeća je dosljedna obrana slobode govora i objavljivanja. Naša sugovornica, Elina Grunström, ističe i kako Finska nije usamljeni primjer, jer i druge zemlje izuzetno visoko ocijenjene po pitanju slobode medija imaju slične modele samoregulacije. Ako novinari i mediji samoupravljaju medijskim poljem, to bitno doprinosi smanjivanju autocenzure. Posljedično, gradi se i povjerenje javnosti u medije, a opada prisutnost lažnih vijesti i govora mržnje. O funkcioniranju tog Vijeća za masovne medije, koje bi onima što kroje hrvatsku medijsku politiku trebalo biti uzor, Grundström detaljnije govori u ovom razgovoru za Lupigu.

"Povjerenje javnosti zarađuje se tako da se novinarskom poslu pristupa etički" - Elina Gründstrom (FOTO: Lupiga.Com)

Koja je veza između slobode medija, povjerenja javnosti u medije te postojanja snažnog i u javnosti prepoznatljivog vijeća za medije?

- Ukoliko su mediji samoregulirani na vjerodostojan način, tada vlada može uvesti liberalne zakone o medijima. Dakle, stvar je obostrana – ako imate snažnu samoregulaciju, nema potrebe da vlasti nadziru medije, a novinari mogu zahtijevati slobodu objavljivanja. Samoregulacija također utječe na recepciju medijskog sadržaja. Javnost prepoznaje da u medijima nema faktičkih grešaka, a ukoliko ima, one budu ispravljene. Povjerenje javnosti zarađuje se tako da se novinarskom poslu pristupa etički. Dakle, ta veza koju ste spomenuli proizlazi iz međudjelovanja ova tri spomenuta elementa.

Možete li nam reći kakav je točno sastav finskog Vijeća za masovne medije, odnosno, tko sve u njemu sjedi?

- Osmero članova predstavlja medije. Oni su izabrani od strane novinarskog društva, udruge izdavača, udruge političkih listova, kulturnih magazina, komercijalnih radija i tako dalje. Televizijske kuće nemaju svoje udruženje, pa imamo pojedine nezavisne televizije, jednu komercijalnu TV-kuću te finskog javnog operatera Yle, kao članove. To su dakle tijela koja biraju osmero članova, a oni su uglavnom novinari ili glavni urednici. Petero članova predstavlja javnost. Njih bira samo Vijeće temeljem javnog natječaja. Predsjednik Vijeća je trinaesti član, to sam, u ovom trenutku, ja. Već duže vremena predsjednik je novinar, ali ponekad je predsjednik znao biti i netko iz odvjetničke struke. Predsjednikov mandat traje četiri godine, a članovima tri godine i pri tom se oni svake godine rotiraju, tako da imamo balans iskusnijih i manje iskusnih članova. Osim mene svaki član ima i svog zamjenika, koji ima sve ovlasti ukoliko dotični član nije u mogućnosti biti prisutan.

"Imali smo dugu tradiciju autocenzure, no uspjeli smo to nadvladati" (FOTO: Lupiga.Com)

Kakav je profil ovih petero članova društva koji predstavljaju javnost?

- Po našim pravilima (na ovom linku možete ih pročitati na engleskom, op.a.), barem dvoje moraju imati specifična znanja o etici ili medijima. Često imamo stručnjake sa sveučilišta. Što se ostalo troje tiče, nastojimo uzeti građane koji su sposobni raspravljati o etičkim pitanjima, međutim oni dolaze iz različitih krugova. Također se trudimo da su među članstvom zastupljene sve finske regije, sve dobne skupine i tako dalje.

Finska je također jedna od zemalja s najslobodnijim medijima. Imate li slučajeva sudskih tužbi protiv novinara, koje bi naočigled bile primjeri političkog pritiska, kakvi su u Hrvatskoj česti, gdje trenutno, prema nepotpunim podacima, imamo preko 1.100 tužbi protiv medija i novinara?

- Niz godina bili smo na prvom mjestu liste World Press Freedom Index, koju sastavljaju „Reporteri bez granica“ (RSF). U to vrijeme nismo imali nijedan visokoprofilni slučaj na finskim sudovima, koji bi se ticao tužbi protiv novinara ili medija. Tijekom 2016. godine imali smo vrlo nesretan slučaj da je tadašnji premijer (to je bio Juha Sipila, op.a.) pokušao utjecati na izvještavanje javnog servisa Yle. Možda vam je poznat taj slučaj. Međutim ni to nije došlo do suda. Naše Vijeće donijelo je nekoliko odluka oko toga te smo čak izrekli ukor Yleu zato što je kuća popustila i odustala od nezavisnog donošenja novinarskih odluka. Naime, na internetskoj stranici Ylea objavljena je priča o mogućem sukobu interesa premijera, a uključivala je i njegovu rodbinu. Bila je riječ o velikom rudarskom projektu koji je bio obilato subvencioniran od strane vlade, a ugovor je dobila i tvrtka premijerovih rođaka. Premijer se izuzetno uzrujao oko te priče, jer je dovela u pitanje njegov integritet, te je više puta telefonski nazvao urednike Ylea. Nakon toga urednik je napravio nešto neobično – sam je napravio nekoliko promjena u članku, bez ikakvog novinarskog opravdanja. Dakle, bilo je očito da je to napravio zbog premijerove ljutnje. Osudili smo to odustajanje od novinarske nezavisnosti, jer novinari moraju raditi slobodno od bilo kakvih pritisaka.

"Sloboda medija služi javnosti i društvu" (FOTO: Lupiga.Com)

Kako je taj slučaj završio?

- Premijer je govorio kako ne možemo tvrditi da je on zaista htio povrijediti slobodu medija, no na kraju je izjavio da je trebao biti oprezniji. Dakle, na određeni način je priznao da nije djelovao najpametnije. Slučaj nikada nije došao do suda, riješilo ga je naše medijsko vijeće. Nije bilo nikakvog uključivanja vlasti ili sudskog sustava. Mislim da trenutno imamo četiri slučaja na sudu, koji se uglavnom tiču povrede privatnosti. Također, u jednom je dnevnom listu objavljena priča koja se tiče vojske, a sporno je pitanje da li je objavljeno previše povjerljivih informacija. Međutim, ne bih ni jedan od tih slučajeva nazvala političkim. Vrlo je važno da se novinare ne izvodi pred sud. U Finskoj smo, inače, imali dugu tradiciju autocenzure, no uspjeli smo to nadvladati. Sada imamo vrlo slobodne medije, a pri tom smo odlično ocijenjeni i što se tiče otpornosti javnosti na dezinformacije, koje često šire proruske grupacije. Na primjer, dogodio se slučaj užasnog ubojstva triju žena na istoku Finske, nakon čega su se počele širiti vijesti da su sve žrtve Ruskinje. Cilj tih dezinformacija bio je raspiriti etničke sukobe. Međutim finski mediji su odmah prepoznali što je tu „fake news”, a ni građani nisu širili tu priču preko društvenih mreža. 

Sloboda medija, dakle, izravno utječe na zdravo funkcioniranje društva?

- Naravno, i to je vrlo važno i za Hrvatsku. Sloboda medija – što znači da se novinare ne izvodi pred sudove i da nema razloga za autocenzuru – nije samo u službi novinara. Sloboda medija u suštini služi javnosti i društvu. Kada govorimo o slobodi medija, ne govorimo samo o slobodi pisanja i izražavanja za novinare. Govorimo zapravo o onom drugom dijelu te priče o slobodi govora – a to je pravo javnosti da bude točno i pošteno informirana.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"