"Nekoliko je ovdje nepoznanica: koliko će dugo trajati ova kriza i hoće li biti jednako pogubna kao ona iz 2008. godine od koje smo se opravljali gotovo deset godina i zbog koje je iz Hrvatske iselilo više od deset posto stanovništva i čije posljedice nas tek očekuju u narednim desetljećima. Drugo je pitanje hoće li utjecati na našu sposobnost preživljavanja i hoćemo li u njoj osigurati primjerenu podršku ranjivijim skupinama u društvu, onima koji nemaju tu zalihu nekretnina i ušteđevine u bankama. Ovakva kriza je opasna zbog mogućih socijalnih nemira i prilika za rast populističkih političkih zvijezda koje parazitiraju na strahu građana, bez davanja primjerenih rješenja", govori u intervjuu za Lupigu Nedjeljko Marković iz udruge Pragma, ujedno i predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva.

"Tragedija je u tome što je dominantan isti način razmišljanja autoviktimizacije i uperanja prstom u drugog: mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više; mi koljemo (kad se mora), ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov – kako je to napisao Danilo Kiš u svom traktatu o nacionalizmu. Posle užasnih zverstava, nije došlo do katarze i promene paradigme. Običan čovek, građanin većine država nastalih na prostoru nekadašnje Jugoslavije, danas je obespravljen, osiromašen (i materijalno i duhovno) i decenijama živi bezizlazni Dan mrmota na periferiji kapitalizma", govori u velikom intervjuu Siniša Tucić, novosadski književnik izuzetno britkog pera što demonstruje i u ovom razgovoru koji itekako vredi da se pročita.

„Koju obnova? Središnji ured za obnovu je počeo nešto graditi, ali s tim se moralo krenuti još prošlog ljeta. Ministarstvo graditeljstva pod vodstvom Darka Horvata je krivo za to. Nije ni čudo što ljudi odustaju, ne vjeruju nikome, a očekuju još manje. Sve što je na Baniji smisleno napravljeno, dogodilo se zahvaljujući privatnim i korporativnim donatorima“, ovako na naše pitanje kako ocjenjuje obnovu potresom pogođene Banije reagira Ivan Blažević, direktor Zaklade Solidarna koja od potresa intenzivno djeluje u ovom kraju. S Blaževićem smo razgovarali povodom velikog priznanja koje je ovog tjedna dobila Solidarna. Naime, njen projekt Fond 5.5, dobitnik je nagrade Europski građanin, što je priznanje kojim Europski parlament vrednuje rad udruženja, organizacija i pojedinaca.

Inženjer Googlea Blake Lemoine završio je nedavno na prisilnom godišnjem nakon što ga je LaMDA, umjetna inteligencija za obradu jezika iliti chatbot uvjerila da ima osjećaje. Objavio je dijelove iz intervjua, kako bi dokazao da ovaj napredni program specijaliziran za dijalog ima svoje vlastite misli i - osjećaje. Lupiga je u zadatak dobila da ispita sličan program, Emerson AI, dakle napredni chatbot dostupan na Telegram aplikaciji. Naime, naša čitateljica porazgovarala je s njim o kapitalizmu i socijalizmu i Emerson je, odgovarajući na niz pitanja, zaključio kako je vrijeme da zemaljsko roblje ustane. No, naša je oklada bila da je Emerson inteligentan dovoljno da u jeziku prepozna nečiju naklonost određenoj ideji i da samo ide niz tu dlaku. Na koncu smo ga, očekivano, uhvatili u laži.

"Što nam vrijedi 20 i nešto godina napora u revitalizaciji naslijeđa antifašizma ako smo još duboko umočeni u Tuđmanovu matricu objašnjenja Jugoslavije kao tamnice Hrvata, od njenog samog početka pa do kraja. A ta je priča samo dio šire mitologije o 1.000 godina borbe Hrvata za vlastitu državu. Prvo, nacije kakve danas znamo nastale su prije nekih dvjestotinjak godina, prije toga nisu postojale. Ne Hrvata, nego niti jedne", kaže u razgovoru Stevo Đurašković, politolog i povjesničar, docent na Fakultetu političkih znanosti. On takvu "povijesnu mitologiju", kaže, zove „Gospodari prstenova“. "Bajka u kojoj postoje samo mi - uvijek dobri, nevini i vječne žrtve – dok je s druge strane stalno neko arhetipsko Zlo koje nas želi uništiti. To se zlo prije zvalo Beč, Budimpešta, Venecija, Beograd, a sad se dijelom zove Bruxelles", nastavlja Đurašković

„Mislim da bi sitan život bio život koji je izbjegao svaku pozornicu, kojeg ne pronalazi Google, ali ipak se, naravno, dogodio – i to kako! Ne bih dijelila načine življenja na dobre i loše, ali mislim da su u ovoj zbirci svi proživjeli onaj sitniji život, u smislu vidljivosti. A opet, ja sam ih sad malo zeznula“, kaže književnica Mima Juračak u intervju za Lupigu. Autorica je dobitnica nagrade Prozak 2020. godine na temelju čega joj je objavljena zbirka priča „Sitan život“. Ta će zbirka premijerno biti predstavljena na ovogodišnjem festivalu Prvi prozak na vrh jezika koji počinje u srijedu u slavnom parku ispred zagrebačke Bookse. "Iskreno, voljela bih da ova zbirka zabavi, da bude štivo koje će netko možda ponijeti na plažu, pročitati ga, ostaviti na ručniku i skočiti u more", očekivanja su Mime Juračak od svog prvijenca.