INTERVJU – VUK PERIŠIĆ

„Čovjek koji mora paziti hoće li izgovoriti da li ili je li nije slobodan čovjek“

ritn by: Dubravko Grakalić | 07.09.2023.
INTERVJU – VUK PERIŠIĆ: „Čovjek koji mora paziti hoće li izgovoriti 'da li' ili 'je li' nije slobodan čovjek“
"Jezik nije nacionalna nego individualna kategorija. Svaki čovjek i građanin mora imati pravo slobodno koristiti riječi i oblike kakve god poželi. Ako mu se to pravo uskraćuje i njegova misao prestaje biti slobodna. Postavili ste pitanje o budućnosti. Društvo koje vjeruje u tako očitu laž da jezici koji se nazivaju hrvatskim i srpskim nisu jedan jezik budućnosti nema", kaže u razgovoru Vuk Perišić, riječki književnik, publicist, prevoditelj i žestoki kritičar hrvatske svakodnevnice, koji upozorava na devijacije i pogrešne vrijednosti koje se svesrdno gaje u društvu, što je tema koja će i dominirati u ovom intervjuu. Razgovor smo započeli aktualnim prijedlogom Zakona o hrvatskom jeziku kojeg je predložila Matica hrvatska, a prigrlila HDZ-ova vlada, a Perišić će intervju zaključiti tvrdnjom da u Hrvatskoj tranzicija još nije započela.

Riječki književnik, publicist i prevoditelj Vuk Perišić – autor nedavno objavljenog romana „Signali i svjetionici“ te knjige eseja „Od Vardara do Weimara“ – oštar je kritičar hrvatske svakodnevnice, upozoravajući na neke devijacije i pogrešne vrijednosti koje se svesrdno gaje u društvu, što je tema koja će i dominirati u ovom intervjuu. Razgovor smo započeli aktualnim prijedlogom Zakona o hrvatskom jeziku kojeg je predložila Matica hrvatska, a prigrlila HDZ-ova vlada.

Pisali ste o jeziku, hrvatskom ili srpskom. Kako komentirate zakon o jeziku koji nameće Matica hrvatska, ima li on budućnost u stvarnom životu?

- To je nasrtaj na slobodu govora. Jezik nije nacionalna nego individualna kategorija. Svaki čovjek i građanin mora imati pravo slobodno koristiti riječi i oblike kakve god poželi. Ako mu se to pravo uskraćuje i njegova misao prestaje biti slobodna. Postavili ste pitanje o budućnosti. Društvo koje vjeruje u tako očitu laž da jezici koji se nazivaju hrvatskim i srpskim nisu jedan jezik budućnosti nema.

Pokušava li se matičinim zakonom propisati novogovor i može li se on nametnuti?

- Hrvatski jezik je već 1990. godine tragično unakažen i osiromašen. Do tada smo, primjerice, imali oblik i za kontinent (Evropa) i za Jupiterov satelit (Europa). Začudo, još uvijek nemamo ministarstvo izvanjskih poslova. I bez posebnog zakona uspostavljen je jezični teror i nastao je indeks zabranjenih riječi. Čovjek koji mora paziti hoće li izgovoriti "da li" ili "je li" nije slobodan čovjek. U Hrvatskoj je dokazana točnost Orwellove poruke da se nasrtajem na jezik slama misao, a slamanjem misli, slama se sloboda. No jezik živi, opire se, možda preživi.

Pravopis je nametnuo Institut za jezik. Jezik želi propisati vlada. Što je sljedeće, popis "netema" i javne narudžbe romansirane biografije velikog brata?

- U društvu totema i tabua živimo već dulje od trideset godina, a apologije velikom bratu i velikom ocu nacije već su napisane.

Režimski mediji slave zajedništvo nacije u Oluji, na Sinjskoj alki, prigodom Velike gospe ... Ima li Hrvatske bez manifestacija u kojima se slavi nacija i vladajuća vjerska dogma?

- U pitanju je nesporazum. Nesporazum o pojmu, svrsi i smislu države. Država je ustanova koja ponizno mora služiti svojim građanima, čuvati njihova građanska prava i slobode, stvoriti im preduvjete da se u tržišnoj utakmici bore za svoju udobnost i pomoći onima koji iz opravdanih razloga u toj utakmici ne mogu sudjelovati. Nažalost u Hrvatskoj je medij bizarne ljubavi, takozvanog "domoljublja", koje je pogubno za demokraciju jer dokida kritičnu javnost bez koje demokracije nema. Također, jedna racionalna ustanova kao što je država, svedena je na budalaštine kao što su obožavanje zastave ili divljaštvo maloumnih navijača.

Drugim riječima, ima li građana ili smo ostali pleme?

- Već dulje od trideset godina vladajuća ideologija je nacionalizam, a ta ideologija nije samo autoritarna, iracionalna, duboko nemoralna i nehumana. Ona je zločinačka upravo zato što prezire građanina, pojedinca, čovjeka i u njemu vidi samo podanika, topovsko meso, budalu koja će vlastiti život i vlastitu udobnost žrtvovati za imaginarnu zajednicu kakva je nacija.

Vuk Perišić
"Prošlost koju nam nude je samo nakupina laži, domoljubne mitologije i povijesnog revizionizma" (FOTO: Privatni album)

Državu vodi stranka osuđena za krađu državnog novca, čije stranačko vodstvo proizvodi afere kao na tvorničkoj traci. Znači li to da je građanima svejedno tko je vodi, a onima kojima nije, otvorena su vrata za Irsku i Njemačku?

- Najmanji grijeh te stranke je krađa državnog novca. To je nacionalistička, samim time i antidemokratska stranka. Nacionalizam je negacija demokracije i civilizacije. Ne bih rekao da je građanima svejedno tko ih vodi. Znatan dio građana vrlo je zadovoljan. Da nije zadovoljan valjda ne bi glasovao za tu stranku, što je samo znak da se hrvatsko društvo raspalo još prije tridesetak godina, da živi u potpunoj moralnoj i intelektualnoj konfuziji, da je zatrovano domoljubljem, da je samome sebi otelo budućnost i svelo se na nacionalističko zabavište. Irska i Njemačka? To je osobni izbor. Svatko ima pravo slijediti svoje izazove. Dobro da su vrata otvorena i nadajmo se da će ostati otvorena.

Dolazimo li do stanja u kojem je korupcija pojela državu i njezine institucije?

- Korupcija je od samog početka ugrađena u sustav. Ona ga takvoga kakav jest čini stabilnim. Državu i njene institucije prožimaju interesne mreže i to je svjesno i sustavno poticano otpočetka. Tuđman nije namjeravao državu i društvo prepustiti spontanitetu tržišta i demokratskih sloboda. Stvorio je klijentelističku mrežu kao armaturu svoga režima. S druge strane, korupcija je ipak manje zlo od nacionalizma. Najopasniji su pošteni nacionalisti koji iskreno vjeruju u svoj državotvorni idiotizam. Ovi koji kradu barem u sebi imaju zrno razuma i zdrave sebičnosti. Neka kradu. To je bolje nego da ubijaju.

Prevodite povijesne knjige, pišete vlastite radove ... Može li se današnja Hrvatska usporediti s nekom državom lažnih demokratskih vrijednosti ili čak s državom lagera gdje Bruxelles zamjenjuje Moskvu?

- Čini se da su Hrvatska i njoj slične postjugoslavenske države jedinstveni i neusporedivi povijesni primjeri. Njena demokracija svakako jest lažna. Hrvatska praktično nema višestranački sustav, nego frakcije koje se razlikuju po tome jesu li pristojnije ili nepristojnije od HDZ-a. Zbog svoje beznačajnosti Hrvatska i nema izbora nego biti dio lagera i to je dobro. Bolje je da neki vanjski centar kontrolira Hrvatsku nego da lokalna vladajuća elita potpuno podivlja. Lager u kojem se Hrvatska nalazi je, za sada, na sreću, koliko-toliko demokratski. Do sada je Bruxelles bio jedini relevantni faktor demokratizacije u Hrvatskoj i predstavlja kakvo-takvo jamstvo da zemlja neće potonuti u domoljubno barbarstvo, što bi mnogi htjeli. 

Ipak, Hrvatska država danas možda izgleda kao samoposluga EU tvrtki, koja svojim stanovnicima nudi samo rudimentarni servis javnih usluga?

- Prepuštanje vjetrovima europskog tržišta je pozitivan i poželjan proces. Zaboravlja se da je ono velika prilika za hrvatske tvrtke. Još uvijek ih začudo ima i trebale bi se boriti na europskom tržištu. Prisjećam se da su protivnici globalizacije govorili kako ćemo svi "morati" jesti McDonald's. Dobro, McDonald's jest sveprisutan, ali zaboravlja se da velika tržišta omogućuju i drniškom pršutu i graševini da budu sveprisutni. Hrvatska, kakvom je vide vladajući nacionalisti i njihov glasački stroj, nikada i nije bila zamišljena kao javni servis nego kao euforija, kao trajna tronutost nacionalističkim kičem.

Uz to, kao da nam se neprestano nudi nam prošlost umjesto budućnosti?

- Svakako. Želi li vladajuća elita biti dosljedna svojoj ideologiji, drugog izbora i nema. S tim da ta prošlost, zapravo nije prošlost nego nakupina laži, domoljubne mitologije i povijesnog revizionizma. Da bi opstao nacionalizam mora lagati. Budućnost, kao nekakva racionalna perspektiva širenja individualne slobode, individualnog i društvenog blagostanja nikad ga nije zanimala, štoviše, užasavala ga je.

U čemu su razlike suvremene europske države i Hrvatske kao demokracije koja je u tranziciji već 30 godina?

- U Hrvatskoj tranzicija nije ni započela. Umjesto demokracije dobili smo njenu negaciju u obliku nacije, a umjesto tržišne ekonomije administrativni i fiskalni teror koji guši poduzetništvo. Utoliko je usporedba s nekom demokratskom i civiliziranom državom deplasirana.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DUNI VJETRE: Čudna smrada od Mostara grada

    28.02.2024.

    Srđan Puhalo

    DUNI VJETRE: Čudna smrada od Mostara grada

  2. LEKSIKON MARKA TOMAŠA: Glogov kolac za Gogolja

    19.02.2024.

    Marko Tomaš

    LEKSIKON MARKA TOMAŠA: Glogov kolac za Gogolja

  3. PROŠLOST JE ČINIO LAKŠOM: Pera Luković - inženjer na privremenom radu u novinarstvu

    13.02.2024.

    Bojan Tončić

    PROŠLOST JE ČINIO LAKŠOM: Pera Luković - inženjer na privremenom radu u novinarstvu

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije