"Za određene pojedince i određene društvene grupe nacionalni mit je iznimno lukrativan, čak i nužan da bi održali svoju moć, političku i/ili ekonomsku. Dekonstrukcija tog mita znači, između ostalog, gubljenje određenih privilegija i preispitivanje vlastitog nacionalnog identiteta i vrijednosti koje su u nju upisane. Proces “razbucavanja” mitova je revolucionarni čin. Također, ne zaboravimo da živimo u društvu koje kroz postojeći kapitalistički sistem djeluje upravo kako bi sustavnu promjenu suzbilo i onemogućilo. Postojeći sistem ne potiče niti stvara prilike za organiziranje političkih kolektiva koji će ići za tim da se probleme suštinski i sustavno rješava za boljitak svima", kaže u razgovoru za Lupigu Branka Vierda iz Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR), dobitnica ovogodišnje mirovne nagrade "Krunoslav Sukić".

„Vlast nosi najveću odgovornost i upravo bi vlast, a mislim na svaku i bilo koju vlast, trebala biti inicijator i nositelj podizanja svijesti o tome što je sloboda izražavanja, zašto je apsolutno nužna u demokratskom društvu i koliku štetu nanose SLAPP tužbe. Nositelji vlasti su naši predstavnici i odgovorni su nama – građanima, a mi imamo temeljno pravo primati informacije od javnog interesa. Ograničenja slobode izražavanja i medijskih sloboda, a SLAPP postupci se pokreću upravo s tom svrhom, dovode u pitanje ostvarivanje svih naših prava, ako znamo da se time objektivno ograničava mogućnost građana da nadziru sva politički i društveno važna pitanja“, kaže u intervjuu za Lupigu Vanja Jurić, odvjetnica i članica stručne skupine Europske komisije za borbu protiv SLAPP tužbi.

Nema tome dugo, kratkih i beznačajnih mjesec ili dva, otkako je novosadski velemajstor mozgalica, Zoran Radisavljević, Zagrebu posvetio možda i najuspješniji enigmatski uradak na kojem bi glavnom gradu Hrvatske pozavidjele i mnogo veće svjetske metropole. U međuvremenu je anagramna mapa ZET-ovih tramvajskih stanica (ako već niste, možete je preuzeti ovdje) postala pravi hit među ljubiteljima glavolomki. "U Zagreb sam preselio prije četiri godine kada sam počeo raditi za Kviskoteku. Bio je to početak jedne lijepe avanture koja je potrajala sve do rujna ove godine kada sam suradnju nastavio radeći od kuće u Novom Sadu. Za svo vrijeme koje sam proveo u prijestolnici Hrvatske nikada nisam imao nikakvih neugodnosti, naprotiv – na svakom koraku sretao sam ljubaznost", kaže velemajstor mozgalica, Zoran Radisavljević koji je Zagrebu ostavio vrlo vrijedan poklon.

Ona je iz Hrvatske, a on s Kosova. Njihova ljubav se rodila u srcu Slovenije – Ljubljani. Prije nešto više od 11 godina, Tea Vidović u slovenskoj prijestolnici upoznaje Mirsada Dalipija. Dogodilo se to na radionici teatra potlačenih. I tu se iznjedrila ljubav koja će godinama kasnije biti ovjekovječena na filmskoj traci. "Mi smo se upoznali na temelju naših vrijednosti. Onda su se u naš život počele uplitati familije i društvo. To je bilo trnje koje nas je ometalo da se naša veza razvija. Ovdje je bilo normalno jedno, a tamo je bilo normalno nešto drugo. Kroz cijeli taj proces je bilo neko otkrivanje. Osim čina koji sam morala iznijeti njegov baki s rukama, na svadbi nisam znala što je kolo, kada se mora plesati, s kime, pa su se znali dogoditi i momenti ljutnje, jer mi na kraju nitko ništa nije govorio kako trebam nešto uraditi. U montaži sam vidjela da se za vrijeme plesanja smijem, a druge snajke nisu, što ni ja nisam trebala", govori nam Tea.

"Stanje je ozbiljnije nego se misli. Takvom stanju su doslovno doprinijele sve dosadašnje političke opcije u Zagrebu svojim nedjelovanjem i sve dosadašnje hrvatske vlade donošenjem više nego upitnih strategija i planova. Prije skoro 40 godine odlagalište Jakuševec je shvaćeno kao ozbiljan problem. Koncem osamdesetih je objavljen prvi poziv za sanaciju Jakuševca. Radio sam tada u Ingri koja je nudila rješenje privremenog prekrivanja odlagališta, iznalaženje nove lokacije i tek onda sanaciju", govori u intervjuu za Lupigu Viktor Simončič, samostalni savjetnik i ekspert za zaštitu okoliša. Simončič je rođen u Ljubljani, diplomirao na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao je na Univerzitetu u Karlsruheu u Njemačkoj još 1976. godine. Radio je u različitim institucijama i tvrtkama u nekoliko država te, kroz godine, publicirao više znanstvenih i stručnih radova.

"Da budem iskren, u suštini se ne smatram nikakvim Hrvatom, kod mene je to sekundarna stvar i na mjestima gdje trebam unositi svoju nacionalnost najčešće se zafrkavam, tako da sam dosad skupio zavidnu kolekciju svojih nacionalnih pripadnosti: Jugoslaven, Srbin, Židov, Rom, Atalanta, AC Milan, Napoli ... No, to je nešto što ti uglavnom drugi nametnu, tvoji neprijatelji bolje od tebe „znaju“ tko si ti i oni su tu da ti to daju na znanje, pa kad je već tako onda sam eto i Hrvat, njima za ljubav", kaže novinar i doktor matematike Franjo Šarčević, utemeljitelj portala Prometej koji je od početka medij suprotstavljen nacionalizmu, toj svjetonazorskoj pošasti koja uništava redom sve države bivše Jugoslavije. Zbog svojega je društvenog angažmana Šarčević, koji s obitelji živi u Sarajevu, česta meta iznimno ružnih i prijetećih uvreda. Sa Šarčevićem smo razgovor poveli nakon nedavne promocije njegove knjige u Zagrebu.