Svake prve subote u mjesecu Arijana Lekić-Fridrih zna gdje će provesti jutro. Umjesto na kavu na nekoj terasi ona odlazi na svoju „Tihu misu“. I tako već jedanaest mjeseci zaredom. Uglavnom ovu scenaristicu i multimedijalnu umjetnicu možete tim subotama vidjeti na glavnom zagrebačkom trgu, ali ponekad Trg bana Jelačića zamjeni lokacijama u nekim drugim mjestima, pa je tako, primjerice, u travnju bila na splitskom Peristilu.

Njena poruka je poprilično jasna – svojim dolaskom na te lokacije, u isto vrijeme kada se tamo okupljaju molitelje iz inicijative „Muževni budite“, Arijana Lekić-Fridrih želi ukazati na probleme femicida, teškog položaja žena unutar hrvatskog društva, te na prava koja žene ne mogu ravnopravno uživati kao i muškarci. Njena performativna akcija „Tiha misa“ izravan je odgovor na muškarce koji kleče na trgovima nekoliko hrvatskih gradova. 

Prve subote u studenom Arijana Lekić-Fridrih na zagrebačkom Trgu bana Jelačića je položila cvijeće u formi instalacije kao znak pijeteta za sedam ubijenih žena u Hrvatskoj tijekom 2023. godine i pozvala time građane i građanke da i sami ostave cvijeće njima u spomen i sjećanje. Za to vrijeme molitelji su klečeći molili da muškarci ponovno postanu duhovni autoriteti i „glava kuće“. Među ostalim, mole se i za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju kod žena, te za ukidanje pobačaja. Uz sve to, pod okrilje, stavljaju i molitve za domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda. 

Kako nam kaže naša sugovornica, koja za svoje akcije ima veliku podršku udruge Domino, ovdje se radi o skupini muškaraca iz bratstva „Vitezovi bezgrešnog srca Marijina“. S pristalicama i predsjednikom zaklade „Vigilare“, Johnom Viceom Batarelom, i članovima poljskog reda „Ordo Iuris“ oni su i započeli ove molitvene seanse. Uoči razgovora, Arijana Lekić-Fridrih, će nam reći: „Očito smo se počeli baviti nekim sektaškim turizmom, što je potpuno jedan novi smjer, o kojem nas nitko iz Ministarstva turizma nije obavijestio. Tu budu tri kategorije ljudi. Ljudi koji su plaćeni, ljudi koji su došli iz Poljske po političkom nalogu i postoji sigurno jedan dio ljudi koji ne zna zašto moli“.

Arijana Lekić Fridrih na "Tihoj misi" (FOTO: Domino)

Što je prethodilo tome da se odlučite na organiziranje „Tihe mise“?

- Prije točno godinu dana sam primijetila te muškarce koji su se molili na Trgu bana Jelačića i to me jako iznenadilo. Ja sam to „googlala“ kada sam došla doma i ispostavilo se da se radi o jednom vrlo transparentnom pokretu koji je vezan uz jednu vrlo jasnu političku agendu vraćanja konzervatizma. Odnosno, ovo je jedna neokonzervatistička inicijativa koja pokušava kao normalan narativ uspostaviti da se subotom ujutro na glavnim trgovima moli, ne samo u Zagrebu, što je bitno napomenuti, jer uvijek govorimo samo o Zagrebu. Kada sam shvatila o čemu se radi i koji su njihovi zahtjevi nije trebalo pretjerano kopati, odmah mi je bilo jasno da treba stati nasuprot njih i suprotstaviti im se.

Koji Vam je glavni motiv za organiziranjem ovakvog prosvjeda i, u konačnici, odakle crpite snagu za to?

- Zato što jednostavno to ne mogu dozvoliti. Jednostavno ne želim živjeti u takvoj zemlji, niti želim to ostaviti generacijama iza nas. Nama ništa nije dano na ovim prostorima. Ja to gledam kao jednu generacijsku rupu. Ona se dogodila, čini mi se, za vrijeme i netom nakon posljednjeg rata, u procesu tranzicije. I onda su se tek počele javljati aktivistkinje poput Rade Borić i brojnih drugih žena – da sad ne imenujem jer ću nekoga sigurno izostaviti. Međutim, ova moja generacija je zapravo jako zakazala. To je ta ratna generacija koja je jednostavno u jednom času prestala govoriti, a mi moramo govoriti. Izgleda da su u tom periodu žene bile apsolutno nepolitička tema, a čini mi se da se to mijenja.

Što je ono što Vas inspirira pri pravljenju novog koncepta za svaki naredni prosvjed?

- Ne treba mi, nažalost, novih ideja zato što je gotovo svaki mjesec jedna žena ubijena. Porast obiteljskog nasilja je u tolikom eksponencijalnom rastu, što u jednu ruku ohrabruje zato što žene prijavljuju nasilje, ali s druge strane svjesna sam da na svako prijavljeno nasilje u obitelji dolaze još dva ili tri slučaja nasilja. Često kada govorimo o tim statistikama govorimo o Zagrebu. U drugim manjim mjestima koje sam posjetila s „Tihom misom“ bila sam – sama. Nitko mi se nije pridružio zato što je u maloj sredini iznimno teško stati ispred tih ljudi koje poznaješ. Reakcija policije na nasilje je isto tako vrlo sporna. To smo vidjeli u nekoliko posljednjih mjeseci, pogotovo u manjim mjestima gdje se počinitelj poznaje, pa ga policija katkad štiti.

"Stvarno mi nije želja povrijediti ničije vjerske osjećaje, ali ovo nema veze s vjerom" (FOTO: HINA/Daniel Kasap)

Kakve su reakcije žena iz Vašeg okruženja na molitelje?

- Ono što se zapravo dogodilo u momentu kada je krenula „Tiha misa“ je to da smo udruga Domino i ja dobili jako puno poruka mladih žena koje do tada evidentno nisu imale adresu na koju se mogu obratiti, niti su poznavale zakonodavstvo, niti policijsku proceduru. Bojale su se sustava opravdano. Ja sam nekako dobila tu generaciju, čini mi se. Dobila sam priliku nekome pomoći. Ali, naravno da to ne radim sama. Radim to u suradnji s drugim udrugama koje se bave ženskim pravima. 

A kako komentirate reakciju javnosti na molitelje i na Vaša mirna okupljana? 

- Mislim da je jasno kako se radi o političkoj kampanji koja nema nikakve veze s religijom. Stvarno mi nije želja povrijediti ničije vjerske osjećaje, ali ovo nema veze s vjerom. Nema veze ni sa Crkvom, iako Crkva šuti o tome. Jasno je da se zapravo radi tu o jednom političkom pokretu. To je politički pokret koji je vrlo jasan i naravno da će se tu pojaviti neki Pernar i brojni drugi ljudi koji žele na toj akciji prikupiti neke političke poene. Zna se da je to sad vrlo vidljivo. Mislim da svi mediji u svojim kalendarima imaju označenu prvu subotu u mjesecu kao i kordoni policije koji štite molitelje od mene, odnosno nas.

Jeste li očekivali podršku drugih ljudi pored udruga nevladinog sektora?

- Na početku sam samo bila ja. Sama s udrugom Domino. U međuvremenu se počelo priključivati još ljudi, na čemu sam im iznimno zahvalna, mada ne trebam biti zahvalna jer su misleći ljudi i to je u redu. Ali recimo da se nešto kreće, da se ljudi počinju sve više okupljati. Ipak, s obzirom koliko dugo taj proces već traje i na našu nemogućnost, kao jedne male udruge da, zapravo, napravimo jedan konkretan skup, koji bi mogli organizirati u vrijeme kada bi svi mogli doći – jednostavno se i mi već osjećamo dosta nemoćno. Jedino što mi možemo uraditi je biti tamo i upozoravati jer se ustvari samo radi o nekoliko političkih odluka koje bi trebale biti donesene, ali nismo ni čule mišljenja, a kamoli vidjele političku odluku.

"Na početku sam samo bila ja, a u međuvremenu mi se počelo priključivati još ljudi, na čemu sam im iznimno zahvalna" (FOTO: Domino)

Što smatrate da je razlog zašto od vladajućih niste dobili odgovor na Vaše pitanje o tome „zašto je skupini muškaraca dopušteno svake prve subote u mjesecu na desetak glavnih trgova u gradovima Republike Hrvatske proklamirano tražiti dokidanje ženskih prava, prevlast patrijarhata i nejednakost žena u suvremenom društvu“?

- Ja bih rekla da je u pitanju predizborna godina i da ljevica, i da je tako nazovemo – umjerena desnica – žele prikupiti političke poene na šutnji, dok ekstremna desnica prikuplja poene na tome što su glasni i što stoje uz „molitvene skupove“. Ne znam zašto misle da će bilo kome od tih ljudi, koji se zalažu za ove ciljeve koje ta skupina muškaraca traži, poletjeti ruka prema njihovoj stranci na glasačkom listiću. Trebaju biti svjesni kada su preuzeli odgovornost i pokazali svoje politike, da te politike trebaju i provoditi. Prvenstveno mislim pod tim na Zagreb i Split koji je navodno dobio progresivne gradske vlasti koje već jedanaesti mjesec ne reagiraju na naša pitanja i apele. Ja se nadam da će se to u jednom trenutku promijeniti zato što se jako bojim da sve to ne eskalira u nasilje. 

Kako komentirate uvođenje femicida u Kazneni zakon? 

- Iskreno o tome nemam posebno nešto prokomentirati, mogu samo reći da je to nešto što je trebalo biti riješeno odavno. Ali rješava se sada. Ne vidim da će se tu nešto promijeniti. Bila je javna rasprava i to sad ide u neku zakonsku proceduru. Da li će to spriječiti nasilje – neće. Ja se nadam da će na neki način poslati poruku s obzirom na to da su do sad obiteljski nasilnici, silovatelji, ubojice izlazili iz zatvora za tri do pet godina. Mislim, kakva je to poruka? Vi bez problema možete nekoga ubiti znajući da ćete za par godina biti vani. 

"Žensko pitanje je klasno pitanje" (FOTO: Domino)

Ženska prava. Jesmo li napredovali ili nazadovali po ovom pitanju?

- Žensko pitanje je klasno pitanje. Mi kao država nemamo dovoljno kapaciteta da zaštitimo sve žene koje su žrtve obiteljskog nasilja. Mi nemamo dovoljno sigurnih kuća. Mi nemamo ni dovoljno alata da bi ih osnažili i upravo u tome je stvar. Projekt „Zaželi“ koji je, čini mi se, bio projekt prošle HDZ-ove vlade, ženama je nudio jedino da zažele da one budu domaćice, što im i dalje ne daje financijsku slobodu da same žive i da mogu uzdržavati same sebe i svoju djecu. To je zaista klasno pitanje. Žene jednostavno nemaju financijske mogućnosti i nadam se da će se to promijeniti. 

Volio bih da razgovor ipak završimo u pozitivnom duhu … Onda, ima li mjesta optimizmu kada govorimo o budućnosti prava žena? 

- S obzirom na to da se sve više i više žena obrazuje, visoko obrazuje, ja se nadam da će to biti ta prekretnica koja će dovesti do toga da se broj ubijenih žena smanji, ali se to neće dogoditi preko noći. Sigurno neće. Osim toga potreban je i niz edukacija: edukacija policijskih djelatnika i službenika, edukacija socijalnih radnika i radnica, potrebno je dovoljno psihologa i psihoterapeuta koji će raditi sa žrtvama nasilja, ali prije svega kapacitet. Čini mi se da se pojavljuje ta jedna kritična masa koja je do sada nedostajala. Čini mi se da se pojavljuje to građansko društvo, opet, i da će to građansko društvo biti to koje će zapravo izvršiti promjene.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Domino

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"