Od posla u ovom karipskome raju, „srcu „Europske unije“, i dalje ništa. Nije uspio plan da se prijavim na burzu, ali sam zato došao na ideju da se javim na adrese nekoliko lokalnih hotela. No, bilo je vremena za tulumarenje, uvježbavanje francuskog jezika i kulturno izdizanje, jer moj imenjak slikar imao je izložbu, dobro posjećenu i još bolje opskrbljenu s rumom, koji je ovdje, dakako, tradicionalno piće. Srećom nije bilo Coca-Cole pa se nisam vratio piću-kombinaciji svoje mladosti. Inače, ovdje rum poslužuju čisti, a na tanjuriću na kojem je čaša dobije se kriška limete i vrećica šećera. Nije mi se svidio tako poslužen. Doduše, još uvijek imam laganu glavobolju.

Skupljači plastičnih boca, umirovljenici s pet kuna u džepu, studenti beznađa i volonteri, roditelji što između dva posla skupljate djecu po vrtićima, bolesni bez potrebne medicinske skrbi, otpušteni radnici u škverovima, uposleni po agencijama bez ikakvih prava, ugnjeteni svakojake fele, neplaćene radnice u tvornicama, cugeri po parkovima i svi ostali kojima ne treba novac za škole i nova radna mjesta, a treba za gaženje ljudskih prava bagerom od skoro pedeset milijuna kuna, idemo, jedna numera, koju možete uglazbiti uz taktove prema vlastitoj želji: Jen`, dva, tri i ...

Slobodan Novak napisao je jedan sjajan roman i dobar otočni ciklus. Sve od tada, a desetljeća su prošla, s nevjerovatnom strašću rasprodaje ugled i svakim novim tekstom pokazuje, da osim što je na liniji ruralnog šovinizma najniže vrste, ujedno više nije u stanju sročit tekst u kojem će bljesnuti nekadašnji talent. Akademik Novak ovaj put se ukazao na naslovnici Večernjeg lista, kako bi dao pravorijek boja kojeg Hrvati vode protiv zala suvremenog svijeta, uz očitu poruku da je kod homoseksualaca riječ o psihičkoj devijantnosti i fizičkoj nedostatnosti. Čitav konstrukt ovog otužnog i degutantnog literarnog izljeva naprosto je nepopravljivo glup, do te mjere da je s njim gotovo nemoguće polemizirati.

„'Vukovar' je postao nezaobilazno pokriće za distribuciju straha i utjerivanje mita u kosti, a sam grad mučenik treba se 18. studenoga potvrditi kao centralno nacionalno svetište, hram sekularne religije koja slavi obogotvorenu naciju“, piše Viktor Ivančić u svojoj novoj kolumni, analizirajući događaje oko „Vukovara“, nečega što nije tek sami naziv grada, već se poput nekog brenda drži središtem kolektivne simboličke komunikacije. U tekstu koji Lupiga donosi u suradnji s Novostima, a kao najavu novog broja ovog tjednika koji će se već sutra pojaviti na kioscima, Ivančić upozorava kako su stvari odavno jasne, jer se radi o borbi za "prevlast nad svetištem i kontrolu simboličkog duha“, u pravilima igre gdje je monopol nad nacionalnim svetinjama od prvorazredne političke važnosti.

Agencijski rad - ako je ikada u Europi i bio osmišljen s namjerom da omogući lakše zapošljavanje, a ne samo otpuštanje - u Hrvatskoj je potpuno zloupotrebljen. Ovi radnici su ničiji, a izmjenama Zakona o radu njihova se agonija nesigurnosti planira produljiti, a pojava te vrste zaposlenja proširiti, bez obzira na to kakve će posljedice te izmjene ZOR-a imati na tržište rada. Rijetki poznavatelji radnoga prava u Hrvatskoj koji svoje vještine ne upotrebljavaju da bi poslodavcima pojeftinili i olakšali otpuštanje radnika, upozoravaju na nekoliko problema, a o čemu se točno radi doznajte u ovom tekstu kojim najavljujemo Marš solidarnosti što će se održati u subotu u 12 sati s početkom na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma.

Što je zajedničko Benitu Mussoliniju, Adolfu Hitleru, Franciscu Francu i Franji Tuđmanu? Ne, nije to! Odnosno, ako i jest, ovoga puta nećemo o tome. Naime, sva četvorica spomenutih bila su potpune neznalice što se tiče nogometa, a ipak su ga sva četvorica svojski koristila u propagandne svrhe. Ponovno ćemo se pozabaviti propagandom, manipulacijom masama, ovoga puta iz nešto ležernijeg, iako ne i humanijeg ugla. Primijetit ćemo, za početak, da je vjerojatno najčešći objekt propagande brojnih vlada diljem svijeta tijekom 20. stoljeća bio sport, a s njim i kao najpopularniji među svim popularnim sportovima - nogomet.