Nakon dva dana karipske kiše, koja ne lije, nego doslovce pljušti, prvi sunčani dan iskoristio sam da se sjurim na plažu i pripadajući joj snackbar. Kako sam tu već bio desetak puta, primijetio sam da je uvijek neka nova konobarica ili konobar. Ne budi lijen, a i vi me dragi pratitelji stalno u porukama gnjavite s pitanjem „jes’ naš’o pos’o“, pitam ja gazdu da li zapošljava. Pogleda me i kaže pročitaj mi i objasni jelovnik. Prošao sam koliko-toliko s poznavanjem pića na francuskom, ali kod jela sam ‘zaštekao’ iako sam gurman pa sam platio račun i otišao svojim putem. Od konobarenja ništa, barem još neko vrijeme.

Posebna je ova zemlja. Nije ni čudo da je i medijska scena u njoj vrlo zanimljiva. U samo jednoj noći, točnije u nekoliko sati, svašta se ovdje može promijeniti. Najbolje to znaju čitatelji Večernjeg lista. Još sinoć su sa naslovnice večernjeg izdanja današnjeg broja ove tiskovine saznali da smo „u stagnaciji“ već pune tri godine i kako za predstojeće blagdane nećemo kao lani potrošiti 11 milijardi kuna. No, već ujutro stvari su se bitno promijenile. Na bolje, naravno. S naslovnice jutarnjeg izdanja istog lista, uz istu fotografiju, kao glavna vijest vrištao je naslov da ćemo za blagdanski šoping ipak potrošiti 11 milijardi kuna. Uspjeli smo tako, preko noći, izmaći zlim kandžama stagnacije.

Prezir siromašnog prema bogatom je plod frustracije egzistencijalnim položajem u kom grca. Najbolnije je to što je nepravedna raspodela bogatstva dovela siromaha do toga da počinje da se bavi stvarima kojima nikad ne bi da ima bolje uslove života, da ulazi u sivu ekonomiju, bavi se ilegalnim i nemoralnim stvarima, sitnim kriminalom i sličnim. To je prosta zakonitost ograničenih resursa i njene nejednake distribucije i retko ko uspeva da prevaziđe tu egzistencijalnu granicu i ostane dosledan svojim moralnim opredeljenjima. Često je kod kuće previše gladnih usta da bi se odustajalo od kompromisa te vrste. Danas, pričati o siromaštvu i bogatstvu je gotovo neukusno i njihova tabuizacija je takođe deo ideologije građanskog društva.

Na današnji dan, ima tome ravno sedam desetljeća, negdje tamo u bosanskim vrletima, nastali su temelji jedne danas pokojne zemlje, uglavnom mrske svim svojim nekadašnjim narodima i narodnostima. Nećemo ovom prigodom objašnjavati zašto je to tako, niti pisati panegirik Danu Republike, već ćemo vam donijeti komadić povijesti – odlomak iz knjige 'Revolucionarni rat', revolucionara i komunističkog disidenta Milovana Đilasa. U tom se odlomku Đido, koji je 1953. godine došao u sukob s Partijom, prisjeća dana kada je donesena odluka o stvaranju Federativne Jugoslavije. Zajedno s Đilasom krenimo u posjet jednom povijesnom događaju.

Sa Senadom Milanovićem na Lupigi smo vas već imali priliku upoznati, kada je mladi Bugojanac na Međunarodnom festivalu poezije i kratke priče osvojio prvu nagradu za najbolju srednjoškolsku kratku priču. Nedavno je Senad odnio još jednu prvu nagradu. Ovaj put se radi o „Bugojanskoj vazi“, nagradi nazvanoj po glinenoj vazi koja je najstariji trag pismenosti na području BiH. U žiriju je, među ostalima, bio i Lupigin suradnik Faruk Šehić, dobitnik nagrade Europske unije za književnost. U obrazloženju je žiri pobjednički uradak opisao kao ironično-ljubavnu kratku priču s narativnim preokretom koji baca novo svjetlo na sve do tada ispričano. Napomenut će i kako se ova priča izdvojila od svih ostalih pristiglih radova.

„Nakon desničarskih napada u štampi, te prijetnji ansamblu i autorima, Stari teatar u Krakowu, nacionalna kazališna institucija, odlučio je zaustaviti produkciju moje nove predstave dva tjedna prije premijere. Indikativno je da i poljsko društvo pristaje biti talac konzervativnih vrijednosti i militantne desnice, što uveliko podsjeća na situaciju u regiji", objasnit će redatelj Oliver Frljić, kojem su nakon zemalja bivše Jugoslavije i u Poljskoj zalijepili etiketu „kontroverznog“. Otkazivanju je prethodila bujica prijetnji glumcima i upad bijesnih građana na drugu predstavu ovog kazališta, a o koliko neugodnim scenama se radi najbolje svjedoče snimke prekidanja predstave. Ova cenzura ubrzo je postala glavnom kulturnom temom u Poljskoj.