Nakon početnog šoka šaka je bila visoko u zraku i mogao se čuti povik: “Toooo!”. Ta je pojava viđena u petak diljem zemlje nešto prije 18 sati, čim je u Brazilu iz „bubnja“ izvučena kuglica s imenom Hrvatske i postalo jasno da otvaramo prvenstvo s domaćinom. Uskoro će krenuti ekonomske, sociološke i ine analize koje će objašnjavati sve koristi što će ih ova napaćena zemlja izvući od sreće koju nam je donijela kuglica. Zanesenjaci će maštati o iznajmljivanju broda do Brazila, a krenut će i nagradne igre. Banke će nuditi onome tko napravi najviše bodova, čitaj potroši, odlazak u Brazil. Danima, tjednima, mjesecima, gledat će se ispod svakog čepa piva, soka i vode, a i sladoledi će se lizati, jer nikad ne znaš gdje se nalazi sreća.

„Solidarnost u bojkotu, između ostaloga, proizašla je i iz okrutne manifestacije nemoći, iz zorne potvrde da je utjecaj masovnih medija mnogo manji nego što govori fama o njihovoj važnosti“, piše Viktor Ivančić u novoj kolumni potaknut „ujedinjenjem“ medija u bojkotu slavlja inicijative „U ime obitelji“. Skrušeno priznaje da ga je taj entuzijazam zaobišao u širokom luku i da mu cijela priča nalikuje zamaskiranom opijelu, fingiranju nečeg što je odavno potrošeno – integriteta, vjerodostojnosti i snage „sedme sile“. U tekstu koji vam donosimo u suradnji s Novostima, Ivančić navodi niz primjera kada su novinari, po pukoj inerciji i etici zanata, morali težiti „solidarnosti“, ali nisu, te zaključuje da nitko nije bio veći krvnik hrvatskoga novinarstva od hrvatskih novinara.

Prema iskustvu hrvatskih sudova odgovor na pitanje iz naslova negativan je. Lani je vođeno svega pet postupaka prema optužnici za kazneno djelo povezano s mržnjom na nacionalnoj osnovi. Osuđeno je šest osoba i nitko nije zaglavio u zatvoru. Ispada da su nacionalnom mržnjom motivirani verbalni i tjelesni „incidenti“ u ovoj zemlji prava rijetkost. Međutim, potrebno je samo otići na iole važniju utakmicu gdje se skandira „Ubi, ubi Srbina“ i „…Turčine, napuši se …“. Ili posjetiti neki od domaćih čitanijih web foruma da bi se stekla realna slika. Dok naši sudovi tragaju za djelima koja slijede riječi mržnje, kontaminacija hrvatske javnosti bi mogla poprimiti čudovišne razmjere.

„Žao mi je ljudi, ali bogati ne stvaraju poslove“, ustvrdit će Henry Blodget direktor američkog „Business Insidera“. On će objasniti da u drugom grmu leži zec, tvrdeći da su oni koji troše, srednja klasa, a ona kućama danas donosi manje novca nego nekada, prije nego li je porezna politika počela pomagati bogatima da budu još bogatiji kreiravši ekstremnu nejednakost između raspodjele prihoda i bogatstva. „Tvrkama se upravlja na način da dijele najmanji mogući dio prihoda sa zaposlenicima koji ga pomažu stvarati. Korporativni profiti su na najvišim razinama ikada dok su plaće na najnižim“, kaže Blodget, a njegov komentar preveli smo za Lupigine čitatelje.