„Ja sam moderni europski socijaldemokrat. Nošen Internacionalnom, na istu glazbu, ali drugi tekst“, hrvatski premijer i predsjednik Socijaldemokratske partije Zoran Milanović u intervjuu glavnom uredniku Novog lista, Branku Mijiću, romantičarski odgovara na pitanje smeta li ga što mu dio javnosti spočitava da je neoliberal, a dio da je komunist. Inače, ovaj „socijaldemokrat“, zanesenjak nošen glazbom „Internacionale“, u istom je intervjuu, danom povodom dvije godine njegova mandata, na pitanje po čemu bi volio da ga jednog dana pamte, izrekao sljedeću rečenicu: „Volio bih da me ne pamte.“

"Pušenje je bez sumnje štetno za zdravlje, ali zdravlje počinje biti štetno za ljude“, ustvrdit će Viktor Ivančić u svojoj novoj kolumni, primjećujući da postaje uzbudljivo promatrati kako se u samome srcu liberalne civilizacije provodi najsvirepije zatiranje svetih liberalnih načela, poput onih o slobodi izbora i autonomiji pojedinca. Potaknut nedavnom zabranom pušenja elektroničkih cigareta u New Yorku, za koje navodi da okoliš zagađuju neusporedivo manje od pare koju pušta topli hamburger, Ivančić u tekstu koji donosimo u suradnji s tjednikom Novosti, zaključuje da je riječ o uvođenju „oralnog delikta“ i pita se hoće li uskoro biti otvorena i prva geta za ovisnike o nikotinu, budući čuveni slogan koji je svojevremeno iznjedrio nacionalsocijalizam - „Zdravlje je dužnost!“ – nikada nije bio aktualniji.

Stigli blagdani. Ovo je prvi Božić koji neću provesti sa svojima. S obitelji i najdražima. No, nisam sam, niti sam usamljen. Ovdje na Martiniku sam točno dva mjeseca, u dan. Sletio sam, naime, 25. listopada. Sve je isto, a opet je sve drugačije. Jasno, druga zemlja, drugi običaji. Iako se činjenično radi o Francuskoj, ovdašnja kultura to ipak nije. Tako je i s doživljajem Božića. Moram reći da nisam praktični vjernik, pa čak ću ići toliko daleko da ću kazati kako ne volim i ne idem u Crkvu. Neću o razlozima jer to je moj privatni stav. Dakle, advent sam prošao i proživio s lokalnim stanovništvom, potomcima nasilno dovedenih Afrikanaca koje su bijeli gospodari pretvorili u roblje.

Dragi Djeda Mraze. Bliži se Nova Godina, a i Božić, a i zima je, uglavnom, vrijeme je kada treba da ti se pišu pisma ... ono, šta želimo da doneseš i tako to ... Ja želim "ništa" da mi doneseš. Mene više zanima možeš li ti odnijeti neke stvari, ljude, pojave i ostalo što mi stvara problem. Odnesi, molim te, i vjeronauku iz vrtića... da ti ne objašnjavam zašto... a stvarno nemam ideju gdje bi je odnio. Odnesi, Tita ti, i ove kapitalističko-ublehaške socijaldemokrate ... brukaju ti dragi Djedice boju tvog odijela. Odnesi, molim te, i vjeronauku iz vrtića... da ti ne objašnjavam zašto... a stvarno nemam ideju gdje bi je odnio.

Pozitivna atmosfera vladala je sinoć u središtu Zagreba, gdje se kod „džamije“, odnosno Doma hrvatskih likovnih umjetnika, okupilo nekoliko tisuća građana kako bi svjetlost pustili u nebo. Naime, oko 1.500 lampiona vinulo se u zrak, a svaki je lampion predstavljao jednu želju. Očaravajući prizor u Zagrebu se mogao vidjeti već četvrtu godinu za redom, a autor projekta Krešimir Tadija Kapulica osmislio je ovu akciju s namjerom da se potaknu svi ljudi da vjeruju u ostvarenje svojih snova i ispunjenje želja. Nakon što su lampioni odletjeli, pušten je i umjetni snijeg. Ova akcija izazvala je zanimanje i svjetskih medija, pa su primjerice CNN, BBC, Washington Post i mnogi drugi prijašnjih godina izvještavali o neobičnom događaju.

Nema tome dugo, duboko grlo s Kaptola, don Ivan Miklenić dobro je zaključio da su "vrednote poput obitelji, zajedništva, ljubavi, solidarnosti, darovanja i slično potrebni" važne čak i onima koji nisu nužno pobožni. Svjesno ili ne, time je don Miklenić na tragu da shvati kako su ljudi prije svega samo ljudi, a potom religiozni i svakakvi drugi. U tom svjetlu i povijest može istovremeno biti fascinantna i uznemirujuća kako nam svjedoče fotografije snimljene na Božićnoj proslavi nacističke partije. Premda ih najčešće gledamo kao monstrume, i nacisti su imali ljudske potrebe, iako ne znamo što bi na to rekao don Ivan Miklenić.