"Staložen sam i miran čovjek. Zamolio sam aktivisticu u više navrata da me prestane snimati jer smatram da to ugrožava moja ljudska prava. Mislim da netko iz Srbije možda ima prste u ovom napadu, a vjerujem da je ovo bacanje kostiju ove Vlade jer ne mogu popraviti gospodarsku i ekonomsku situaciju. Sve što sam rekao može se provjeriti na policiji, a jedino što želim je da se mogu slobodno kretati gradovima Hrvatske“, vijećnik HDZ-a u zagrebačkom Mjesnom odboru Jarun, Nenad Viduka, za portal, koji iz higijenskih razloga nećemo imenovati, objašnjava kako je fizički napao aktivisticu Građanske akcije pred zagrebačkim hotelom Sheraton i zaradio prekršajnu prijavu.

„Dogodilo se ono što nitko nije mogao zamisliti, istinska senzacija: Ivan Aralica kritički je progovorio o Franji Tuđmanu premda nije prošlo ni desetljeće i pol otkako je ovaj umro! Ni najodaniji štovatelji hrvatskoga književnog velikana nisu očekivali takvu provalu hrabrosti. Intelektualni bard naoštrio je pero i tvorca hrvatske države izložio kritici, riziku usprkos, iako se obožavani politički vođa nije pošteno ni raspao“, analizira Viktor Ivančić medijski istup poznatog pisca. U tekstu koji donosimo u suradnji s tjednikom Novosti Ivančić zaključuje kako je Aralici, koji je svoju povijesnu ulogu vidio uz streljački stroj, s blagotvornom komandom na usnama, silno krivo što Tuđman za života nije uklonio svoje političke protivnike i što nije do kraja ostvario svoje diktatorske potencijale.

Svijet se bavi ekonomskom krizom, a Hrvatska definicijom braka. Svijet se bavi recesijom, a Hrvatska dvojezičnim pločama i „ukidanjem“ ćirilice. Svijet se bavi globalnim klimatskim promjenama, a Hrvatska navijačkom „vaučerizacijom“. Svijet će uskoro ući u 2014. godinu, a Hrvatska povremeno „izgleda“ kao da se vraća u 1941. Totalno poremećeni vrijednosni sustav ovdašnjeg društva koji nebitne stvari stavlja na pijedestal, naša su konstanta. Sve to nailazi na izuzetno plodno tlo, obzirom na (u prosjeku) nisku obrazovnu strukturu stanovništva. „Rastačemo“ mi sami svoju domovinu i uopće nam za to ne treba pomoć međunarodne zajednice.

Lokalni stanovnici sada već znaju da nisam samo prolazna pojava. Jedan od onih koji se ovdje u „srce“ Europske unije, sklonjeno tisućama kilometara od Europe, došao sakriti od ljudi i svijeta, već netko tko će biti ovdje duže vrijeme. Većina koja me poznaje zna da sam došao da bih ostao pa se tako i prema meni ponašaju. Ukratko, faza udomljavanja je prošla. Čak je počelo i zadirkivanje. Do danas mi nije bilo dosadno ni jedan jedini dan. Niti malo. Još ne osjećam nostalgiju za Zagrebom i Hrvatskom. Bitno je da imaš internetsku vezu i možeš biti bilo gdje i s bilo kim. Inače, ovdje turizam podsjeća na onaj kasnih 80-ih u Jugoslaviji. Plaža, sunce, more i restorani-terase sa živom muzikom.