Nakon što je hrvatski reprezentativac Josip Šimunić plasman u Brazil, proslavio skandiranjem na oduševljene okupljenog navijačkog puka i objasnio da bi oni kojima smeta povik „Za dom spremni“, mogli malo proučiti povijest, iz uredništva hrvatske Wikipedije Šimuniću su ponudili trajni angažman. „Očito je da je veliki poznavatelj povijesti, a s obzirom da je sa svojih 35 godina na zalasku nogometne karijere, poručujemo mu da je u naše uredništvo i više nego dobro došao“, izjavilo je ekipi Konfabulatora jedan od glavnih administratora hrvatske Wikipedije, poručujući da će učiniti sve da srčani nogometaš dobije i zasluženu diplomu iz povijesti.

Zbog sudskih procesai složenih međunarodnih imovinsko-pravnih odnosa vrijedno djelo Ivana Vitića u širem centru Trogira, prepušteno je propadanju, no građani su odlučili zaštiti ga. Trogirsko “ruglo” grada, kako se u medijima zadnjih godina označavao motel Trogir, izgrađen 1965. godine, kao dio serije poznatog arhitekta Ivana Vitića, mogao bi biti spašen od neizvjesne sudbine i propasti, kao što je slučaj s većinom ostavštine ovog poznatog arhitekta moderne. O samoj vrijednosti motela govori i činjenica da je 1966. godine dobio saveznu nagradu za arhitekturu novina Borba, koja je u tadašnje vrijeme, kako je objasnila asistentica riječkog Filozofskog fakulteta Lidija Butković Mićin, predstavljao svojevrsnog Oscara za arhitekturu.

„Uzdizanjem policajca-novinara na moralni pijedestal, nastoji se jedan klasičan tabloidni manevar opskrbiti etičkim punjenjem prvorazrednoga kvaliteta, premda je on rezultat dvaju vrlo prostih i zgodno sparenih motiva – stjecanja profita i služenja vlasti“, piše Viktor Ivančić o slučaju policajca koji je snimio „tajni bunker“ Nadana Vidoševića i fotografije dao na objavu Jutarnjem listu. Suspenziju policajca na stranicama istih novina osudila je Jelena Lovrić vapeći – „Uhapsili policajca da bi zaustavili Jutarnji“ – i nazivajući policajca, nevjerojatno, ali istinito, „hrvatskim Snowdenom“. Ivančić će vam u tekstu koji objavljujemo u suradnji s Novostima, dati uvid u ovu „tabloidnu komediju zabune“, smišljenu za lakovjernu publiku i njene niske pobude.

Kultni časopis Arkzin, kojeg se itekako dobro sjećamo iz nesretnih devedesetih godina, ponovno se vraća na kioske, i to uz poruku – „Vratile se devedesete, vraća se i Arkzin“. Doduše vraća se kao jednokratna medijska akcija, isprva uz tjednik Novosti, a potom i uz sljedeći broj hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea i Zareza. „U Hrvatskoj se ponovno mahnito uvježbava monolitni poredak jedne države, jedne nacije, jedne crkve, jednog jezika i pisma, jednog braka, jednog ekonomskog uređenja. Iznova se sniva hrvatski san o nepomućenom jedinstvu i čistoći“, poručuje se uoči neočekivanog povratka Arkzina u režiji Multimedijalnog instituta.

Više od 300.000 agencija diljem Europske unije nudi poslove nezaposlenima širom kontinenta, no riječ je o zaposlenjima koja su postala simbolična karakteristika podjele na tržištu rada što je proizvela milijune, prije svega, siromašnih radnika. Kako njemački stručnjaci u posljednjem istraživanju europskih sindikata i EU tvrde - "To su poslovi koji ne garantiraju sigurnost u starosti, u najbolju ruku minimalnu mirovinu koja ne dozvoljava ni pomisao na starost bez pomoći države". Konzekvence ovakvih angažmana su najčešće niska primanja, veliki rizik za mentalno zdravlje povezano s nesigurnošću radnog mjesta te minimalne mogućnosti napretka u karijeri.

Od večeras se lakše živi. U hrvatskom dresu čovjek je nekako manje gladan i žedan, može Božić i bez mesa, a zimi mu ne treba ni jakna, ni čizme. Zar nije uostalom novi izbornik rekao kako je cilj olakšati život hrvatskom narodu, tako da do Brazila lakše živi. Bar do Brazila, pa ćemo poslije o uništenim tvornicama, propalim škverovima, ljudima koji završavaju na ulici, studentima koji bauljaju po fakultetima, političarkama u skupim automobilima, pederima i lezbama, ćirilici ... Po prvi put cilj nije strpati premije u džepove, odletjeti do Brazila na još par pijanki i uz treštanje cajki Dom Perignonom natopiti hrvatski dres, nego zaista olakšati patnju narodu. A poslije Brazila će sve biti drugačije. Život će biti samba.