Skupljači plastičnih boca, umirovljenici s pet kuna u džepu, studenti beznađa i volonteri, roditelji što između dva posla skupljate djecu po vrtićima, bolesni bez potrebne medicinske skrbi, otpušteni radnici u škverovima, uposleni po agencijama bez ikakvih prava, ugnjeteni svakojake fele, neplaćene radnice u tvornicama, cugeri po parkovima i svi ostali kojima ne treba novac za škole i nova radna mjesta, a treba za gaženje ljudskih prava bagerom od skoro pedeset milijuna kuna, idemo, jedna numera, koju možete uglazbiti uz taktove prema vlastitoj želji: Jen`, dva, tri i ...

Slobodan Novak napisao je jedan sjajan roman i dobar otočni ciklus. Sve od tada, a desetljeća su prošla, s nevjerovatnom strašću rasprodaje ugled i svakim novim tekstom pokazuje, da osim što je na liniji ruralnog šovinizma najniže vrste, ujedno više nije u stanju sročit tekst u kojem će bljesnuti nekadašnji talent. Akademik Novak ovaj put se ukazao na naslovnici Večernjeg lista, kako bi dao pravorijek boja kojeg Hrvati vode protiv zala suvremenog svijeta, uz očitu poruku da je kod homoseksualaca riječ o psihičkoj devijantnosti i fizičkoj nedostatnosti. Čitav konstrukt ovog otužnog i degutantnog literarnog izljeva naprosto je nepopravljivo glup, do te mjere da je s njim gotovo nemoguće polemizirati.

„'Vukovar' je postao nezaobilazno pokriće za distribuciju straha i utjerivanje mita u kosti, a sam grad mučenik treba se 18. studenoga potvrditi kao centralno nacionalno svetište, hram sekularne religije koja slavi obogotvorenu naciju“, piše Viktor Ivančić u svojoj novoj kolumni, analizirajući događaje oko „Vukovara“, nečega što nije tek sami naziv grada, već se poput nekog brenda drži središtem kolektivne simboličke komunikacije. U tekstu koji Lupiga donosi u suradnji s Novostima, a kao najavu novog broja ovog tjednika koji će se već sutra pojaviti na kioscima, Ivančić upozorava kako su stvari odavno jasne, jer se radi o borbi za "prevlast nad svetištem i kontrolu simboličkog duha“, u pravilima igre gdje je monopol nad nacionalnim svetinjama od prvorazredne političke važnosti.

Agencijski rad - ako je ikada u Europi i bio osmišljen s namjerom da omogući lakše zapošljavanje, a ne samo otpuštanje - u Hrvatskoj je potpuno zloupotrebljen. Ovi radnici su ničiji, a izmjenama Zakona o radu njihova se agonija nesigurnosti planira produljiti, a pojava te vrste zaposlenja proširiti, bez obzira na to kakve će posljedice te izmjene ZOR-a imati na tržište rada. Rijetki poznavatelji radnoga prava u Hrvatskoj koji svoje vještine ne upotrebljavaju da bi poslodavcima pojeftinili i olakšali otpuštanje radnika, upozoravaju na nekoliko problema, a o čemu se točno radi doznajte u ovom tekstu kojim najavljujemo Marš solidarnosti što će se održati u subotu u 12 sati s početkom na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma.