Iako su brojni diktatori, vlastodršci i partijci sport, a napose nogomet, doživljavali kao rat u mirnodopskim uvjetima, služeći se njime da bi osnažili potporu u javnosti te se predstavili svijetu, često je upravo taj sport bio i sredstvo otpora.

Možda najveći nogometaš svog vremena, Austrijanac Matthias Sindelar, odbio je igrati za nacističku Njemačku nakon što je Austrija anektirana te je u svojoj zemlji bio simbol otpora nacistima. Njima je pak predstavljao judofila i socijaldemokrata koji je vrlo brzo umro pod nerazjašnjenim okolnostima.

Nije imao previše uspjeha (FOTO: filmannex.com)

Iako majstor propagande, Adolf Hitler u nogometu nije imao previše uspjeha, no statistiku mu popravljaju španjolski i talijanski saveznici. Iako Benito Mussolini nije nimalo volio nogomet, kao iskusni novinski urednik znao je što je to propaganda. Fašističku Italiju ujedinio je tako što je narodu podario Mundijal 1934. godine koji su Talijani i osvojili uz besramno suđenje. Dakako, Mussolini se sam pobrinuo da ništa ne pođe po zlu u najboljoj maniri poznatih nam nogometnih „menadžera“.

Talijani prosljavljaju osvajanje Mundijala, a navodno je u svrhu poticanja na rezultat Mussolini prijetio da će pobiti igrače (FOTO: la-redo.net)

Ništa manje uspješan nije bio ni španjolski zlikovac Francisco Franco koji je od Real Madrida napravio nogometnu velesilu, a kako bi maknuo ljude s ulica, na televiziji im je puštao nogometne utakmice.

Među ovim vrijednim nogometnim radnicima valja spomenuti i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana koji se nogometom, a posebno Dinamom, koristio jednako efikasno, doduše u nešto skromnijem okviru.

Francova metoda - bolje da gledaju utakmice na TV-u nego da su na ulici (FOTO: insidespanishfootball.com)

Napokon, pogledajte izvanredan dokumentarac BBC-a, „Nogomet i fašizam“ koji će vam detaljnije pojasniti ulogu manipulacije masama kroz omiljenu igru te se zapitajte kako je vaša zemlja u tome sudjelovala i na koji ste način i vi manipulirani.

 Lupiga.Com