Postat ćemo „zečevi“ poduzetnici u vječnom nadmetanju i bez ikakvih prava

ritn by: Mladen Barbarić | 09.11.2013.

Vremena se mijenjaju i tko ne drži korak ostat će zarobljen u prošlosti, gnjevan i neupotrebljiv za novo doba. Danas se traže timski ljudi otvorenog duha, pozitivnog stava hrabrih ideja spremni na brze promjene i vrlo niska primanja. TaskRabbit jedna je od najuspješnijih novih kompanija u SAD-u o kojoj bruje tamošnji mediji dajući TaskRabbitu nezahvalni teret spasioca u krizi. Kompanija koja je naprosto izmislila posao za milijune Amerikanaca i puhnula svježi zrak u balon američkog sna te vratila „stari duh“ s početka 20. stoljeća kada je rad bio potplaćen, radnik obespravljen i nezaštićen, a slobodno tržište smisao i razlog života.

Već postoje deseci klonova ovog, kako se to popularno zove, start up-a diljem Sjedinjenih Država i Europe te nema sumnje da će se uskoro konkretnije pojaviti i na našem tržištu rada. Tom ostatku komunističke ideologije i mentaliteta, nefleksibilnom i nimalo prijateljskom prema poslodavcima.

Start up je prikupio gotovo 40 milijuna dolara od investitora, a svaki mjesec kroz ovu se mrežu provuče oko četiri milijuna dolara vrijednih poslova od čega TaskRabbit zadržava dvadesetak posto. Riječ je o paralelnoj burzi rada koja se reklamira kao društvena mreža gdje susjedi pomažu susjedima. U kojoj student kojem treba koja kinta više ode niz ulicu i simpatičnoj bakici donese špeceraj iz obližnje trgovine. Sve pod motom "Uradi više, živi više, budi više".

Ideja na koju je došla osnivačica tvrtke Leah Busque još 2008. godine vrlo je jednostavna. Napraviti sajt na kojem će ljudi koji nemaju vremena otići u trgovinu, složiti svoj namještaj kupljen u IKEA-i i slične poslove, ostaviti oglas na sajtu. Na njihove bi se pak oglase javljali ljudi koji imaju vrijeme i trebaju novac. Stvar se pokazala uspješnom i vrlo brzo tvrtka se iz Bostona proširila na sve najveće američke gradove, a otkad je ukomponirana i aplikacija za pametne telefone TaskRabbit se smatra jednim od najvećih poslovnih hitova u SAD-u koji plijeni pažnju mainstream medija.

Busque
Leah Busquedosjetila se ideje koja se pretvorila u ovo (FOTO: gigaom.com)

Osnivačica tvrtke, 33-godišnja Busque, kaže kako trebamo promijeniti način razmišljanja: "tipični posao od devet do pet i 40 radnih sati tjedno i mirovina nakon 30 godina staža je prošlost. Ovaj koncept mikro poduzetništva daje ljudima alate i resurse da budu sami svoji šefovi i da sami odlučuju koliko će raditi, koliko će za svoj rad zaraditi i koja znanja žele koristiti".

Obzirom da je u uvjetima o suradnji s TaskRabbitom definirano kako su Rabbiti slobodni poduzetnici, na njih se ne odnosi zakon o zaštiti radnika pa tako ni minimalna satnica. Zapravo, svaki se Rabbit, kako Busque tvrdi, natječe s ostalima i odlučuje koji će posao prihvatiti i za koliko novaca. Naime, kada se određeni posao pojavi na stranici, poduzetnici „zečevi“ kao na pravoj burzi licitiraju tko će ga za manje novca obaviti.

Ne samo da se ovakvim licitiranjem podgrijava poduzetnički duh, jer kud ćeš većeg veselja nego kada kao pravi poduzetnik riskiraš ne bi li došao do mizerno plaćenog posla, već se novokomponirani zečevi poduzetnici u očaju glođu tko će raditi za manje. No, kako se ne bi međusobno "pokačili" ili slučajno organizirali, TaskRabbit se pobrinuo da se njegovi zečevi nikada ne upoznaju te na njihovoj burzi rada ne postoji način da se vide ili nađu, osim ako netko od njih i sam ne da oglas za posao na koji će mu stići kolega.

Zec
Zečevi postaju zamjena za stalno zaposlene i nemaju nikakva prava (FOTO: npr.org)

U situaciji u kojoj, prema nekim procjenama, 40 milijuna Amerikanaca živi od socijalne pomoći ne treba ni čuditi da TaskRabbit prosperira. Kada posao prosperira jednoj tvrtki, to nije dobro samo za tu tvrtku i njene suradnike poduzetnike već i za ostale poslove. Naime, brojne su tvrtke shvatile kako im stalno zaposleni radnici ne trebaju te ih otpuštaju ne bi li bivše zaposlenike potaknuli da se i oni bace u poduzetničke vode.

Naime, mnoge kompanije zapošljavaju „zečeve“ poduzetnike za brojne poslove poput rada u skladištima gdje poduzetnici obavljaju zadaće po nekoliko mjeseci nakon čega odlaze na nove zadatke u susjedstvu. Osim što poslodavci štede na samim plaćama, novokomponiranim poduzetnicima nisu dužni plaćati nikakve doprinose niti u slučaju nekakve nesreće na radu, što je svakako dodatno doprinosi konkurentnosti svih uključenih. No, ovim hitom na tržištu rada nisu profitirali samo poslodavci.

Ni država ne može reći da joj smeta ovakav način rada. Naime, jednom kada ih partneri više ne trebaju, poduzetnike „zečeve“ jednostavno više ne pozovu, a „zečevi“ nemaju pravo ni na naknadu za nezaposlene za koju dakle ne treba izdvajati ionako nedostatna sredstva. Kako kaže priručnik koji svi zečevi moraju pročitati prije nego prihvate posao, „naša misija je spojiti zaposlene ljude s poduzetnicima koji će im pomoći da urade sve što sami ne stignu. Dok to rade, vraćamo stari duh naših kvartova“. Stari duh s početka 20. stoljeća kada je rad bio potplaćen, radnik obespravljen i nezaštićen, a slobodno tržište smisao i razlog života.

Lupiga.Com

Do sada komentara: 10

Komentiraj

s.g. prije više od 11 godina

Sta je postenije od dobrovoljnog dogovora, ugovora izmedju dvije zrele razumne osobe??
Dekret nekog birokratcika iz stotinu milja udaljenog Zg koji je tu samo jer ke nesposoban da radi nesto produktivno u privatnom sektoru!? ...ili ne daj boze hiljadu milja udaljenog Brisela.
hzz-ov inventar prije više od 11 godina

e pa ja sam veliki pobornik inovacija i još veći pobornik otkaza u državnoj upravi ali sam i veliki pobornik normalne zaštite radnika i iskreno nisam pobornik donedavnog hrvatskog poduzetništva jer ono ne postoji barem ne u mome kraju, jer u mome kraju većina poduzetnika uzima ljude na crno nekih cca 80% ljudi , pa izvode fore kao kasni plača jer nije još plaćen, pa ti izmišlja neke kazne da ti smanji plaču, pa ga stalno netko od radnika krade, pa malo mobbinga a većina ih je praktički nepismena dobro malo karikiram ali seljo na kvadrat je točni opis ali je zato vole uzeti mlade i obrazovane pa ih malo gaziti reda radi npr. želi tajnicu sa aktivnim znanjem 7 jezika te da zna voditi knjige te da poznaje proces i da ga nadgleda 2 smjene samo, te da ima pregovaračke vještine da sklapa poslove -primjer oglasa na hzz-u te onda plače da ne može naći radnike a čak daje plaću od 2800 kn. ja sam pobornik sistema da se čovjek pošteno plati za svoj rad ali pošto je ovakvo stanje kakvo je sada poduzetnici to obilno koriste, samo pogledaj koliko ljudi rade bez plače i dan danas. a ti tvoji u njemačkoj poduzetnici koje ti navodiš kao primjer za svakoga od njih ja ti mogu naći min 100 do 1000 ljudi koji se legalno iskorištavaju na mini poslovima gdje ljudi rade pošteno svoj posao ali dobe u najbolju ruku 50% od onoga što su zaradili pa naravno da ti tvoji veliki poduzetnici zarađuju lijepu lovu kada su praktički oslobođeni većine davanja sa tim radnicima te im daju plaču koliko se njima prohtije a radnika na mini poslovima ima toliko puno da nitko ne želi ni priznati da postoje cilj je samo da nisu na evidenciji i da ne mrče naknade od eu pa je to idealan sistem za hrvatskog poduzetnika i državu, samo nitko od tih poduzetnika ni državnika ne želi svoje bližnje podvrgnuti tom sistemu koji je dovoljno dobar za omiljenu stoku -radnike ali ne za bližnje koji su predobri za to. usput ja sam ti isto poduzetnik i ja ti zapošljavam 20000 radnika i sve ih pošteno plaćam sa lijepim riječima te još ljepšim smiješkom te na kraju sve začinim sa lijepom nogom u guzu, što da kažem idealan sam hrvatski poslodavac zapravo tipičan, hehehehe.
s.g. prije više od 11 godina

U potpunosti saosjecam sa tobom. Dok sam ovo citao kao da sam prozivjeo sve tvoje manicno-depresivne faze i podvojenost licnosti.

Samo mi nije ostalo jasno kako su toliki radnici pohrlili da budu podplaceni, obespravljeni i nezasticeni u nekom imaginarnom slobodnom trzistu!?
Steve prije više od 11 godina

Hzzov inventar: slusaj ti mene sad. Ja imam firmu sa 12 zaposlenih I gospodar sam svoje sudbine. Od nikog nista ne uzimam I isplacujem svima ugovorenu placu. Da su porezi na dohodak nizi imao bi preko 20 radnika jer imam potencijala za raditi vise. Ja cu uvijek podrzavatislobodno trziste I nikad necu podrzavati drzavni koruptivni intervencionizam koji provode ministri koji u zivotu nisu jednu kunu zaradili na trzistu. Nemoj ti meni solit pamet s njemackom. Imam ja u njemackoj preko 5 ljudi koje znam koji su obrtnici I zarade za sebe cisto 200.000 eura na godinu. Sami snose rizik. Kad posla ima ima. Kad nema nema. Ali za one koji hoce raditi posla uvijek ima. Ja radim od kad sam imao 15 godina I uvijek sam imao posla. Ti si pobornik onih budala koji tvrde da ne treba inovirati jer inovacije unistavaju radna mjesta. Tom logikom ne treba uvoditi informacijsko komunikacijsku infrastrukturu I automatizirati procese jer ce netko zbog toga izgubiti posao. Pa normalno da ce izgubit, ali otvorit ce se novi posao ali za taj ce radnik morat biti obrazovaniji. Glavni problem u HR je naslijedjeni komunjarski mentalitet koji se lijepo iscitava iz ovog clanka gore. Mislim da je taj mentalitet puno veci problem cak I od lopova tipa Sanader Vidosevic I slicni. Lopova lako stavit u zatvor. Sta ces s cijelim narodom kojine razumije ne zeli razumijeti da je svatko odgovoran za sebe I da u problemu treba prvo pogledat u ogledalo, a ne plakat na zavodu za zaposljavanje
oxymoron prije više od 11 godina

Razumijem i većinom se slažem s osnovnom poantom članka, ali mi se konačni zaključak i rezoniranje čini pomalo naivnim. Naime, tekst je pisan kao da je dosad bilo drugačije i sad odjednom stvari idu na gore. Meni se ovo, s druge strane, čini kao prebacivanje postojećeg offline principa funkcioniranja stvari u online. To što neke stvari nikad nisu bile kako spada u offline svijetu, to je sad druga priča, ali TaskRabbit nije izmislio nadničarenje u modernom svijetu - čak i kod nas je najnormalnija stvar na crno unajmiti keramičara, parketara, čovjeka da iscijepa drva ili popravi auto. I te usluge ne koriste samo bogate skupine - dapače, zbog poreznih ili garancijskih razloga, to baš njima često vjerujem nije privačno - već smo mi, obični mali ljudi ti koji već godinama uspijevamo popraviti haubu ili malo upristojiti kupaonu za pristupačniju cijenu, a netko drugi zaraditi ekstra lovu. Naravno da se takav sustav ne može veličati jer može stvoriti niz problema navedenih u članku, ali nije niti znak totalnoj propasti radničkih prava i povratku u 19. stoljeće.