Lokalni izbori su iza nas. Izlaznost jasno pokazuje zasićenje biračkog tijela nakon superizborne godine, razočaranost građana/ki političkim mogućnostima i produženi vikend. Nakon uzleta neovisnih kandidata i malih stranaka koje kroz zadnja dva izborna ciklusa više ili manje mrse račune ustaljenom dvostranačju, stvari se opet stabiliziraju. Neovisni i “mali” zadržavaju se tamo gdje su se koliko toliko iskazali, ostali polako iščezavaju, SDP se sramoti, a Hrvatska se opet plavi. Ovi su izbori bili toliko predvidljivi, dosadni i jasni da za iole suvislu analizu nije potrebno napinjati moždane stanice. Ono što mi zadaje poteškoće tijekom aktivnosti moždanih stanica odsustvo je izvještavanja i reakcija dok pratimo genocid uživo. Medije i društvene mreže pune razvodi bogatih i slavnih i ajngemahtec. I dok je slavna zagrebačka juha bila top tema tijekom loših tv sučeljavanja, ista kao bilo kakav oblik hrane ostaje nedosanjani san ljudima u Palestini koji trpe sustavno izgladnjivanje. U Palestini je na meniju samo krv, a tek vas igra slučaja dijeli od smrti uzrokovane prekomjernim bombardiranjem ili planskim izgladnjivanjem.

Do prije koje godine bilo je kontroverzno reći da se u Palestini događa genocid. Danas je to understatement. Svjedočimo holokaustu. Prema rječnicima koje sam konzultirala, genocid znači namjerno ubijanje ljudi koji pripadaju određenoj (etničkoj, rasnoj, kulturnoj) skupini, dok holokaust predstavlja potpuno uništenje. Dovoljno je pogledati slike sa zemljom potpuno sravnjene Gaze i zaključiti o čemu se točno radi. Uništena infrastruktura i masovno ubijanje ljudi, što oružjem što nedopuštanjem humanitarne pomoći, odnosno izgladnjivanjem. Uz ubijanje medicinskih radnika I radnica, novinara i novinarki. Unatoč mantri o samoobrani države Izrael, do ovog trenutka svima osim cionistima jasno je da se radi o uništenju. Kakva je to samoobrana koja neprestano napada, bombardira bolnice, škole, ubija djecu i žene, koja gradove ostavlja sravnjene sa zemljom? Kakva mrtva samoobrana izgladnjuje do smrti? Kakve li povijesne ironije! Država koja je nastala kao utočište za žrtve holokausta nakon drugog svjetskog rata, danas provodi holokaust. Država Izrael opetovano i nesankcionirano krši međunarodno pravo, a kritiku svojih zločinačkih poduhvata naziva antisemitizmom. Tvrditi da je antisemit netko tko proziva zločinačke politike države Izrael nije ništa drugo nego emocionalna manipulacija kojom se opravdava vlastita monstruoznost pogonjena mržnjom i odsustvom bazične empatije. Ako opravdavate enormnu patnju djece, koja gladna svakodnevno gledaju raznesena tijela prijatelja I članova obitelji, s vama nešto, na ljudskoj razini, temeljno nije u redu.

Država Izrael i Židovi nisu istoznačnice, a u ovom trenutku centar proizvodnje antisemitizma upravo je država Izrael koju predvodi ratni zločinac. Židovi diljem svijeta prosvjeduju protiv zločinačke politike države Izrael, ne zato što su antisemitic, nego zato što im moždane stanice nisu kadre pravdati zločin ovakvih razmjera ma koliko propagandna mašinerija dobro radila. A radi jako dobro, zbog čega u vašim večernjim vijestima možete saznati i recept za ajngemahtec, ali ne i opseg uništenja koje trpi palestinski narod ili informacije i reakcije zbog otmice aktivista i aktivistkinja freedom flotille. Država Izrael je, naime, opet prekršila međunarodno pravo pa je u međunarodnim vodama presrela i otela aktiviste i aktivistkinje koji su se brodom Madeline uputili u Gazu dostaviti nešto hrane i baby formula. Pa ipak, u 21. stoljeću - bez obzira na propast novinarstva u mainstream medijima - uništenje gledamo live. I sudjelujemo. Šutnjom i nečinjenjem pristajemo. Taj pristanak je točka bez povratka. Taj pristanak je podloga za sutra čovječanstva, a nakon potpunog uništenja neće biti sutra. Zato neka vam izbori budu svaki dan. Birajte se usprotiviti holokaustu, osuditi genocidnu politiku države Izrael i podržati napore da se uništenje zaustavi.

U ovom trenutku događa se momentum kojem se ne možemo ne priključiti jer svaki glas je važan. Možda svjedočimo posljednjim pokušajima zaustavljanja užasa čijih posljedica nitko neće biti pošteđen. Čak i mainstream mediji mijenjaju narativ i počinju priznavati što je na stvari. Ljudi se mobiliziraju, bilo da se radi o slavnim aktivistima s Freedom Flotille ili tisućama ljudi iz preko 50 zemalja koji kroz zemlje Magreba oformljuju karavanu I idu prema graničnom prijelazu Rafah. Ma koliko se bespomoćno osjećali, budimo ako ne solidarnost na djelu, onda glas solidarnosti. Naša Vlada još uvijek stoji uz Izraelski režim glasajući protiv primirja u Gazi, vojnog embarga za Izrael i revizije odnosa EU s Izraelom. U naše ime. Usprotivimo se, pošaljimo dopis na mail adrese Vlade i Ministarstva vanjskih poslova. Potpišimo peticiju kojom se traži suspenzija trgovačkih ugovora između EU i Izraela. Prosvjedujmo! Vidimo se 15. lipnja u 17 sati na Europskom trgu, na Maršu za Palestinu.

Lupiga.Com

Naslovna stranica: Mohammed Ibrahim