Kako je Čile staru političku snagu zamijenio mladima koji zagovaraju korijenite promjene
Iako su najviše medijske pažnje privukli predsjednički izbori (u kojima će se u završnom krugu sljedećeg mjeseca sučeliti kandidatkinje ljevice, favoritkinja Michelle Bachelet i predstavnica desne koalicije, Evelyn Matthei) u Čileu su istodobno održani i parlamentarni izbori na kojima je lijeva koalicija odnijela premoćnu pobjedu s 50 posto glasova za Senat i 47 posto za Donji dom Senata. Možda i važnije od toga jest što su brojni studenti koji su prije dvije godine predvodili demonstracije za slobodno obrazovanje, poboljšanje životnih uvjeta radnika, ali prije svega za strukturalne promjene u sustavu, na izborima ušli u Senat.
Camila Vallejo, novo lice na čileanskoj političkoj sceni (FOTO: escarronapalm.blogspot.com)
Vjerojatno najpoznatija jest Camila Vallejo, zaštitno lice demonstracija. Danas 25-godišnja članica Komunističke Partije Čilea u svom je okrugu (Florida) pobijedila s 43 posto glasova dok je čileanski Hrvat Gabriel Boric, 26-godišnjak koji je od Vallejo preuzeo vodstvo Studentskog zbora Čilea, također ušao u Donji dom Senata kao pobjednik u okrugu Magellanes. Osim njih, tu je još jedan „bundžija“ iz 2011. godine, Giorgio Jackson, bivši predsjednik Federacije katoličkih studenata te sekretarka Komunističke omladine, Karol Cariola.
Poput Vallejo i Borica, Cariola je bivša predsjednica Studentskog zbora te je nakon ulaska u Donji dom Senata najavila promjene: "Tijekom 20 godina demokracije mladi nisu imali prilike voditi ovu zemlju. No, bili smo protagonisti velikih događaja i dubokih promjena koje su nam potrebne u obrazovanju, ali i zdravstvu te pravima radnika. Pitanja važna za naše društvo uspjeli smo gurnuti u prvi plan i time osvijestiti naše sugrađane."
Još jedan "bundžija" - Gabriel Boric (FOTO: elmostrador.cl)
Camila Vallejo u intervjuu koji je prošle godine dala za talijanski dnevnik l'Unita objasnila je ukratko značaj studentskog pokreta za Čile te najavila nastavak borbe kroz daljnji politički angažman koji je doveo svježe ljude u čileansku politiku.
"U Europi se naš pokret doživljavao isključivo kao pokret mladih. No, zapravo je riječ o socijalnom pokretu protiv nepravde u društvu izazvane od kapitalističke elite. Njihov model dijeli ljude i povećava nejednakost kako u Južnoj Americi tako i u Europi. Upravo Europa opravdava rezove na račun 'države blagostanja', rezove u obrazovanju, zdravstvu, pravima radnika... Takva je politika trenutno u čitavom zapadnom svijetu i svi pokreti, od našeg, preko onih u Europi, do sjevernoameričkih, imaju istog neprijatelja koji je podigao ljude na noge smanjujući im prava diljem planete“, rekla je tada napominjući kako su društvene promjene za koje se zalažu nemoguće bez dubokih, korjenitih, promjena u ekonomskom modelu.
"Imamo istog neprijatelja koji je podigao ljude na noge smanjujući im prava diljem planete" - Vallejo (FOTO: publimetro.cl)
„Nakon događaja 2011. godine razmišljali smo i analizirali na koji način iskustvo prenijeti i poboljšati učinkovitost naše borbe. Naš je pokret u Čileu napravio duboke društvene promjena koje su dovele do kulturološke promjene u načinu na koji javnost gleda na probleme u društvu. Taj uspjeh treba nadograditi. Društvene promjene koje su vodili masovni pokreti u Čileu, kroz povijest su uvijek bile praćene političkim strankama. Političke partije ljevice dio su ovog pokreta i protive se neokapitalističkom modelu.", zaključila je Vallejo.
Lupiga.Com