Iako smo sebi postavljali isto pitanje već dugo vremena, neki od nas i pune 23 godine, nakon posljednje odluke Vlade Republike Hrvatske, kojom je 12. prosinca u bolnice uvela radno mjesto Duhovnika koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja s koeficijentom place 1,571, što konkretno znaci mjesečnu placu od 9245, 94 kuna, na pitanje čemu sluzi SDP dobili smo definitivan odgovor.

Dok je u slavnoj prošlosti ta partija preuzimala na sebe ulogu avangarde radničke klase, tijekom devedesetih i dvijetisućitih služila je kao smokvin list izvornom tuđmanizmu, brižljivo čuvajući sve njegove tekovine, s naglaskom na Vatikanske ugovore, da bi sada konačno napravila puni krug, postavši avangarda u procesu klerikalizacije hrvatskog društva. Na ovakav potez bi se naime teško odlučio i sam HDZ, svjestan kritika koje bi ga dočekale, no našim „socijaldemokratima“ ništa nije dovoljno teško kad je u pitanju njegovanje kontrarevolucionarnog duha devedesetih. Tako će u sljedećoj godini, u kojoj se radikalno krešu prava zaposlenih u javnim službama, suspendira zapošljavanje na sveučilištima i općenito proklamira radikalna štednja koja će pogoditi najugroženije, za financiranje rečenih duhovnika biti izdvojeno 6,76 milijuna kuna.

Za financiranje duhovnika bi će izdvojeno 6,76 milijuna kuna (FOTO: Lupiga.Com)

Kad se već krenulo u otvoreni medicinski misticizam, šteta bi bilo ne iskoristiti aktualni zamah pa ne zaposliti, primjerice duhovnika za financije pri Vladi ili, što da ne, duhovnika nogometne reprezentacije, koji će održavati borbeni duh kod naših vatrenih momaka.

Da vidimo dakle sto nam to na kraju nudi, navodno socijaldemokratska opcija na vlasti? Privatizaciju preostalih državnih firmi koje imaju određenu financijsku težinu i poslovni ugled, poput zagrebačke Zračne luke, Croatia osiguranja, Hrvatske poštanske banke, kutinske Petrokemije, autocesta, Croatia Airlinesa, splitskog škvera i ostalih. Zatim rezanje prava zaposlenih u javnom sektoru, novi neoliberalni Zakon o radu i iste takve Zakone o znanosti i visokom školstvu. Sve pod objašnjenjem kako, eto nažalost, nema više novaca u državnoj blagajni i ove mjere predstavljaju jedini put ka ozdravljenju.

Taj bi se argument još nekako i mogao prodati kad ne bismo bili svjesni činjenice da se nije krenulo u reorganizaciju lokalne uprave i samouprave, prije svega ka ukidanju besmislenih županija i još besmislenijih općina, da se nije istinski revidiralo statuse ogromnog broja lažnih branitelja, da se ni u naznakama nije krenulo u reviziju Vatikanskih ugovora i da se nije krenulo u podizanje sasvim novog mirovinskog sustava, koji bi poništio aktualne zablude termitskog sustava iz laboratorija čikaške ekonomske škole. Povrh svega nabrojanog ovoj Vladi ni na trenutak, pa makar i kroz puštanje probnih balona, nije palo na pamet da izbaci katolički vjeronauk iz javnih škola. Ili da barem u njih kao alternativni predmet iznova ponudi Osnove marksizma. Em nema nikakve konceptualne razlike u ideologiziranju nastave nekad i sad, izuzev u predznaku, em bi kroz marksizam djeca barem naučila misliti i kritički propitivati svijet, umjesto da im se usađuju dogme.

Čemu isprana kopija pored živog originala? (FOTO: novilist.hr)

Imajući u vidu sve gore nabrojano doista je nejasno čemu nam služi SDP kao isprana kopija HDZ-a, pored živog originala? Zemljom se iznova valja desna revolucija, ljude se opet dijele na podobne i nepodobne. Još jednom se susrećemo s pokušajima da se u zemlji proglase građani prvog i drugog reda, Crkva i njezini trabanti pokreću široku ideološku kampanju usmjerenu ka klerikalizaciji građanskog društva, a vodeća partija s druge strane, koja bi trebala obrazovati nekakav građanski i socijaldemokratski front, vegetira u tehnokratskom ambijentu i ponavlja mantre Margareth Thatcher.

Drugim riječima, kako je napisao nedavno preminuli povjesničar Tony Judt, zlo putuje zemljom, a socijaldemokrati ne nude nikakav odgovor. Što bi onda na koncu bila ičija motivacija da se priključi SDP-u ili barem prepozna svoja idejna promišljanja u njegovom programu? Ideološki rad u toj stranci postao je misaona imenica, političke tribine koje bi ta partija organizirala njihovim mladim članovima nepoznate su i kao koncept, ulični prosvjedi za socijalnu pravdu za SDP-ovce su sinonim za posljednje minute dnevnika s egzotičnih grčkih ili latinoameričkih destinacija, intelektualne rasprave o kretanjima u suvremenom svijetu ili o smjeru budućeg razvoja Hrvatske i njezinog najbližeg okruženja, SDP-ovcima su davno preostale biti zanimljive, dok je o nekom časopisu za politička, društvena i kulturna pitanja koji bi bio pokrenut u okrilju te partije, nepristojno i razmišljati.

Ukratko, došlo je vrijeme da u SDP-u naprave ono sto je svojevremeno Boris Dežulović predložio upravi Hajduka, nakon jednog derbija protiv Dinama, tijekom kojeg je Hajduk uputio jedan udarac prema golu protivnika. Napisao je tada Dežulović da bi uprava kluba trebala poslati jednog studenta u Prag, da Česima vrati balun i zahvali se na lijepom stogodišnjem druženju te nakon toga rasformira klub. SDP bi na tom tragu trebao delegirati, možda najprije Marina Jurjevića, da u lipnju iduće godine ode u Vukovar i tamo u arhiv grada, u kojem je daleke 1920. godine osnovana Komunistička partija Jugoslavije, čiji je SDP pravni slijednik, ostavi akte o osnivanju i gašenju partije. Em bi nam svima skupa olakšali daljnji politički život i poštedjeli nas novih razočaranja, em bi šovinističku javnost podsjetili na činjenicu što je taj grad nekada predstavljao.

Lupiga.Com