Zamislite da vam netko, na vašem poslu, pokaže kolosalne razmjere vašeg neuspjeha, a vi i dalje ustrajete kako ste zapravo pobjednik, odličan radnik i budućnost vaše firme. Zamislite, a zamisliti, naravno, lako možete jer živimo u surovom kapitalizmu koji milosti, kako znamo, nema, da vam tisuće i tisuće ljudi jasno daju do znanja da nemate njihovo povjerenje, da nemate njihovu podršku i da ne vjeruju u vas, a vi to proglasite relativnom pobjedom i poručite im kako ćete svakako analizirati svoje neuspjehe i zašto su se dogodili iduće četiri godine. Četiri godine, poručit ćete svojim gnjevnim kolegama, sasvim je dovoljno vremena za analizu i duboko sondiranje neuspjeha, te učenje na greškama. U kapitalističkom društvu u kojem živimo mi obični građani, stoka sitnog zuba, kako znamo, nemamo taj luksuz. Nemamo ni četiri dana, a kamoli četiri godine za analizu, retrospektivu i učenje ne greškama.

POSLANICA LANE BOBIĆ: Propagandna mašinerija

MEDIJI I ODGOVORNOST: Dok god se govor mržnje percipira kao „drugo mišljenje“, ljudska prava nisu zaštićena

REPRESIJA ZA DOBRO JUTRO: Kako Hrvatska tretira one koji misle drugačije

Evo, recimo, ja osobno. U životu sam odabrao najjednostavniji posao u kojem ću najmanje koristiti kognitivne funkcije, a najviše motoriku i fiziku. Kako kao oni neki studenti u Srbiji nisam hteo da učim, tako radim kao konobar, znači odnosim i donosim hranu i piće od točke A, do točke B. Tu se, barem sam tako mislio, i nema što zajebati, no kako sve evoluira u ovom vremenu, tako je i taj najstariji i najjednostavniji posao kapitalizam odveo u nove i neslućene krajnosti. Nekada si, u stara dobra doba, mozak mogao slobodno ostaviti kod kuće na ispaši dok si na poslu, no danas u modernom ugostiteljstvu imate više operacija nego pilot F 16. Em što morate naučiti i apsorbirati milijun informacija o hrani i vinu koje gosti žedni znanja žele naučiti, danas imate Tripadvisor i druge divne platforme na kojima gosti ocjenjuju vaše sposobnosti, vašu uslugu, ponašanje i naravno nepogrešivo vas popljuju ako ste mozak, kao u dobra stara vremena, bez tih pizdarija ostavili kod kuće. Ukratko, da vas ne zajebavam, ako mi tisuću ljudi na toj platformi koja puni restoran i džepove vašeg gazde “pokloni povjerenje” lošim ocjenama, mogu očekivati izvanredni otkaz, nogu u guzicu i zatvorena vrata ostalih sličnih objekata jer sam na zlu glasu kao nesposoban, lijenčina, neradnik i nisam za taj posao.

Jedan od takvih (FOTO: Lupiga.Com)

U svim sferama društva u kojima radite, bilo ono turizam, trgovina, građevinski sektor ili industrija, ako ne ispunjavate minimum minimuma, ako se ne pojavljujete na poslu, ili vam kolege jasno daju do znanja da posao ne radite dobro, brzo ćete shvatiti kako taj posao nije za vas i krenuti u nove životne izazove. Tu krilaticu zasigurno ste već čuli ako naravno niste uhljeb u pet stotina općina, gradova i županija po Hrvatskoj. Novi životni izazovi rezervirani su za sve vas koji niste zaposleni na državnoj sisi, osigurani kao lički medvjedi i koji radite u realnom sektoru. Poručit će vam već kako se na vas više ne računa i kako je to dobro za vas jer vas zapravo čekaju novi životni izazovi. Svima, ponavljam,  osim našim političarima. Zašto je to tako i zašto su ti ljudi obraza debljeg od blindo ulaznih vrata jedini imuni na nove životne izazove i jedini imaju četiri godine za analizu neuspjeha i duboko promišljanje o vlastitom porazu?

Evo, recimo, SDP. Ta žalosna stranka kojoj je HDZ preuzeo biračko tijelo i odavno im izbio iz glave i socijaldemokraciju i sve ostalo, ovih dana, kako vidimo, ne priznaje poraz, već, kao uostalom i drugi slični njima koji nisu niti prešli izborni prag, poručuju kako će iduće četiri godine analizirati što je to pošlo krivo, gdje su to zajebali i izaći iz ovog poraza još jači. Zamislite da vam tisuće ljudi poruče jasno i glasno da vam ne vjeruju, da radite posao toliko loše da vas očima ne žele vidjeti, a vi im mrtvi-hladni poručite da ćete i za četiri godine biti na istom mjestu i tražiti istu dozu vašeg osobitog prezira. Zamislite da se to dogodi vama na vašem poslu? Da vam tisuće i tisuće ljudi na Tripadvisoru poruče da odjebete i da ste užasni, a vi umjesto da odjebete, proglasite svoju relativnu pobjedu, i obećate tim istim ljudima koji su vam poručili da niste za taj posao, kako ćete četiri godine dati sve od sebe da im opet izađete na oči?

Siniša Hajdaš Dončić jedan je od takvih ljudi. Jedan u nizu naših političara kojima je kada se zatvore vrata i ugase kamere, sasvim jasno kako taj posao nije za njega, kako je zajebao sve što se zajebati dalo, kako je njegova stranka izgubila Rijeku, Sisak i mnoga druga mjesta, i kako umjesto da kao čovjek krene u nove životne izazove, planski i smišljeno treba to ignorirati. Točka. Siniša Hajdaš Dončić nadmeno se šepurio u sabornici kako je novi premijer, kako će, eto samo što nije, ovu zemlju odvesti u blagostanje, te kako po svim anketama SDP vodi u čitavoj Hrvatskoj, u svim izbornim jedinicama. Siniša Hajdaš Dončić ne samo da nije ostvario takav najavljeni uspjeh, već je uspio izgubiti i u gradu u kojem je posljednjih trideset godina i lutka iz izloga sa crvenom majicom mogla dobiti većinu i mjesto gradonačelnika Rijeke. Siniša Hajdaš Dončić uspio je u Splitu bahato izručiti grad koji je lagano mogao imati u koaliciji sa Centrom, Kerumu i HDZ -u. Siniši Hajdašu Dončiću tisuće i tisuće ljudi poručili su da ne radi dobro svoj posao, kao i Radomiru Čačiću, Nikoli Grmoji i ostalima da ih ne nabrajam jer nema smisla. Tisuće i tisuće ljudi, ma koliko sramna bila izlaznost u Hrvata što je priča za sebe.

Još jedan od njih (FOTO: Lupiga.Com)

Zašto naši političari kao i svi mi koji ih biramo ili nemaju tu navadu da krenu u nove životne izazove, priča je o moralu, odgovornosti i poštenju, što nas dovodi do činjenice da su građani Hrvatske zapravo bili u pravu. Da ti ljudi koji obraza nemaju, niti imaju rizik da će u slučaju neuspjeha morati raditi što drugo, zapravo i nisu ljudi kojima bi trebalo dati svoje povjerenje i glas. Izborni poraz ogoli stvari i, u toj častohlepnoj kamarili koja se teško miri sa porazom, znali smo čuti i kako smo svi mi glupi, obične ovce i kako ne zaslužujemo njihovu veličinu koju nismo znali prepoznati kao birači.

Kazniti takve ljude zapravo je gušt i divno je gledati kako sa knedlom u grlu u svojim stožerima slave izborni poraz i kako nas sve uvjeravaju da su zapravo dobili više nego prije četiri godine i da su moralni pobjednici. Divno je, kažem, to gledati, no ostaje nam svima gorčina i vjerujem da je jedan od razloga apstinencije birača činjenica da kada im poruče da se gone u nove životne izazove – oni ostaju.

Dok se to ne promijeni, dok takvi ljudi i dalje ostaju kao krpelji bez savjesti, bojim se da ćemo imati isti trend neizlaznosti, koji naravno ide na ruku onome koji uvijek pobjeđuje. Baš me zanima njegov pad. Kada mu građani Hrvatske poruče da je vrijeme da ode u nove životne izazove. Budite sigurni da će sa knedlom u grlu, okružen svojim beskičmenjacima, proglasiti pobjedu i, kako ono, četiri godine za duboku analizu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: zabou.me