Kako će konačno pokoriti rad?

ritn by: Ivor Fuka | 17.11.2013.

„Potpuna nesigurnost“, objašnjava nam rezultate agencijskog rada mladi Danko, zaposlenik jedne od agencija koja radnike lifra brojnim tvrtkama. Za razliku od mnogih svojih kolega koji su u sličnim problemima i koji zbog metoda agencijskog zapošljavanja ne mogu ni pomisliti na zasnivanje obitelji, Danko je u subotu ponosno šetao zagrebačkim ulicama u „Maršu solidarnosti“. Kratkoj šetnji koja je za cilj imala upozoriti na nacrt Zakona o radu koji bi mogao krenuti u konačni pohod dokrajčivanja radničkih prava, pridružilo se tek tristotinjak građana, iako se radi o gorućem pitanju u ovoj zemlji. Kako je izgledao ovogodišnji Marš solidarnosti na kojem se našla i malena Lupigina ekipa, pogledajte u fotogaleriji.

„Potpuna nesigurnost“, objašnjava nam rezultate agencijskog rada mladi Danko, zaposlenik jedne od hrvatskih agencija koja radnike lifra brojnim tvrtkama. Za razliku od mnogih svojih kolega koji su u sličnim problemima i koji zbog metoda agencijskog zapošljavanja ne mogu ni pomisliti na zasnivanje obitelji, Danko je u subotu ponosno marširao zagrebačkim ulicama u povorci koju su pod imenom „Marš solidarnosti“ organizirali Mlade antifašistkinje i antifašisti. Neke Dankove kolege nisu stigle na Marš, koji se odvijao pod sloganom „Nepokoreni rad“, jer su i ovu subotu radile, a neke jednostavno marš nije zanimao, baš kao i brojne Zagrepčane koji će rado u birtijskim razgovorima istaknuti nezaposlenost i gubitak radničkih prava kao svoje i ključne probleme ove države, ali neće uložiti ni toliki trud koliki je kratka šetnjica gradom kako bi upozorili na ovaj problem i učinili ga vidljivijim.

Marš solidarnosti
Rezime: tristotinjak zainteresiranih za artikulirano upozorenje (FOTO: Lupiga.Com)

„Čini mi se da je prošle godine odaziv na Marš solidarnosti ipak bio nešto veći, ali bila je i drugačija tema te sasvim drugačija koncepcija marša“, procijenit će u razgovoru za Lupigu Iva Marčetić članica Mladih antifašistkinja. Odgovarajući na pitanje zašto se u zemlji gdje je rad često glavna tema na artikuliranom protestu pojavi tek tristotinjak građana, objasnit će da je za veliki odaziv potrebna i drugačija organizacija.

NEPOKORENI RAD: Pokažimo da možemo marširati solidarno i usprotiviti se politici koja nas dovodi do lošeg života

NIČIJI RADNICI Još više nesigurnosti za agencijske, ali i za sve ostale radnike

U OVO ĆEMO SE PRETVORITI Postat ćemo „zečevi“ poduzetnici u vječnom nadmetanju i bez ikakvih prava

„Sama tema nije ni toliko bitna koliko rad prije teme. Naši kanali su dosta marginalni i naš glas se ne čuje daleko. Postoji tek nekoliko adresa koje su uopće najavile ovaj marš“, kaže Marčetić.

"Naš glas se ne čuje tako daleko" - Iva Marčetić (FOTO: Lupiga.Com)

Marš solidarnosti održao se šestu godinu za redom. Mjesto okupljanja bio je Trg žrtava fašizma odakle je šetnja krenula prema Trgu bana Jelačića, a potom je Gundulićevom, Masarykovom i Teslinom, došla do Zrinjevca da bi se okončala u Hatzovoj ulici, gdje se nalaze prostorije Saveza antifašističkih boraca i gdje je okupljene čekao vrući grah i ponešto kuhanog vina. U jednom trenutku u koloni se našlo i tristotinjak građana, a povorka je predvođena već dobro nam poznatim transparentom „Antifašistička solidarnost“. U koloni su se našli i transparenti na kojima je stajalo „Zdravstveno svima“, „Za bračnu jednakost“, a navijači NK Zagreba, koji su u regiji jedna od rijetkih navijačkih grupa koja otvoreno promovira antifašizam, donijeli su i svoju zastavu, dok je sa zvučnika cijelo vrijeme povorke dopirala brižljivo odabrana glazba za ovu priliku.

Marš solidarnosti
Okupljanje kod "Džamije" (FOTO: Lupiga.Com)

„Društvo je unazad nekoliko godina suočeno s teškom ekonomskom krizom koja široke slojeve stanovništva dovodi na rub egzistencije. Vladajuće strukture, bile one nominalno na lijevoj, odnosno desnoj strani političkog spektra, provode identičnu ekonomsku politiku na štetu radnika i u službi krupnog kapitala, ne pokazujući pritom da su u stanju riješiti društvene probleme. Medijsko-politička oligarhija nas uvjerava da su radnici ti koji imaju prevelika prava, koji malo rade, a puno traže, koji koče poštene poduzetnike i dobrohotne investitore u nastojanju da zemlju povedu u kapitalistički raj“, navodili su uoči marša organizatori, koji su nakon marša organizirali i tribinu na kojoj se, među ostalim, govorilo i o sve popularnijem agencijskom radu.

Recept je vrlo jasan. Registrirane agencije „iznajmljuju“ svoje radnike tvrtkama, a taj se najam umjesto sezonskog ili barem privremenog rada pretvara u stalno zaposlenje, ali bez ikakvih prava koje status stalno zaposlenih donosi. Ovakvom upošljavanju gdje se radnike ostavlja na vjetrometini sve više pribjegavaju i državne službe, javna uprava, pa čak i mediji, u kojima ima novinara koji zapravo nisu redakcijski već agencijski novinari, ali imaju obaveze, no ne i prava, kao da su redakcijski i pristaju na to jer nemaju drugog izbora.

Marš solidarnosti
Cilj je bio upozoriti na nacrt Zakona o radu (FOTO: Lupiga.Com)

„Agencije imaju smisla, samo ukoliko zapošljavaju ljude za sezonske poslove. Moj posao nije sezonski, on traje 365 dana u godini“, mirno nam objašnjava Danko s početka priče. Zaposlen je službeno u jednoj agenciji, a već dvije godine radi u jednom javnom poduzeću. Neke njegove kolege taj status agencijskog zaposlenika, na istom radnom mjestu, vuku za sobom već više od pet godina. O „skućavanju“ Danko ne može ni razmišljati, jer kao agencijski zaposlenik ne može dobiti ni kreditnu karticu, a kamoli kredit za kupovinu stana i čini se da mu ni budućnost neće ponuditi ništa bolje radne uvjete, ali zadnje na što pristaje jeste to da se pomiri s tom situacijom.

„Plaća mi je manja za nekih 15 posto od plaća kolega koje su izravno zaposlene u tvrtki, iako naravno, obavljamo identičan posao s identičnim radnim zadacima. Imam tjedan dana manje godišnjeg od njih, ne dobivam nikakve nagrade koje dobivaju oni i može mi se dati otkaz kad se god to netko sjeti“, rezimira svoja radna prava Danko, koji ugovor potpisuje svaka dva i pol mjeseca, i tako iz godine u godinu. Što se tiče poslodavca tako može i do kraja života. Svoj će status opisati ovako: „ja sam ustupljeni radnik“.

Marš solidarnosti
Početak povorke (FOTO: Lupiga.Com)

Iako se često ovakvi agencijski angažmani za tvrtke kojima se ustupaju radnici pokažu skupljima nego zapošljavanje vlastitog kadra, razlozi interesa su sasvim jasni. Naime, ovakvi radnici su poslodavcima znatno draži. Njih možete držati u šaci, pogodniji su jer znaju da im već sljedeći ugovor možete ne produžiti, bez obzira što potreba za tim radnim mjestima i dalje postoji.

Državi, naravno nije u interesu da se uhvati u koštac s nečim što je u svojoj biti običan prikriveni radni odnos, već ga naprotiv i potiče. Sam nacrt novog Zakona radu pokazuje kako zakonodavac pod krinkom tržišne fleksibilnosti i nužnih investicija, stvara zakonsko uporište za dokrajčivanje postojećih radničkih prava.

„Ključni problem na koji smo ovom prilikom željeli ukazati je nacrt Zakona o radu. Taj je zakon iznimno značajan jer redefinira socijalni ugovor, definira našu okolinu, a ovdje je, čini mi se, taktika da on razdvoji ljude na pojedinačne probleme – 'privremene' od 'povremenih' – sve nauštrb radničkih prava koje se mora gledati kao jedan cjeloviti problem. Direktno se napadaju radna prava, izmjenjuju stečena prava poput osmosatnog radnog vremena …“, zaključuje Iva Marčetić, dok će mnogi obespravljeni radnici radije ispijati kavicu u kvartovskoj birtiji nego protegnuti noge i pokazati u kakvu su situaciju dovedeni.

Marš solidarnosti
Najmlađi sudionici povorke (FOTO: Lupiga.Com)

Marš solidarnosti
Povorka dolazi na Trg, u gornjem dijelu fotografije uočena ćirilica - hitno obavijestiti Stožer da se organizira razbijanje ove antihrvatske informacijske ploče (FOTO: Lupiga.Com)